Četiri mišljenja o noćnom radu

Noćni rad urednije se evidentira i plaća nego prekovremeni sati. Ne sjećam se da smo imali posebne probleme s kršenjem prava u noćnim smjenama – kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, dodajući da svi njihovi članovi imaju u sklopu kolektivnog ugovora dodatak za noćni rad. S time se slaže i Ozren Matijašević, čelnik Hrvatske udruge sindikata, koja mahom okuplja radnike u proizvodnji, dodajući da je pak druga situacija ondje gdje nema sindikalnog djelovanja, a posebice kod manjih i srednjih poduzetnika koji često i zlorabe svoje radnike. Točnije, kaže David Jakov Babić, pravni savjetnik HUS-a, najviše je zloporaba u vođenju netočne evidencije radnih sati, odnosno nebiženje prekovremenog rada. Nedavno su zbog uvođenja u Zakon o radu odredbe o isključivo osmo-satnoj noćnoj smjeni zajednički graknuli sindikalci i poslodavci, o čemu Babić kaže: – To je moglo izazvati velike probleme u nekim djelatnostima gdje su smjene 12-satne. I poslodavci su danas svjesni da im se radnika ne isplati ‘otjerati’ na bolovanje. Ipak, tu se prije svega radi o tome da bi takva odredba neke dovela do zatvaranja. I nama sindikalciima u interesu je opstanak tvornica i radnih mjesta. Srećom, omogućeno je da se smjena regulira u skladu s potrebama. A kakvo će stanje nastati u trgovačkom sektoru, tek će se vidjeti ako prođe najavljeni zakon koji bi trgovinama omogućio 24-satno radno vrijeme. Trgovački sindikati koji su zagovarali zabranu rada nedjeljom ponajviše su se žalili da poslodavci u trgovini ne isplaćuju prekovremene sate ili ne daju slobodne dane, pa je pravo pitanje hoće li se to promijeniti s noćnim radom. Zakon, kao i za druge djelatnosti, obvezuje na uvećano plaćanje, ali ne definira koliko. Praks je da se uvećanje kreće od 30 do najčešćih 50 posto dnevne satnice, barem kod radnika u proizvodnji.

A slične su priče i drugih koji rade u smjenskom radu, barem onih koji su pokriveni kolektivnim ugovorom i rade kod korektnih poslodavaca, koji ne samo da isplaćuju plaću nego i prekovremene sate te noćni rad. U sveopćoj deindustrializaciji Hrvatske u noćnoj smjeni, osim dežurnih javnih službi, prijevoznika, uslužnih djelatnika, zaštitara, rade uglavnom oni koji se pogoni ne isplate uključivati i isključivati (u Elektro-kontaktu to je u procesu prerade duromera), u procesnoj industriji ili kod onih koji su se izborili za veće poslove i trebaju veću količinu proizvoda što prije isporučiti kupcu. Svima je zajedničko i to da najveću krizu proživljavaju u 3 sata u noći, kada kava ili Coca-Cola postaju najtraženiji napici. – Razlog za organiziranje treće ili čak četvrte smjene, što nam se povremeno događa, može biti i amortizacija skupih strojeva s laserskom ili robotskom opremom, koji mogu stajati i više od milijun eura. Takve strojeve često ne možete u 10 godina otplatiti radom u samo dvije smjene – kaže Vladimir Ferdelji, predsjednik Uprave Elektro-kontakta, čiji su radnici lani ostvarili više od 1,7 milijuna radnih sati, 1,17 milijun u prvoj, 333 tisuća u drugoj te 214 tisuća u trećoj smjeni.

Noćni rad najviše opterećuje obiteljski život, zato je i red financijski ga kompenzirati, no zakonski ograničavati bilo koji rad suludo je prekidnim procesom postoji u proizvodnji te u preradi plastike i obradi, a u jedinici za sastavljanje dijelova tek povremeno. Povremeno i tvornica čarapa Jadran otvara svoj pogon noću. Povećan opseg posla i velike narudžbe za švicarsko i rusko tržište, kaže Ivana Barišić, komercijalna direktorica, zahtijevali su da trenutačno u segmentu pletenja čarapa i ručnog pakiranja uvedu i noćnu smjenu u kojoj radi 20-ak radnica. I kod njih se radnici rado odazivaju jer komu danas nije stimulativno 50-postotno povećanje satnice.

