Home / Poslovna scena / Jučer menadžer, danas poduzetnik

Jučer menadžer, danas poduzetnik

Prije nego što su postali poduzetnici, Sven Marušić, Johan Granlund i Lana Bedeković Rosandić bili su visokopozicionirani menadžeri. Iako su u vlastito poduzetništvo unijeli neprocjenjivo korporativno iskustvo, morali su prihvatiti i to da se uspjeh danas temelji na hrabrosti i promjenama dojučerašnjih obrazaca.

Sven Marušić se prije godinu dana odlučio okušati u vlastitu biznisu. Dotad je tri godine bio izvršni direktor HT-a za informacijske tehnologije i vodio gotovo najveći IT odjel u Hrvatskoj, a prije toga karijeru gradio u Microsoftu. No, odlučio je da je vrijeme za nove izazove i osnovao konzalting tvrtku InfoCumulus za područje IT-a i telekomunikacija, u kojoj je sada četvero zaposlenih. Imaju, kaže, nekoliko zanimljivih projekata i mnogo rade izvan Hrvatske što se pokazalo presudnim za uspjeh. No, Marušić se nije zadržao na konzaltingu, koji je inače najčešća luka donedavnih menadžera, nego s partnerima razvija paralelni projekt Stratus Primus. Riječ je o proizvodnji softvera za svjetsko tržište, proizvod je trenutačno u fazi finalizacije, a tijekom ovog mjeseca počinje s komercijalnim lansiranjem.

  • Imamo više od 50 partnera iz 30-ak zemalja svijeta zainteresiranih za daljnju prodaju našeg rješenja – kaže Marušić koji u InfoCumulusu zasad zarađeni novac investira u Stratus. – Snažno smo se fokusirali na neka tržišta izvan Hrvatske i nakon prvih godinu dana poslovanja omjer prihoda je bio 70 prema 30 u korist inozemstva. Dakle, Hrvatska je važno tržište za sve nas, ali definitivno bismo vrlo teško preživjeli jedino na njemu. Najteže je u poduzetništvu da pri pokretanju posla morate misliti o 1001 zakonodavnoj začkoljici, a najmanje vremena ostaje za posao, iako bi se u tim trenucima trebalo stopostotno usredotočiti na poslovanje. Svi su se novi poduzetnici na vrlo grub način suočili s tom stvarnošću. Ne želimo se baviti knjigovodstvom, zaštitom na radu, poreznim savjetovanjem, poslovnim prostorom, kupnjo namještaja … a moramo – kaže Marušić.

  • Glavni preduvjet je želja. Dakle, odlučnost i želja da napravimo nešto drugačije od onoga što omogućava zadani okvir korporacije. Kapital je poželjni preduvjet, ali definitivno nije i nužan. Ja, primjerice, nisam imao klijenata, ali sam raspolagao sredstvima za koja sam znao da me mogu održati neko vrijeme. Plan je bitan, ali je tu samo zato da možete od ponečega i odstupiti – ističe Marušić.

Želim biti svoj šef! S tom su se mišlju jednog jutra usličeno probudili mnogi iskusni i prekaljeni menadžeri. Želim pokrenuti nešto novo, sâm postavljati ciljeve, dokazati se pred sobom, birati tim s kojim ću raditi…. Taj je dan odmah postao neuspoređivo ljepši, odjednom su prodali punim plućima i zadovoljno se zaputili dati otkaz. Ovo je ružičasta inačica točke preokreta koja menadžere pretvara u poduzetnike. Stvarnost je, kao i obično mnogo sivlja, no motivi su, kažu naši sugovornici, uvijek vrlo slični i svode se na želju za slobodom i samostvarenjem. Koliko je tko uspjeha u privatnu biznisu ovisi o brojnim činiteljima, a različita su i očekivanja i doživljavanje uspjeha, no za povratak u menadžerske vode velikih korporacija ponude bi, za većinu, trebale biti gotovo nemoralne. Što se dogodi u glavi dobro pozicioniranog menadžera da poželi ući u nepredvidljiv i surovi svijet poduzetništva?

  • Postigli su uspjeh, stekli iskustvo, upoznali procese rada i uspeli se na korporacijskoj ljestvici, vrlo su ambiciozni, trude se, rade od jutra do mrača i za to dobivaju plaću. Ipak, nakon nekoliko godina požele se okušati u nečemu svome jer kompanijama u kojima rade donose milijune dobiti te počinju vjerovati kako zaslužuju i mogu više. U međuvremenu su stekli odlične kontakte i žele se upustiti u poduzetništvo i otvoriti vlastitu tvrtku – objašnjava Inga Lalić, ‘business coach’ i konzultantica, vlasnica specijaliziranog centra za razvoj poduzetnika Re-forma.

Postoje, naravno, i suprotni primjeri menadžera koji su nakon deset, petnaest godina rada izgubili entuzijazam, potrošeni su i postaju preskupi za kompaniju zbog menadžerskih ugovora, bonusa i sl.

  • Tada oni počnu čeznuti za izgubljenim mirom, žele se maknuti iz okruženja koje ih sve više guši. Mnogi od njih žele se okušati u nečem posve novom i drugačijem od onoga što su radili do tada – kaže Lalić.

