Gotovo svaka proizvodnja ima u Međimurju svoga važnog predstavnika. U vojnoj industriji to je Šestan Busch, Bernarda Cecelja sinonim je za madrace, Đuro Horvat za ekoindustriju, Stjepan Varga za mlinarsku industriju, Rudolf Radiković za kontinentalni turizam.
Nazivaju ga ‘malom Švicarskom’, epitetom za koji pojedinci vjeruju da stvara pogrešan dojam, odnosno da aludira na dobar i kvalitetan život. Da, kažu, misli li se na svježi zrak, život je u toj regiji dobar, no gospodarska slika to nije. Međimurska županija, najmanja hrvatska županija kojom ‘predsjeda’ župan Ivan Perhoč, u unutrašnjoj je Hrvatskoj po regionalnoj konkurentnosti pala s drugog na četvrto mjesto u 2010. Dinamično izvozno orijentirano gospodarstvo u posljednjih je nekoliko godina doživjelo znatne promjene u ključnim sektorima.
Današnje stanje tekstilne industrije tek je sjena grane koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća bila jedan od stupova gospodarskog razvoja Međimurja. Međimurska industrija konfekcije Meiko je otišla u stečaj, Međimurska trikotaže Čakovec (MTČ) te Tvrnica rublja MTČ, pod upravljačkom palicom Vlade Bošnjaka i Tomislava Farkaša, doživjele su istu sudbinu. Slične se prijetnje javljaju i u MTČ-u, tvornici dječje trikotaže koja navodno duguje upravo MTČ-u, tvornici čarapa.
Omiljena premijerka marka Modeks iz Murskog Središća, tvrtka koja je svojedobno bila poznata po vlastitu brendu, pretvorila se u klasičnog lohn-tekstilca, a 2008. je zbog nagomilanih dugova također završila u stečaju. Nakon dvanaest pokušaja prodaje nedavno je, u trinaestom pokušaju, Modeks prodan za 4,2 milijuna kuna Ahoresu. Tu su pak tvrtku osnovali Agrohoblaj, proizvođač organsko-mineralnih supstrata i poboljšivača tla u vlasništvu Mladen i Nade Hoblaj, te Nenores, na čelu s Vitomirov Mardetkom, koji zastupa strane tvrtke što proizvode donje ručno, odjeću za plažu i drugo. S obzirom na to da ih ne zanima tekstilna proizvodnja, već planiraju širiti vlastito poslovanje te stvoriti svojevrsni poduzetnički inkubator, halu sa šivačim strojevima planiraju ili iznajmiti ili prodati. No ako do toga ne dođe više od sto radnika vrlo je vjerojatno završiti na burzi.
I dok je neke dotukla vlastita uprava, Čateksu je, na čelu s Damirom Vitezom, kriza lani donijela gubitak od 2,1 milijuna kuna. Potkraj prošle godine ušli su i u investiciju za nabavu novog stroja za laminiranje u vrijednosti od četiri milijuna kuna jer planiraju postati jedini proizvođač laminiranih (premazanih plastičnom masom) tekstilnih materijala u Hrvatskoj. No trenutačno još osjećaju posljedice rasta cijena sirovina i energenata.
Pozitivan primjer stranog ulaganja je Tubla na čelu s direktorom Dubravkom Hoićem. U vlasništvu je talijanske grupacije Calzedonia, a ukupna ulaganja u Hrvatskoj procjenjuju se na 700 milijuna kuna. U planu je i gradnja distributivno-logističkog centra vrijednog oko 30 milijuna eura koji će biti središnje mjesto za distribuciju muških i ženskih čarapa te kupačih kostima istoimene marke.
Uz omiljenu premijerkinu modnu marku XD Xenia Design, s potpisom Ksenije Vrbanić, scenu osvaja i čakovečki modni brend Angel u vlasništvu Ruže Đurkin. Na početku su bili prisutni isključivo na slovenskom tržištu, a prije 11 godina počelo je probijanje i na hrvatsko. Usput, suprug Zlatko Đurkin, vlasnik čakovečke tvrtke Đurkin i prodajnog centra Bat, naziva se velikim donatorom HDZ-a, glavnim izvođačem radova za Međimurje plin te ‘malim bogom’ s obzirom na to da uglavnom on dobiva poslove na javnim natječajima.
