Rade sa staklom, ali nisu staklari kakve obično zamišljamo

Daniel i Neven Kvesić bave se proizvodnjom dekorativnog stakla. Čak ni dizajneri ne znaju što se sve može napraviti s fuzioniranim, satiniranim, lakiranim i reljefnim staklom, zato za klijente organiziraju stručnu edukaciju.

U mjetnost i biznis rijetko se uspješni spoj. Nije to tako samo u Hrvatskoj već i u cijelom svijetu, zbog čega je na engleskome govornom području i izmišljena sintagma ‘starving artist’ odnosno, mi bismo rekli, umjetnik u gladovanju – a s obzirom na činjenicu da ta vrsta ljudi obično svoju umjetnost teško pretvara u novac. Da se to ipak može, i to vrlo uspješno, potvrđuje jedan hrvatski primjer.

Tvrtka Bokart već svojim imenom daje naslutiti kako joj je poslovanje u nekoj vezi s umjetnošću, dok se istodobno naziv referira i na Bokar, jednu od ljepših kula u dubrovačkome Starom gradu, odakle su njeni osnivači podrijetlom.

Dubrovačka tradicija staklarstva, koju je počeo djed Daniela i Nevena Kvesića, danas se nastavlja u Zagrebu, i to na vrlo moderan i, što je u poslovnom smislu još važnije, profitabilni način. Tvrtka Bokart bavi se proizvodnjom stakla – dekorativnog ali i umjetničkog. Proizvodi su to koji krše mnoge ekskluzivne domove, crkve, Radisson blue hotel… Bokartovi umjetnički tanjuri čak su si probili put i na Pantovčak – jedan su od darova koje strani državnici dobiju pri posjetu Uredu predsjednika.

Dizajneri s proizvodima od fuzioniranog, satiniranog, lakiranog i reljefnog stakla koje Bokart proizvodi mogu gotovo sve. Ne rade se samo prozori, pregrade ili staklena vrata, što prosječnom čovjeku prvo padne napamet. Staklo se koristi i za stolove, šankove, kuhinjske obloge, podove, nakit, umjesto keramičkih pločica… U svome izložbenom prostoru Bokart ima stotine uzoraka, a zapravo rade što god dizajneru, arhitektu ili umjetniku padne napamet, istodobno ostavljajući prostor da i netko s posve malom narudžbom, tko poželi komad art-stakla u svom prostoru, dođe i naruči nešto za sebe.

Sve je počelo još 2003. godine, kad su braća Kvesić (Daniel je inače po struci ekonomist, a Neven genetičar) počela s istraživanjem mogućnosti koje nudi staklo, na očev nagovor. Razvijali su se polako, bez žurbe, i tek nakon brojnih edukacija i seminara počeli su proizvoditi. Tako su se na tržištu zapravo pojavili tek 2007. godine, i to sa staklenim svjetiljkama, kao što se voli reći, ‘iz garaže’.

• Tada nas je bilo samo troje, naš otac, brat i ja. Danas nas je 11, ali u budućnosti i ne planiramo da nas bude više od 15, jer to ne bi imalo smisla. Mi, naime, ne želimo biti masovni proizvođači, već art-studio. Bokart će biti mala kompanija iz Hrvatske koja će svoje znanje i proizvode promovirati i distribuirati diljem Europe. Želimo se specijalizirati za izradu umjetničkog stakla u arhitekturi, biti univerzalni po proizvodima i pri-

Da se stvari uistinu odvijaju na zamišljeni način pokazuju i financijski rezultati. U prošloj godini tvrtka je imala prihod od 1,5 milijuna kuna, a u ovoj je taj rezultat već sada nadmašen i porastao je na 1,8 milijuna. Tvrtka se nikad nije zaduživala i stalno je u plusu – tu bi činjenica svaki poduzetnik rado naveo za svoju kompaniju.

Mali ali ambiciozni Bokartov tim širi se i u Europu, pa tako i u Francuskoj, u Strasbourgu, postoji Bokart SAS gdje rade s partnerom. Količinski izvoze više od 30 posto proizvoda. Daniel je stoga stalno na putu, otvara nova tržišta, dok brat Neven većinu vremena proizvodi ispred peći za staklo, te testirajući nove proizvode.