Pomnim planiranjem može se donekle izbjeći rad noću, no kada stignu velike narudžbe koje nam osiguravaju napredak, odmah se prilagođavamo. Problem nam je poštovanje Zakona jer bismo za jedno radno mjesto trebali 4,8 radnika, što znatno povećava troškove radne snage. Kraš ima tri smjene ponajviše radi osiguranja kvalitete proizvoda, koji se rade na više linija i ne trpe stajanje.

Naravno, noćni rad poskupljuje nam troškove pa nastojimo pomnim planiranjem ne ući u taj trošak. To je svakako teži rad i treba ga dodatno platiti. No tržište je danas nepredvidljivo i zapravo nadamo se kako ćemo jednog dana imati toliko narudžbi da stalno radimo u tri smjene – kaže Barišić. Sasvim je druga priča u Cemexu iz Kaštel Sućurca u kojem kao i u cijeloj cementnoj industriji proizvodni proces nužno teče u 24-satnom radnom režimu. Gašenje i paljenje peći klinkera, kaže direktor sektora ljudskih potencijala Ivan Bartulović, iziskuje goleme troškove, posebice zbog količina mazuta potrebnih za zagrijavanje peći: – Važan je razlog i rad mlina sirovine. Kad je, naime, smanjena potražnja za cementom i svi strojevi ne trebaju non-stop raditi, rad mlina sirovine prebacujemo u noćni režim ponajviše zbog štednje električne energije, koja je tada za industriju niža dva puta. Unatoč troškovima od 30 posto na satnicu za noćni rad, uštedom na noćnoj tarifi struje ipak možemo govoriti o isplativosti – kaže Bartulović, dodajući da im je najveći problem poštovanje punog fonda sati u skladu sa Zakonom, jer u njihovu slučaju potrebno je 4,8 radnika za jedno radno mjesto, što dovodi u pitanje efikasnost radne snage i prekovremeni rad. Cemex, naime, ima 599 radnika, od kojih 234 rade u tri smjene.

A jesu li u Krašu, vodećem konditoru u regiji, slatke noći, pitanje je osobnog životnog stava i iskustva svakog od 100-injak radnika trenutačno angažiranih noću u Zagrebu. Satnica je od dnevne za više od 50 posto veća i vodi se briga o specifičnim uvjetima noću, a u taj su rad uključeni uglavnom radnici na pripremnim poslovima, proizvodnim linijama i u održavanju.

U Krašu se u tri smjene organiziraju procesi koji uključuju kompleksne poslove pripreme za više proizvodnih linija, poput izrade čokoladnih masa, krema i slično i to su cjelodnišnji procesi, zbog osiguranja kvalitete proizvoda. No i velike narudžbe povod su za dodatan noćni rad. Što je manje prekida u procesu, efikasnija je proizvodnja i kvalitetniji proizvod – kaže Janko Kalitera, direktor Sektora proizvodno-tehnoloških poslova Kraša, dodajući da tvrtka upravo dovršava prvu fazu ulaganja u modernizaciju Karoline iz Osijeka, od prošloga dijela Kraš grupe. U hale Karoline preseljene su dvije nove linije za proizvodnju napolitanki, pa će Osječani uz znatno povećanje proizvodnje važno proizvoda dobiti i priliku za dodatnu zaradu u znatno povećanoj noćnoj smjeni. Proizvodnja Kraša teče u tri tvornice (tvornica kakao proizvoda, keksa i vafla i bonbonskih proizvoda) i u njima se zbog specifičnosti procesa razlikuje i postotak trošnjakog rada. Ipak, ističu u Krašu, tijekom zadnjeg kvartala bilježe znatno povećanje u svim tvornicama. Najvažnije proizvodne linije koje ne trpe zastoj u Krašu, kao i kod drugih, gase se samo tijekom remonta ili kolektivnih odmora.

A s obzirom na stanje hrvatskoga gospodarstva noćni rad osim na nužnost u proizvodnim procesima upućuje i na snagu i ozbiljnost tvrtke koja se u te logističke i financijske izdatke upušta.