Od 1989. kapitalizam se nameće kao jedini realističan političko-ekonomski sustav. Fisher smatra da je kapitalizam kulminacija onoga što je ostalo nakon što su uvjerenja spala na razinu rituala ili simboličke razrade i preostao je jedino potrošač gledatelj koji se probija kroz ruševine i relikvije.
U knjizi opisuje refleksivnu nemoć, imobiliziranost, liberalni komunizam, tržišni staljinizam, birokratsku antiprodukciju, moć propagande i odnosa s javnošću te odgovara na pitanja poput kakvi su učinci ‘kapitalističkog realizma’ na rad, kulturu, obrazovanje i mentalno zdravlje i je li moguće zamisliti alternativu kapitalizmu koja ne znači povratak na diskreditirane modele državne kontrole.
