Hrvatski studenti već godinama ostvaruju odlične rezultate na europskim i svjetskim prvenstvima u debati unatoč nedostatku potpore akademskih institucija i profesora. Troše mnogo vremena kako bi postali dobri u debati, razvijali kulturu debate te se sami financiraju kada sudjeluju na natjecanjima. Unatoč svim poteškoćama koje idu uz njihov predani trud, već tri godine zaredom ulaze u finala svjetskih prvenstava, a na prošlogodišnjem su se Europskom prvenstvu uspjeli probiti do četvrtfinala.
U posljednje su vrijeme osvojili i regionalne turnire u Beogradu i Splitu. Na Europskom sveučilišnom debatnom prvenstvu, koje se održavalo u Irskoj od 7. do 13. kolovoza ove godine, Hrvatsku su predstavljala dva tima iz Zagrebačke debatne unije, odnosno Ana i Dina Salapić te Lea Tafra i Branka Marušić, a kao sutkinje sudjelovale su Mia Junuzović i Nika Jelaska. Na Europskom sveučilišnom prvenstvu u jednoj su debati četiri tima. Taj tip debate, kojim se bave većinom studenti, pogotovo u Europi, britanska je parlamentarna debata. Dva su tima u vladi, a dva u opoziciji, odnosno tu su prva i druga vlada te prva i druga opozicija. Nakon što se timovima uruči teza, imaju 15 minuta da pripreme svoje argumente, nakon čega prva vlada predstavlja svoj slučaj, a prva ga opozicija pobija. Njihova je zadaća postaviti osnovne argumente za zadanu temu i protiv nje, a zadaća je druge vlade i opozicije te argumente dopuniti novim načinima analize ili skrenuti debatu, ali to mora biti konzistentno s onime što su njihovi prethodnici rekli. O pobjednicima odlučuje panel od tri suca među kojima jedan, predsjedavajući, ima najveću moć odlučivanja. Suci se ocjenjuju i tako da predsjedavajući sudac ocjenjuje koliko su zamjenici sposobni, a zamjenici ocjenjuju koliko je predsjedavajući dobro facilitirao diskusiju.
Nosit će se konkurencijom najprestižnijih svjetskih i europskih sveučilišta može biti zastrašujuće. Ekipa zvučnih sveučilišta, Harvarda, Oxforda i Cambridgea, govore brzo i čini se kao da uvijek znaju što trebaju reći. Međutim, veliko iskustvo i naporan rad hrvatskih studenata omogućava im da se nose s takvom konkurencijom.
Kada se susretnete s njima nekoliko puta, shvate da nisu toliko strašni i da to što govore brže i kažu više ne znači nužno da su njihovi argumenti bolji – pojašnjava Dina i dodaje kako su njihovi sustavi pripreme strukturirani te da imaju organiziranu potporu profesora. Na takvim sveučilištima mnogo se cijene debatni timovi i studenti koji se time bave, a kod nas izostanak takve potpore znači i da mnogo više ostaje na studentima. Bilo bi vrijeme da institucije prepoznaju vrijednost kulture debate te poduprnu debatne klubove koji bi tako mogli ostvarivati bolje rezultate.
Na svjetskim nam je prvenstvima ipak lakše kada se nosimo sa studentima čija je razina znanja engleskog jezika slična našoj jer su oni kojima je engleski materinski jezik i oni koji studiraju na engleskom ipak u dosta velikoj prednosti pred nama – kaže Nika Jelaska.