INFLACIJA

Sirovine i energija sve skuplje, ali proizvođači se ne usude dizati cijene. Unutarnje rezerve i dalje će tražiti i proizvođači i trgovci da ne bi podigli cijene, a oni koji u tome ne uspiju najvjerojatnije će postati mete preuzimanja. Takav trend, čini se, trajat će sve dok se ne oporavi domaća potražnja. A nije sigurno kad bi se to moglo dogoditi.

Cijene industrijskih proizvoda u godinu su dana porasle sedam posto, a u isto vrijeme inflacija bila manja od dva posto. Nakon što bi pogledao te podatke Državnog zavoda za statistiku, i slučajni promatrač zaključio bi da oslikavaju nesklad između rasta troškova i cijena, no i pitao bi kad će se uskladiti. Logično bi se zapitao najavljaju li ti podaci rast inflacije.

U idealnim uvjetima rast proizvođačkih cijena značio bi nagovještaj inflatornih kretanja, no ekonomska kriza, čini se, i to je poremetila. Zbog općeg pada potrošnje nitko se ne usudi previše dizati cijene iako cijene brojnih inputa već dulje rastu.

• U posljednje vrijeme primjećuj se velik porast cijena inputa proizvodnje. Rasle su cijene glavnih energenata, poput nafte, što izravno utječe na povećanje troškova proizvodnje. Osim toga, rasle su cijene ključnih prehrambenih sirovina kao što su pšenica, šećer, sirova kava, kakaovac i sl. Potvrda toga jest i nedavno objavljeni podatak Svjetske banke koji govori da su se globalne cijene hrane u posljednjih godinu dana povećale više od 30 posto! Nadalje, prema najnovijim informacijama o ovogodišnjoj žetvi očekuje se i porast cijene kukuruza kao posljedice slabijeg uroda zbog velikih suša, a kao posljedica toga može se očekivati i porast troškova proizvodnje mesa – objašnjava Dražen Lulić iz konzultantske kuće Caper.

Unatoč tolikom rastu cijena sirovina većina proizvođača ne usudi se potpuno prebaciti povećane troškove na leda potrošača, zbog čega dijelom žrtvuje svoju maržu.

• Već je odavno poznat porast cijena sirove kave na svjetskom tržištu, a i ne samo toga nego i cijena svih materijala koji ukupni trošak proizvoda znatno poskupljuju. Druga komponenta poskupljenja sirove kave promijena je tečaja dolar – kuna. Da bismo očuvali marže, bili smo prisiljeni korigirati cijene u više navrata. Budući da je svaka korekcija cijena rizična, pokazalo se da ne možemo potpuno prebaciti taj teret na potrošače, stoga donekle trpimo pad marži. Zbog neelastičnosti cijena nismo mogli potpuno prebaciti taj nezgodni teret na kupca, nego ga podjednako nosimo – objašnjava Dubravko Aruković, predsjednik Uprave Francka.

Sličan odgovor dobili smo i od Podravke, u kojoj navode da je korekcija cijena gotovih proizvoda znatno manja od povećanja troškova prouzročenih rastom cijena sirovina, repromaterijala i energenata.

• Proizvođačka korekcija cijena gotovih proizvoda doista je simbolična u usporedbi s povećanjem troškova. Da bi u ovo krizno vrijeme zadržali cjenovnu konkurentnost i zaštitili potrošače, mnogi proizvođači, pa tako i Podravka, rast ulaznih cijena prebacili su na teret vlastite akumulacije – kaže Dijana Jedrašinkin, direktorica Korporativnih komunikacija Podravke.

Situacija nije bolja ni kad je riječ o tvrtkama koje većinu proizvoda izvoze jer i one se ne usude dizati cijene zbog jake konkurencije.

Nije teško zaključiti da je model raspodjele apsorpcije većih troškova na proizvođače i trgovce u skladu s kretanjem njihova pregovaračkog položaja, pri čemu samo istinski lideri mogu izdržati pritisak trgovaca kao posljedice sve izraženije konsolidacije maloprodajnog tržišta – smatra Lulić. Osim toga što trgovci i proizvođači drže cijene relativno stabilnim nauštrb svojim maržama, jedan od razloga zbog kojih cijene industrijskih proizvoda rastu brže od inflacije jest to što u izračun prvih ulaze samo proizvodi nastali u Hrvatskoj, a u drugi svi koji se prodaju na domaćem tržištu, dakle i uvoznici.

• Cijene proizvoda hrvatskih industrijskih proizvođača još su od početka 2010. na višoj razini od potrošačkih cijena, dakle onih po kojima kupuje krajnji kupac u maloprodaji. Korelacija između tih dviju cijena nije idealna, i to primarno zbog visokog udjela robe koja se izravno uvozi iz inozemstva. Dakle, proizvođačke cijene sadrže samo cijene po kojima hrvatski proizvođači prodaju svojim kupcima proizvode proizvedene u Hrvatskoj, a potrošačke cijene sadrže cijene sve robe u maloprodaji, i domaćih i stranih proizvođača (dakle, i jeftine kineske robe) – objašnjava Belošević Matić.

Uvoznici proizvodi, konkurencija, recepsijski potrošač, sve su to razlozi zbog kojih i proizvođači i trgovci preuzimaju dio povećanja inputa na sebe i tako amortiziraju kretanje indeksa potrošačkih cijena. Pitanje je samo koliko pojedini proizvođač ili trgovac može izdržati tu utrku.

• Upitno je koliko je takva praksa održiva na dulji rok jer bez adekvatne profitabilnosti ne može se osigurati održivi razvoj poslovanja (investicije u razvoj i inovacije proizvoda, jačanje robnih marki i sl.). U skladu s time očekujem daljnje aktivnosti na povećanju interne efikasnosti i osiguranja ekonomije obujma. Pri tome nisu isključene ni jače aktivnosti u području preuzimanja – zaključuje Lulić.

Unutarnje rezerve, dakle, i dalje će tražiti i proizvođači i trgovci kako ne bi podigli cijene, a oni koji u tome ne uspiju najvjerojatnije će postati mete preuzimanja. Takav trend, čini se, trajat će sve dok se ne oporavi domaća potražnja, no s obzirom na stanje gospodarstva u zemlji nije sigurno kad će se to dogoditi.