Banke bi morale iskazati kolika im je marža u kamatnoj stopi koja se neće smjeti mijenjati tijekom otplate kredita. Mijenjati se može samo referentna kamatna stopa.
Da podsjetim, magično rješenje koje su nam ponudile predsjednica Vlade i ministrica financija jest da građani plaćaju svoje rate po tečaju od 5,8 kuna za franak, a razliku do stvarnog tečaja, ako se ne nivela irađućih pet godina, banci će platiti uz godišnju kamatnu stopu od 3,95 posto. Velika pomoć građanima, nema što? Prvidno će im se smanjiti obveza, ali ako franak znatno ne oslabi, čeka ih razlika. Banke, dakle, razliku do tečaja ‘čuvaju’ kod svojih komitenata, uz kamate više od onih koje obično daju za depozite građana. A prije samo dvadesetak dana sve se činilo drugačijim. No samo se činilo.
Početkom kolovoza Jadranka Kosor i ministrica financija Martina Dalic poručile su bankama da od njih očekuju da se plaćanje tečajne razlike odredi u ratama s desetogodišnjom odgodom, i to beskamatno. Vlada također traži smanjenje kamatne stope na kreditu u švicarskim bankama na razinu prema kojom su se krediti odobravali, čak najavljuje izmjene Zakona o porezu na dohodak kako bi kamate mogle biti i niže. Premijerkine riječi: ‘Ono što je Vlada tražila od banaka, što je minimum ispod kojeg nećemo ći, sadržano je u tome da je naš cilj mjerom usmjerenom na kamatnu stopu približiti iznos rate razini u trenutku uzimanja stambenog kredita.’ Prijetila je Vlada i uvođenjem poreza bankama. I na kraju ništa. Kapitulacija Vlade pred bankama. Puštala je ‘balone’, pokušavala stvoriti dojam u javnosti da radi u korist hrvatskih građana zaduženih u švicarskim, ali napravila nije ništa.
Tako poznato, kao što to već godinama rade u HDZ-u, još jedna potvrda logike da im je forma važnija od sadržaja. Na kraju smo mogli čuti jedino to da su za dogovor potrebne dvije strane, a treću stranu, građane, nitko ništa nije pitao.
Zašto Vlada nije uspjela u pregovorima? Više je razloga. Primjerice, njezina financijska ovisnost o tim istim bankama zbog deficit koji se financira i na domaćem tržištu, zbog čega su premijerka i ministrica odlučile da im je bolje ne inzistirati previše na svojim zahtjevima. Možda je razlog u nerazumijevanju ekonomije predsjednice Vlade i nešvaćanju posljedica koje iz pojedinih odluka proizlaze te njihova utjecaja na naše sugrađane. U takvom scenariju premijerka se vjerojatno oslanja na savjete ministrice financija. Ministrica pak dolazi iz bankarskog sektora i bankarska joj je logika mnogo bliža od logike preživljavanja naših sugrađana.
