HYPO PRODAJE TLM Litavski UBIG opet u ‘due diligenceu’ u Šibeniku

Velik je interes za kupnju Valjaonice. Na natječaj Hypo banke javili su se UBIG, još jedna švicarska i talijanska tvrtka iz branše, dva veletrgovca te pet-šest investicijskih fondova.

U tijeku je proces dubinskog snimanja poslovanja i opreme u Valjaonicu koju, kažu zaposleni, svaki tjedan obilaze izaslanstva potencijalnih kupaca, a više o konkretnim ponudama i najozbiljnijim kandidatima znat će se u drugom krugu natječajnog postupka.

Banka ne namjerava komentirati sâm proces ni prikupljene ponude dok se on ne zaključi. Hypo Alpe-Adria-Bank International AG nije pod pritiskom da proda TVP ni Aluflexpack i zato razmatramo samo kvalitetne partnere za kompanije čije poslovanje nije dio matičnog poslovanja banke.

Zasad je najzanimljivije da su, ovaj put za dio TLM-a, opet zainteresirani litavski investitori koji su bili vrlo ljutiti kada ih je pobijedio domaći konzorcij, zbog čega su se neuspješno žalili domaćim i europskim institucijama. Njihova ljutnja nije bila nimalo neosnovana jer su u trećem krugu privatizacije TLM-a ponudili bolje financijske uvjete od domaćeg konzorcija koji je potežirala Vlada.

Litarci uzvraćaju udarac. Tako bi se mogla nazvati nova epizoda u dušačkoj i mučnoj trakavici oko šibenske Tvrnice lakih metala (TLM), čiji najvažniji dio, Valjaonicu, upravo prodaje austrijska Hypo banka. Među zainteresiranim je, prema informacijama iz TLM-a, ponovno litavskog grupacije Ukbio Banko Investicione Grupe (UBIG) koja je zbog političke odluke izvukla deblji kraj u privatizaciji TLM-a 2007. Litavci su, kako doznajemo, završili ‘due diligence’, a iz UBIG-a do zaključenja broja nije stigao odgovor na upit o ponovnom interesu za šibenskog proizvođača aluminijskih proizvoda. No na natječaj koji je objavila Hypo banka, koja od ovog ljeta i formalno upravlja TLM-Tvornicom valjanih proizvoda (TVP) umjesto zadarskog Aluflexpacka koji je također u njezinu vlasništvu, javile su se još jedna švicarska i jedna talijanska tvrtka iz branše, dva veletrgovca s kojima TLM posluje te čak pet, šest investicijskih fondova.

UBIG je nudio 32,4 milijuna kuna za dionice TLM-a, ulaganja od 103 milijuna eura u tri godine te preuzimanje 550 milijuna kuna TLM-ovih obveza. Adrial je, s druge strane, nudio samo jednu kunu za dionice, podmirivanje dugoročnih obveza u iznosu od samo jedan posto te kratkoročnih obveza i potraživanja HBOR-a do iznosa od 10 milijuna eura. Također, Adrial konzorcij, koji su na poticaj Vlade Čovića, vlasnika Zagreb-Montaže, formirali još i Dalekovod, Konstruktor, Aluflexpack i širokobriješki Feal, u ugovoru je tražio da TLM mora imati sklopljen ugovor s Aluminijem Mostar na pet godina prema kojem će ta tvrtka TLM-u u godini isporučivati od 51 do 60 tisuća tona sirovine. Drugim riječima, Litavci su davali više novca i bili spremni preuzeti gotovo polovinu od ukupnih 1,1 milijardu kuna obveza prema državi, a domaćim su konzorciju otpisana sva potraživanja.

UBIG-ov interes za TLM logičan je jer već imaju tvornicu glinice Birač u Zvorniku u BiH i žele zaokružiti proizvodnju u ovom dijelu Europe, pa se u ovoj industriji smatraju strateškim investitorom iako je ponajprije riječ o bankarskoj grupaciji, unutar koje postoje i druge specijalizirane tvrtke za određena područja, pa tako i za aluminij. Strateški smo investitor, pa zato i ne očekujemo brzo ostvarenje profita, odnosno ne prije 12. godine nakon što uđemo u TLM. U TLM-u planiramo na godinu proizvoditi 110.000 tona aluminija, pretežno za izvoz. Posao s aluminijem nije novost u poslovanju naše grupacije, no ne proizvodimo finalni proizvod.