• Pregovaramo s Njemačkom, koja je u Europi definitivno najjača staklerska sila, i nadamo se da ćemo tamo surađivati s vrlo uglednim partnerima. Nedavno sam se vratio iz Manchestera, tko zna, možda uspijemo i tamo ostvariti neku suradnju, a jedan od planova koji polako postaju stvarnost jest i kooperacija sa Švicarskom – objašnjava Daniel. Širenje s partnerima bio je logičan korak jer su u Bokartu svjesni da europske kupce nimalo ne zanimaju carine i problemi s uvozom iz ‘non-EU’ zemlje. Zbog toga oni u suradnji s partnerima rješavaju potrebnu papirologiju kako ne bi bili manje privlačni kao proizvođači. S druge strane takav način rada im osigurava uvjerenje da će do ulaska Hrvatske u EU imati dovoljno europskih kontakata i dobro se pozicionirati na velikome europskom tržištu.

• Trenutačno je naša prednost što po nižoj cijeni možemo ponuditi proizvode jednake kvalitete kao i oni iz najboljih staklerskih ateljea u Europi, najviše zbog naše niže cijene rada. Ipak, mi moramo biti spremni za ulazak Hrvatske u EU, jer budemo li tek onda išli u širenje nemamo izgleda za uspjeh – objašnjava Daniel. Koliko se pažljivo pripremaju za budućnost svjedoči i činjenica da se u tvrtki planovi rade poput svojevrsne ‘petoljetke’ i uvijek se planira u kojem smjeru namjeravaju razvijati. Kao što kažu dobro je imati povjerenja u to da će se stvari razvijati u pravom smjeru, ali planiranje je još bolje. Prošle godine su uložili u tri nova stroja u vrijednosti gotovo 600 tisuća eura kako bi mogli raditi više i bolje. Osim toga, za potencijalne klijente održavaju stručne edukacijske seminare o opremanju i dizajniranju interijera staklom. Cilj je upoznavanje arhitekata i dizajnera s aktualnostima iz svijeta stakla i njegove primjene u arhitekturi.

Educiranjem potencijalnih kupaca Bokart si širi tržište, jer može proizvesti tako širok spektar proizvoda da većina kupaca jednostavno ne može ni zamisliti što se sve može napraviti.

• Čak ni veoma stručni arhitekti i dizajneri interijera nisu svjesni svih mogućnosti koje im moderno staklo nudi, pa im pokušavamo u tom smislu otvoriti oči i reakcije su vrlo dobre. S druge strane pojedinačni kupci koji kupuju za privatni prostor uglavnom biraju iz širokog spektra naših uzoraka, jer većina ne može zamisliti kako će izgledati rezultat ako ga ne vide, kao što to mogu umjetnici – objašnjava Daniel.

U svom poslu Bokart surađuje s raznim kompanijama koje se bave izradom predmeta od drva, plastike i metala, kako bi kupcu mogli pružiti punu uslugu. Tako se staklo naručeno za vrata može odmah u vrata po želji i ugraditi. Ipak, u Bokartu kažu da ne žele biti samo servis s polugotovim proizvodima.

• Naša je vizija da budemo staklerski atelje i da radimo s arhitektima i umjetnicima, a da tržištu nudimo i gotove proizvode, kao što su svjetiljke koje su već u ponudi. Polako ali sigurno tako nas i prepoznaju i shvaćaju da nismo samo staklari. Mi radimo sa staklom, ali posve drugačije od onoga što ljudi obično pomisle kad se spomene zanimanje staklara – objašnjava Daniel.

O svemu tome svjedoči i činjenica da su nedavno stakla po narudžbi poslali u Maroko, gdje će krasiti jednu palaču, što običnom staklaru iz Hrvatske sigurno ne bi pošlo za rukom. Njihove staklene svjetiljke otišle su i u Japan, pa iako pošiljka od 15-ak tisuća eura i nije izvoz koji će promijeniti domaću vanjskotrgovinsku bilancu, za malu obiteljsku tvrtku svakako je uspjeh i povod za veselje.