Home / Financije / Najvećih premau kupnom prihodu za 2010.

Najvećih premau kupnom prihodu za 2010.

Usporede li se podaci o poslovanju obrtnika s onima o poslovanju malih poduzetnika, vidljivo je da se u osnovi njihov položaj ne razlikuje previše – više ili manje svi su u istom sosu, jednako (ne)otporni na recesiju. No od 92.965 obrtnika u 2010. neki su se pokazali malčice otpornijima. Najveći je preokret napravio turističko-ugostiteljski objekt Agava iz Makarske u vlasništvu Maje Mihaljević koji je 2009. bio u gubitku od 839 tisuća kuna, a prošlu je godinu završio u plusu od sedam milijuna kuna.

Dok se veliki spašavaju, kolateralne su žrtve mali. Nakon što smo, poslije objave financijskih izvješća za 2010., doznali da su male i srednje tvrtke izvukle deblji kraj u usporedbi s velikima kojima su pak prihod, a posebno dobit, porasli u odnosu na lani, sad se pokazuje da jednako loše kao male tvrtke ili društva s ograničenom odgovornošću stoje obrtnici.

Prema još neobjavljenim podacima Hrvatske obrtničke komore u prvoj polovini 2011. obrtnici su ostvarili 28 posto manje dohotka ili dobiti nego godinu prije. Obrtnici, naime, uplaćuju 0,42 posto od ostvarene dobiti kao dio komorskog doprinosa, a prema HOK-ovim knjigovodstvenim podacima prihod iz tog dijela članarine smanjio se u prvih šest mjeseci ove godine za tih 28 posto.

To znači da obrtnici sve bolje zamagljuju svoje stvarne prihode iskazujući ih radi izbjegavanja poreza sve manjima – lakonski je komentar predlagatelja ismijanog zakona o zabrani ‘fuša’ koji su mjesec ili dva prije uvjeravali javnost da je 20-ak tisuća obrtnika otkazalo obrte da bi moglo nastaviti raditi na crno. Kad bi smanjivanje registriranih obrta bio doista rezultat isključivo sve boljeg ‘zamagljivanja dohotka i dobiti’ radi izbjegavanja poreza, značilo bi to da ‘poštenjaci’ iz Porezne uprave ne znaju svoj posao jer im izmiče toliko izbjegnutog poreza. No ako bi se odjave obrta možda mogle pripisati tržišnim turbulencijama, za 28 posto manji dohodak i dobit obrtnika u prvih pola godine to se nikako ne može reći.

Usporede li se i podaci o poslovanju obrtnika s podacima o poslovanju malih poduzetnika koji su u protekloj godini povećali gubitak 33,7 posto i ostvarili neto gubitak od 2,5 milijardi kuna (istodobno su srednje velike tvrtke ostvarile neto gubitak od četiri milijarde kuna, a velike neto gubitak od 4,8 milijardi kuna), vidljivo je da se u osnovi njihov položaj ne razlikuje previše: svi su više ili manje u istom sosu, jednako (ne)otporni na recesiju. No od 92.965 obrtnika u 2010. (88.340 u prvoj polovini 2011.) neki od njih pokazali su se malčice otpornijima. Takvi se mogu pronaći i u tablici nastaloj na temelju financijskih podataka koje objavljuje Fina, a koje su analizirali Boniteti.com.

Od deset najvećih obrtnika prema ukupnom prihodu u 2010. samo su četiri ostvarila rast prihoda. To su Pekarsko-slastičarski obrt Babić iz Splita u vlasništvu Ivica Babića (rast od 6,9 posto na 96 milijuna kuna), Autoprijevoznik Robert Romić iz Virovitice (rast od 93 posto na 92 milijuna kuna), Auto-Ivec iz Novog Marofa koji se bavi trgovinom i uslugama (rast od 16,3 posto na 75,5 milijuna kuna) te obrt MKE u vlasništvu Marija Košćeca iz Sv. Ivana Zeline koji se bavi proizvodnjom, prodajom i montažom antena i antenskih sustava. On je ujedno s ostvarenim 69 milijuna kuna prihoda ostvario najveći rast prihoda od čak 197,6 posto u odnosu na 2009. Najveći pad prihoda, od 38 posto (na 69,6 milijuna kuna), zabilježio je Rio-Pak iz Slavonskog broda koji se bavi trgovinom i pakiranjem.

