Svjetlosnu godinu od realnosti

Ako je najmoćnija europska političarka odlučila posjetiti Hrvatsku da bi s premijerom Kosor rješavala probleme njemačkih ulagača, onda zacijelo nije riječ o nečemu čega bi se Vlada rado prihvaćala prije. Njemačka kancelarka Angela Merkel zacijelo nije došla urigati da se ubrzaju postupci izdavanja lokacijskih dozvola ili nešto slično, nego širom otvoriti vrata njemačkim interesima u budućim najkrupnijim poslovima u Hrvatskoj. A kad je riječ o energetički, ono najkrupnije što se ima dogoditi ne odnosi se na ubrzanje gradnje neke vjetroelektrane njemačkog investitora, nego na privatizaciju HEP-a.

Budući da je ministar poljoprivrede Petar Čobanković poznat po svojoj dobrostvosti prema svakom zahtjevu koji se može ispuniti posezanjem u državnu blagajnu, svoju su priliku uočili i povrćari. ‘Odokativno’ su procijenili da im je proljetnošća afera s bakterijom Escherichijom coli nanijela izravnu štetu od 50 do 70 milijuna kuna pa su došli k ministru sa zahtjevom da ih za toliko odšteti. Ministar ih nije ‘a priori’ odbio, nego je obećao da će najprije prikupiti podatke o štetama na temelju kojih će se razraditi modeli i visina odštete.

A da je ministar samo virnuo u izvješća Državnog zavoda za statistiku, vidio bi da su procjene povrćara svjetlosnu godinu udaljene od realnosti. Povrćari ne mogu dokazati da je zbog bakterije pala potrošnja povrća u zemlji, a još manje u izvozu. Naprotiv, i začudo, izvoz povrća i voća u prvim je šest mjeseci iznosio 147 milijuna kuna, što je čak 60-ak posto više nego u isto vrijeme lani.

Svjetski su bogataši izmisli novi trend. Nakon najbogatijih Amerikanaca svoju su želju da ih se oporezuje po znatno višoj stopi glasno i jasno počeli iskazivati i najbogatiji Europski. Najbogatiji Hrvati još se nisu uključili, ali da taj trend ne bi posve zaobišao našu zemlju, pobrinuo se predsjednik NO-a Ine Davor Štern. On ne predlaže, doduše, da se poveća porez bogatim pojedinicima, ali smatra da bi država trebala više upraviti od kompanije koju nadzire, stoga tvrdi da treba povećati koncesijske naknade za proizvodnju nafte i plina. Po njegovu mišljenju, koncesije bi trebale biti dovoljno niske da kompanijama omoguće zaradu, ali istodobno više nego što su sada, da bi državnom proračunu donijele veći prihod nego dosad. Inin najveći pojedinačni dioničar, mađarski Mol, ne trči za svjetskim trendovima i ne dijeli Šternovo mišljenje.

Raditi se u Hrvatskoj definitivno ne isplati. Veća se primanja postižu gomilanjem naknada za nezaposlenost i za djecu, pa ako se k tomu uklopi koji posao na crno, nema nikakvog razloga za legalan rad. U sklopu ankete o radnoj snazi Državni je zavod za statistiku ustanovio da je svaka druga zaposlena majka djeteta mlađeg od osam godina prestala raditi nakon rođilijskog dopusta. DSZ je podatak da je to učinilo 61 tisuću žena protumačio time da su žene ostale kod kuće da bi se skrbile za dijete. U nekoj mnogo bogatijoj zemlji to bi moglo biti dobro objašnjenje. U Hrvatskoj treba tražiti druge razloge.

Zvjezdana Blažić uspjela je spasiti Badel 1862 od bankrota, ali ne i svoj položaj u njemu. Ne ponavlja se prvi put istinitost uzrečice da revolucija jede svoju djecu i nije prvi put da je pritom nepravda nanesena najzaslužnijem. Kad se prihvati gotovo utopijskog posla spašavanja Badela 1862 prema modelu C, koji podrazumijeva otpis dugova prema državi u zamjenu za ulazak države u vlasništvo kompanije, Blažić je bila istaknuta svjesna da će najteži dio posla biti lomljenje otpora dioničara. U tome je tek djelomično uspjela. Dioničari su na kraju pristali na to da za spas tvrtke prihvate njezin plan, ali nedavanjem razrješnice kaznili su je za gubitak svojih udjela u Badelu 1862. Valja i njih shvatiti. Njihovih 100 posto udjela u tvrtki sad postaje 25 posto. Na nekome su zbog toga, kao i stoga što su prijašnjih godina dopustili da se Badel 1862 nađe u takvoj situaciji, morali iskazati gnjev.

Preslagaju se karte na svjetskome naftnom tržištu. Gubitnici će biti ruske i kineske kompanije jer su se njihove vlade protivile strogim sankcijama protiv Gadafija, a dobitnici kompanije iz zemalja koje su svim silama poduprle pobunjenike. Svaki metar kojim se libijski pobunjenici približavaju Gadafiju donosi cent više na vrijednost dionica velikih svjetskih naftnih kompanija koje najavljuju svoj skorašnji ulazak u Libiju. Tripoli je pao u ruke pobunjenika, Gadafi, doduše, još nije, ali neće još dugo izdržati, pa je logično što su međunarodne naftne kompanije već u niskom startu za osvajanje bogatih libijskih nalazišta.

Kad bi se ideje iz jedne zemlje u drugu prevozile kamionima, jedna ideja iz Slovenije sigurno bi bila zaustavljena na granici s Hrvatskom, zaplijenjena i spaljena na lomači. Slovenska je Komisija za suzbijanje korupcije predstavila Supervizor, web-aplikaciju u kojoj svi mogu vidjeti poslovanje svih slovenskih tvrtki s državnim institucijama. Supervizor je internetska aplikacija kojom upisivanjem podataka o tvrtki dobivate pregled njezina poslovanja s državom, uključujući detaljan graf svih transakcija i popis svih institucija s kojima je poslovala. Kad je riječ o Hrvatskoj, to je ideja koja bi se, sasvim sigurno, isplatala uvesti.