Vlada je domaćem konzorciju oprostila dugove od oko milijardu kuna, s tim da su se novi vlasnici obvezali da će uložiti 96 milijuna u tehnologiju i obrtna sredstva TLM-a. Konzorcij Adrial u svojoj se ponudi obveza da će uložiti 107 milijuna eura, što je i ugovoreno kupoprodajnim ugovorom. Tijekom 2009. konzorcij je tražio od HFP-a da im se produlji rok za realizaciju ulaganja i poslovnog plana zbog recesije i golemog pada cijene aluminija na globalnom tržištu. Poznavatelji prilika kažu da će najveći problem za potencijalne kupce biti to što moraju preuzeti obveze iz kupoprodajnog ugovora. Domaći konzorcij, s tim da je u internoj podjeli vlasništva većinsko vlasništvo u Valjaonici pripalo Aluflexpacku, navodno je dosad uložio 40 milijuna eura, no upućeni ističu da je riječ tek o 15-ak milijuna eura jer su ostalo bile komercijalne kreditne linije, a ne ulaganja u obrtni kapital i tehnologiju. Stoga se procjenjuje da bi novi kupac trebao uložiti još oko 50 milijuna eura u tehnologiju i oko 20 milijuna eura u obrtni kapital.

Inače, TLM-TVPro prošle je godine zabilježio 108 milijuna kuna gubitka umjesto planiranih 73 milijuna kuna, a Uprava za to krivi tešku situaciju na tržištu, probleme u vezi s definiranjem cijene električne energije o kojoj ovisi isporuka sirovina iz Mostara, nedostatak radnog kapitala koji je utjecao na neredovitost proizvodnje i odgodu investicija te tečajne razlike i rast troška kamata zbog novih zaduženja. Na skupštini društva održanoj u srpnju Hypo banka preuzela je stvar u svoje ruke i postavila vlastite ljude u Nadzorni odbor i Upravu, kojom sada predsjeda Matjaž Gorjup koji je ujedno i predsjednik Uprave zadarskog Aluflexpacka. Na toj je funkciji zamijenio Miroslava Šupu koji je i dalje ostao u Upravi kao njezin član. Na početku ove godine tadašnji predsjednik Uprave Šupe optimistično je govorio o poslovanju TVP-a i isticao da je potražnja za njihovim proizvodima dvostruko veća od mogućnosti postojećih instaliranih kapaciteta. Četiri petine proizvoda TVP-a završi u izvozu, uglavnom na tržištu zemalja Zapadne Europe, i to prije svega u auto-industriji i građevinarstvu, kao i prehrabrenoj i farmaceutskoj industriji. Uz brojne loše stvari, TVP-u na ruku ide zatvaranje nekoliko valjaonica u Europi, zbog čega su u porastu i cijene aluminijskih proizvoda. Osim toga prije dva mjeseca, nakon godinu dana mukotrpna pregovaranja, napokon je potpisan novi tripartitni ugovor između HEP-a, TLM-a (TVP i TPP) i mostarskog Aluminija prema kojem će HEP isporučivati struju za Mostar po cijeni od 42,75 eura, s tim da će razliku u cijeni definiranoj po starom i onu po ovom novom ugovoru pokrivati TLM u visini jedne, a mostarska tvornica preostalih pet šestina.

Zbog tih povoljnijih okolnosti i nakon što je mostarskom Aluminiju riješen problem sa strujom, odakle se opskrbljuje sirovinama, u TVP-u su za 2012. najavili drugi ciklus ulaganja, vrijedan gotovo 40 milijuna eura, čime bi izgradili potpuno novu valjaonicu. Inače, priča u vezi s privatizacijom TLM-a, koja je tada prikazana kao velik uspjeh jer su se udružile velike hrvatske tvrtke da spase i ostave u hrvatskim rukama nekadašnjeg industrijskog diva, kako je to tumačio bivši potpredsjednik Polančec, stalno otkriva nove rupe. Osim što su im se sve do tadašnje obveze TLM-a oprostile na račun poreznih obveznika, nisu uložili ni koliko su se obvezali, a zemljište koje su dobili za jednu kunu u međuvremenu je prenamijenjeno iz čisto industrijskog u poslovno-ugostiteljsko-turističko pa je njegova vrijednost, prema nekim procjenama, narasla na čak 186 milijuna eura. Osim toga Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) već nekoliko godina pokušava prikupiti podatke o svim potporama koje je šibenski TLM dobio prije i tijekom privatizacije, ali ih, kako su potvrdili u Agenciji, unatoč opetovanim zahtjevima još nisu dobili jer ih nadležno Ministarstvo gospodarstva ne želi dostaviti. To sve navodi jedino na zaključak da potpore nisu dane na čist način, pa nove vlasnike TVP-a vjerojatno očekuje, razmjerno udjelu u ukupnim državnim potporama koje su davane TLM-u, vraćanje znatnog iznosa novca, što je još jedan kostur u priči o ‘uspješnoj privatizaciji’. Ne može se tvrditi ni da bi Litavci, da su svojedobno kupili TLM, prošli mnogo bolje zbog objektivno lošeg stanja na tržištu ni da bi cijela priča bila izvedena čistije, no bar bismo mogli reći da smo nešto prodali za bolju cijenu. Ionako će, kako stvari stoje, potencijalno najvredniji TLM završiti u njihovim rukama.