Inače, najveći obrtnik prema ukupnom prihodu osječki je Ravlić u vlasništvu Zlatka Ravlića koji se bavi proizvodnjom i preradom mesa. Prepoznatljivost na tržištu gradi od 1960. Prije dvije godine uložio je više od devet milijuna eura u jednu od najsvremenijih klanica u Europi, a najavljuje i ulaganja u proširenje klanice, za što je spremio pet milijuna eura. Cilj mu je zaokružiti proizvodni ciklus od polja do stola, a razvija i vlastitu maloprodajnu mrežu. Iako mu je prihod lani pao 3,2 posto (na 105,4 milijuna kuna), dobit je strelovito rasla, čak 1677 posto, s 295 tisuća kuna na 5,2 milijuna.

Kad je riječ o dobiti i gubicima, pokazalo se da su najveći dobitaši u pravilu povećali dobit iz 2009., i to dvoznamenkasto i troznamenkasto, a gubitaši potonuli još dublje. Najveći je preokret napravio turističko-ugostiteljski objekt Agava iz Makarske u vlasništvu Maje Mihaljević koji je zabilježivši gubitak od 839 tisuća kuna u 2009. prošlu godinu završio u plusu od sedam milijuna kuna. Slijedi spomenuti najveći obrtnik, osječki Ravlić, zatim obrt za građevinske i zemljane radove Nikaš iz Perušića kojemu je unatoč 14-postotnom smanjenju prihoda dobit rasla 620,4 posto (s 404,8 tisuća kuna na 2,9 milijuna). Velik rast dobiti zabilježili su i poljoprivredni obrt Trstenjak kojem je dobit skočila 137 posto na 2,8 milijuna kuna, a istodobno se može pohvaliti 50-postotnim rastom prihoda, zatim Stolarija-pilana Antun Pečenec iz Kapele Podravske kojoj je dobit narasla 160 posto na 5,4 milijuna kuna, a prihod je pratio rast s nešto skromnijih 32,2 posto rasta iako su sve te brojke fenomenalne u kontekstu ukupnoga gospodarstva. Najveći gubitnici još su se više ‘iskazali’ u povećanju gubitka. Najveći pad doživio je međimurski elektroinstalater August Horvat koji je iz neznatne dobiti od 2,2 tisuće kuna zaronio u gubitak od 2,7 milijuna kuna, slično kao slavonsko Obiteljsko gospodarstvo Željko Kurkutović koje je dobit od 111 tisuća kuna zamijenilo gubitkom od 4,8 milijuna kuna. Najveći je gubitaš proizvođač parketa PM Lignum u vlasništvu umirovljenoga generala Pavla Miljavca s gubitkom 8,8 milijuna kuna, iako njegov pad u usporedbi s drugih deset najvećih gubitaša nije tako strašan, 18,8 posto.

Već dugo, pa tako i protekli godinu, obrtnike su najviše opterećivali nelikvidnost, rad na crno, veliki porezi i ostala davanja zbog kojih je bilo teško ostati konkurentan, osobito obrtnicima početnicima – ističu u HOK-u i naglašavaju da nove porezne stope na dohodak, novi porezni razredi te ukidanje kriznog poreza nisu dovoljni.

Potrebna su, nastavljaju, porezna oslobođenja i olakšice za obrtnike početnike da bi se onima koji ostaju bez posla olakšalo da egzistenciju riješe pokretanjem vlastitog obrta. Nadalje, obrtnike posebno pogađa neplaćanje, tj. nepostojanje financijske discipline. U HOK-u smatraju da bi propisivanje obveznih rokova plaćanja moglo pomoći u rješavanju ovog problema.

Promatrajući posljednje dvije i pol godine, čak 28.210 obrtnika zatvorilo je svoja vrata. Negativan trend najvidljiviji je u trgovini, građevinarstvu, ugostiteljstvu i turizmu. Od ukupno 11.799 odjavljenih obrta u 2009. 2312 odjavilo se u trgovini, 1852 u ugostiteljstvu i turizmu, a u graditeljstvu 1593. Iste djelatnosti u krizi su bile i lani. Od 11.336 odjavljenih obrta u trgovini je odjavljeno 2195 obrta, u ugostiteljstvu i turizmu 2001, u graditeljstvu 1372, a u ostalim djelatnostima znatno manje.

