Prije nego što su postali poduzetnici, Sven Marušić, Johan Granlund i Lana Bedeković Rosandić bili su visokopozicionirani menadžeri. Iako su u vlastito poduzetništvo unijeli neprocjenjivo korporativno iskustvo, morali su prihvatiti i to da se uspjeh danas temelji na hrabrosti i promjenama dojučerašnjih obrazaca.
Sven Marušić se prije godinu dana odlučio okušati u vlastitu biznisu. Dotad je tri godine bio izvršni direktor HT-a za informacijske tehnologije i vodio gotovo najveći IT odjel u Hrvatskoj, a prije toga karijeru gradio u Microsoftu. No, odlučio je da je vrijeme za nove izazove i osnovao konzalting tvrtku InfoCumulus za područje IT-a i telekomunikacija, u kojoj je sada četvero zaposlenih. Imaju, kaže, nekoliko zanimljivih projekata i mnogo rade izvan Hrvatske što se pokazalo presudnim za uspjeh. No, Marušić se nije zadržao na konzaltingu, koji je inače najčešća luka donedavnih menadžera, nego s partnerima razvija paralelni projekt Stratus Primus. Riječ je o proizvodnji softvera za svjetsko tržište, proizvod je trenutačno u fazi finalizacije, a tijekom ovog mjeseca počinje s komercijalnim lansiranjem.
-
Imamo više od 50 partnera iz 30-ak zemalja svijeta zainteresiranih za daljnju prodaju našeg rješenja – kaže Marušić koji u InfoCumulusu zasad zarađeni novac investira u Stratus. – Snažno smo se fokusirali na neka tržišta izvan Hrvatske i nakon prvih godinu dana poslovanja omjer prihoda je bio 70 prema 30 u korist inozemstva. Dakle, Hrvatska je važno tržište za sve nas, ali definitivno bismo vrlo teško preživjeli jedino na njemu. Najteže je u poduzetništvu da pri pokretanju posla morate misliti o 1001 zakonodavnoj začkoljici, a najmanje vremena ostaje za posao, iako bi se u tim trenucima trebalo stopostotno usredotočiti na poslovanje. Svi su se novi poduzetnici na vrlo grub način suočili s tom stvarnošću. Ne želimo se baviti knjigovodstvom, zaštitom na radu, poreznim savjetovanjem, poslovnim prostorom, kupnjo namještaja … a moramo – kaže Marušić.
-
Glavni preduvjet je želja. Dakle, odlučnost i želja da napravimo nešto drugačije od onoga što omogućava zadani okvir korporacije. Kapital je poželjni preduvjet, ali definitivno nije i nužan. Ja, primjerice, nisam imao klijenata, ali sam raspolagao sredstvima za koja sam znao da me mogu održati neko vrijeme. Plan je bitan, ali je tu samo zato da možete od ponečega i odstupiti – ističe Marušić.
Želim biti svoj šef! S tom su se mišlju jednog jutra usličeno probudili mnogi iskusni i prekaljeni menadžeri. Želim pokrenuti nešto novo, sâm postavljati ciljeve, dokazati se pred sobom, birati tim s kojim ću raditi…. Taj je dan odmah postao neuspoređivo ljepši, odjednom su prodali punim plućima i zadovoljno se zaputili dati otkaz. Ovo je ružičasta inačica točke preokreta koja menadžere pretvara u poduzetnike. Stvarnost je, kao i obično mnogo sivlja, no motivi su, kažu naši sugovornici, uvijek vrlo slični i svode se na želju za slobodom i samostvarenjem. Koliko je tko uspjeha u privatnu biznisu ovisi o brojnim činiteljima, a različita su i očekivanja i doživljavanje uspjeha, no za povratak u menadžerske vode velikih korporacija ponude bi, za većinu, trebale biti gotovo nemoralne. Što se dogodi u glavi dobro pozicioniranog menadžera da poželi ući u nepredvidljiv i surovi svijet poduzetništva?
- Postigli su uspjeh, stekli iskustvo, upoznali procese rada i uspeli se na korporacijskoj ljestvici, vrlo su ambiciozni, trude se, rade od jutra do mrača i za to dobivaju plaću. Ipak, nakon nekoliko godina požele se okušati u nečemu svome jer kompanijama u kojima rade donose milijune dobiti te počinju vjerovati kako zaslužuju i mogu više. U međuvremenu su stekli odlične kontakte i žele se upustiti u poduzetništvo i otvoriti vlastitu tvrtku – objašnjava Inga Lalić, ‘business coach’ i konzultantica, vlasnica specijaliziranog centra za razvoj poduzetnika Re-forma.
Postoje, naravno, i suprotni primjeri menadžera koji su nakon deset, petnaest godina rada izgubili entuzijazam, potrošeni su i postaju preskupi za kompaniju zbog menadžerskih ugovora, bonusa i sl.
- Tada oni počnu čeznuti za izgubljenim mirom, žele se maknuti iz okruženja koje ih sve više guši. Mnogi od njih žele se okušati u nečem posve novom i drugačijem od onoga što su radili do tada – kaže Lalić.
Prema Lalićinu iskustvu najteža je spoznaja novih poduzetnika da sada moraju voditi brigu o svim segmentima poslovanja o kojima prije nisu morali jer su bili usmjereni jedino na svoj dio posla, dok su najčešći razlozi zbog kojih se ne bi vratili menadžerskom poslu sloboda i uživanje u samostalnu kreiranju vremena i posla, brza razmjena informacija u odnosu na korporacije sa strogo definiranim procedurama te hijerarhijom sporog odlučivanja i izvršavanja.
Za Johana Granlundu, bivšeg predsjednika Uprave Tele2 Hrvatske, koji je prethodno radio za istu kompaniju u Rusiji, a korporativni svijet napustio prije dvije godine, ulazak u poduzetništvo bio je ‘povratak korištenima’.
- Prije nego što sam se pridružio Tele2 imao sam vlastitu tvrtku u Švedskoj i nakon deset godina u tako velikoj kompaniji ponovno sam se zaželio manje organizacije, a i želio sam izgraditi nešto iz početka. To je poseban poticaj – kaže Granlund. Pronašavši partnera s kojim dijeli istu poslovnu viziju osnovao je Inventu, agenciju za digitalne medije i komunikacije koja s 15 online-eksperata iz Hrvatske i inozemstva pomaže klijentima u online-brendiranju, prodaji i korisničkoj podršci, pa je odlučio s obitelji ostati u Hrvatskoj.
Novoočvršeni poduzetnici su, naročito na početku, suočeni s nizom problema koje su obično rješavali u timu ili bi se obratili šefovima. Na taj bi način obično dobili.