Loše stanje japanske ekonomije više će učiniti za pad jena nego novi premijer

Rast jena posljedica je drastičnog pada povjerenja investitora na međunarodnom tržištu u dolar i euro te ‘bježanja’ u švicarski franak i japanski jen i zlato. Za izrazito izvozno orijentiranu ekonomiju kakva je japanska prejaka valuta veoma je nepovoljna jer poskupljuje izvoz i ruši cjenovnu konkurentnost.

Japanska ekonomija je u maniru nogometne momčadi šesti put u pet godina promijenila trenera, odnosno premijera. Potkraj kolovoza na čelo te zemlje zasjeo je dosadašnji ministar financija Yoshihiko Noda, ujedno i novi vođa vladajuće Demokratske stranke. Na tom izrazito nestalom poslu zamijenio je kolegu Naoto Kana koji je dužnost obnašao malo dulje od godinu dana, od kraja lipnja prošle godine do kraja kolovoza ove. Pri izglašavanju novog premijera u japanskom parlamentu Noda je obećao da će borbu protiv jakog jena i obnovu tsunamijskim razrušenog sjeveroistoka zemlje staviti u središte svog programa, čime je jasno dao do znanja koji su to problemi prouzročili preuranjeni odlazak njegova prethodnika. Pritom, doduše, valja napomenuti da je upravo on kao ministar financija tri puta neuspešno pokušavao intervenirati protiv rasta nacionalne valute, posljednji put početkom kolovoza. Zadatak mu kao premijera neće biti ništa lakši, sasvim suprotno. Diet, predstavničko tijelo, podijeljen je pa u Gornjem domu opozicija ima većinu, a ni unutar njegove Demokratske stranke stvari nisu najbolje. Najveći je problem u ovom trenutku svakako rast jena, što je posljedica drastičnog pada povjerenja investitora na međunarodnom tržištu u dolar i euro te posljedično ‘bježanje’ u švicarski franak i japanski jen, uz zlato koje je tradicionalno ‘sigurna’ valuta.

Za izrazito izvozno orijentiranu ekonomiju kakva je japanska prejaka valuta veoma je nepovoljna jer poskupljuje izvoz i ruši cjenovnu konkurentnost. Ipak, loše stanje domaće ekonomije moglo bi više učiniti za pad jena nego većina razrađenih Vladinih poteza. Zemlja se ne muči samo s posljedicama nedavne recesije nego cijelog ‘Izgubljenog desetljeća’ 90-ih kada je ekonomija stagnirala i nakon kojeg i dalje nije bilježila posebno impresivne rezultate. Prošle je godine ostvaren solidan rast od 3,9 posto, no samo godinu prije Japan je potonuo više od šest posto. Posljednji podaci pokazuju porast nezaposlenosti tri mjeseca zaredom, premda još na niskih 4,7 posto, i pad potrošnje od 2,1 posto u odnosu na isto razdoblje lani.

Uz snažan rast valute, visok deficit (prošlogodišnji je procijenjen na 7,7 posto, a Vlada očekuje da će se minimalno takav postotak zadržati do 2015.), iznimno visoku zaduženost (javni dug za prošlu godinu procijenjen na 225 posto, a za ovu bi trebao iznositi 233 posto prema Međunarodnom monetarnom fondu) i nuklearnu katastrofu iz ožujka, novi premijer ima puno ruke posla. Samo obnova pogodnenog područja zahtijeva više od 130 milijardi dolara, zbog čega je potreban već treći rebalans proračuna, a to namjerava osigurati povećanjem poreza, što nailazi na snažan otpor ne samo kod opozicije nego i u njegovoj stranci. Osim toga, nakon velikih logističkih problema nastalih nakon katastrofe, posebice neadekvatne opskrbe električnom energijom, stručnjaci strahuju od premještanja proizvodnje u druge zemlje.