Trend smanjivanja broja aktivnih obrta i dalje je prisutan, no ove su godine prvi put u posljednje tri godine zabilježeni pozitivni pomaci: od ožujka do srpnja svaki mjesec broj aktivnih obrta raste, iako sporo. Potvrdili su to u Hrvatskoj obrtničkoj komori istaknuvši podatak da je od sredine prošle godine do sredine ove broj aktivnih obrta smanjen 3,2 posto.

U prvoj polovini godine od ukupno odjavljenih 5075 obrta u trgovini prestalo raditi 1089, u ugostiteljstvu i turizmu 906, u graditeljstvu 511. Važno je napomenuti da od ukupnog broja zatvorenih obrta nisu svi brisanjem iz registra doista prestali poslovati, nego je dio njih prešao u zonu neregistrirane djelatnosti – u sivu ekonomiju.

Zakon o zabrani i sprečavanju neregistrirane djelatnosti stupio je na snagu 11. lipnja 2011. Hrvatska obrtnička komora aktivno je sudjelovala u njegovu donošenju jer je problem nelojalne konkurencije iz sive ekonomije jedan od problema obrtnika na koji se upozorava već godinama, a gospodarska kriza samo ga je još istaknula – naglašavaju u HOK-u, na čijem je čelu Dragutin Ranogajec, i dodaju da propis sad treba provesti u djelo, ponajprije akcijom Državnog inspektorata, ali i drugih inspeksijskih službi u različitim djelatnostima. Ističu da kaznene mjere koje taj zakon predviđa nisu jedine moguće za suzbijanje neregistriranih djelatnosti, nego da ih treba dopuniti programima poticajnih mjera kojima se olakšava poslovanje obrtnika kako bi se ‘neregistrirane’ dodatno potaknulo da posluju u legalnoj zoni.

Obrtnik koji želi realizirati taj oblik državne pomoći najprije se obraća poslovnom banci sa zahtjevom za kredit. Budući da poslovna banka mora sudjelovati na dražbi u HBOR-u i ponuditi najnižu kamatnu stopu, mora se održati dražba, potpisati ugovor s bankom i korisnikom, obavijestiti HBOR, čekati suglasnost i tek tada potpisati ugovor s tražiteljem kredita. Iz toga je vidljivo da je taj proces vrlo dug i složen, posebno za obrtnike kojima su obrtna sredstva prijeko potrebna i nisu posebno velika – smatraju u HOK-u i zaključuju da je oporavak obrtništva moguć uz odgovarajuću potporu relevantnih institucija, prije svega državnih, i uz fleksibilnost financijskog sektora. O kvaliteti i učinkovitosti tih potpora ovisi i vrijeme potrebno za oporavak obrtništva.

Sve upućuje na to da su potrebne analize na osnovi kojih bi se osmislile mjere za poticanje malog poduzetništva koje bi svojim boljim dijelom preraslo u srednje veliko i veliko. Pritom ne treba zaboraviti da su najčešće mali poduzetnici i obrtnici izloženi hrvatskim državnim upravama, posebno poreznih vlasti, jer je i njihov utjecaj manji nego onaj srednjih i posebno velikih tvrtki.

Čak i ovako letimice analizirani podaci slikovito opisuju loše stanje u malom poduzetništvu i obrtništvu i pokazuju da treba mijenjati porezni sustav, eliminirati nelikvidnost vraćanjem u primjenu nepotrebno ukinutog ‘automatskog stečajnog okidača’ kojim bi se iz pravnog i financijskog prometa pravodobno isključilo sve koji nisu u stanju na vrijeme podmiriti dugove. Nužno bi bilo i odmah otkrivati i brzo sankcionirati krađe poput one iz silosa Đakovštine, iz kojih je nestalo mnogo tona pšenice a da se ni danas tobože ne zna gdje je ta pšenica zapravo završila. Kad bi se provele samo te mjere, umjesto odjavljivanja prevladalo bi ponovno registriranje novih malopoduzetničkih pothvata.