Prema Lalićinu iskustvu najteža je spoznaja novih poduzetnika da sada moraju voditi brigu o svim segmentima poslovanja o kojima prije nisu morali jer su bili usmjereni jedino na svoj dio posla, dok su najčešći razlozi zbog kojih se ne bi vratili menadžerskom poslu sloboda i uživanje u samostalnu kreiranju vremena i posla, brza razmjena informacija u odnosu na korporacije sa strogo definiranim procedurama te hijerarhijom sporog odlučivanja i izvršavanja.

Za Johana Granlundu, bivšeg predsjednika Uprave Tele2 Hrvatske, koji je prethodno radio za istu kompaniju u Rusiji, a korporativni svijet napustio prije dvije godine, ulazak u poduzetništvo bio je ‘povratak korištenima’.

  • Prije nego što sam se pridružio Tele2 imao sam vlastitu tvrtku u Švedskoj i nakon deset godina u tako velikoj kompaniji ponovno sam se zaželio manje organizacije, a i želio sam izgraditi nešto iz početka. To je poseban poticaj – kaže Granlund. Pronašavši partnera s kojim dijeli istu poslovnu viziju osnovao je Inventu, agenciju za digitalne medije i komunikacije koja s 15 online-eksperata iz Hrvatske i inozemstva pomaže klijentima u online-brendiranju, prodaji i korisničkoj podršci, pa je odlučio s obitelji ostati u Hrvatskoj.

Novoočvršeni poduzetnici su, naročito na početku, suočeni s nizom problema koje su obično rješavali u timu ili bi se obratili šefovima. Na taj bi način obično dobili.

  • Vjerojatno je najteže što morate biti ‘on’ od 0-24, praktički bez godišnjeg odmora. Svi problemi tvrtke su vaši problemi, i to je nešto s čime se morate naučiti nositi. No jednako je i na visokim menadžerskim pozicijama u velikim tvrtkama. Možda je jedina stvar zbog koje se ne bih vratila menadžerskom poslu nemogućnost odabira suradnika. Mnogo je lakše raditi s ljudima koji prate vašu viziju i koji vas razumiju te s kojima se dobro slažete. U protivnome to može biti pakao – opisuje svoje poduzetničko iskustvo Bedeković Rosandić dodajući da se prethodno korporativno iskustvo pokazalo kao neprocjenjivo.

Marušić smatra da je najvažnije što je naučio tijekom korporativne karijere to kako funkcionira korporativni svijet.

  • Danas su mi to uglavnom klijenti i mogu razumjeti mehanizme odlučivanja, dinamiku donošenja odluka, ponuditi mjerodavni savjet o tome što i kako napraviti u kontekstu nekoga specifičnog problema. Mnogi privatni poduzetnici koji nisu upoznali ovaj drugi svijet iznutra često se pitaju zašto neke stvari nisu jednostavnije, a mi koji smo izašli iz velikih sustava takve pojave doživljavamo kao zadane okolnosti – kaže Marušić.

Granlundova poslovna ideja s Inventom nije bila jedino stjecanje agencijeske ekspertize već i strateško razumijevanje poslovanja i onoga što generira klijentov profit. – Da biste ponudili rješenja koja povećavaju profit morate dobro poznavati velike korporacije iznutra. S druge strane, morate znati razlučiti univerzalne istine od onoga što je specifično za pojedinu kompaniju – kaže Granlund.

Općenito, ističe Inga Lalić, dragocjena su i primjenjiva iskustva u liderstvu i vođenju ljudi i prodaje, a neprimjenjivo je dugotrajno, gotovo nepotrebno vođenje sastanaka, spor odlučivanje i donošenje odluka. Prelaskom iz ‘sigurne’ korporacije u poduzetništvo treba prihvatiti da se uspjeh temelji na hrabrosti i promjenama dotadašnjih obrazaca. Specijaliziranost i ograničenost znanja mogu biti problem za bivše menadžere u poduzetništvu, ali u većini slučajeva to nije tako jer surađuju s vanjskim stručnjacima iz raznih poslovnih područja, mnogi se dalje educiraju, prate stručnu literaturu, promjene u zakonodavstvu itd.

Mnogi su ‘frilški’ poduzetnici posao počeli upravo u recesiji.

  • Upravo nam je recesija pomogla. Na početku smo se pozicionirali kao ‘hot shop’ marketinška agencija što se pokazalo vrlo uspješnim jer smo brzi, fleksibilni, usluga koju smo ponudili klijentima na visokoj je profesionalnoj razini, a mogli smo i surađivati na projektovoj bazi pa su s vremenom neki postali naši stalni klijenti. Također, prepoznali smo neke potrebe klijenata i uveli dodatne usluge atipične za marketinške agencije, primjerice, izrada i prodaja promotivnih darova, a zaposili smo i jednog Kineza. To je bio pun pogodak – kaže Bedeković Rosandić, dodajući da je najveći uspjeh to što su zaposili nekoliko mladih ljudi.

I Granlund je Inventu pokrenuo usred recesije pa kaže da i ne zna za druge uvjete. – Može zvučati grubo, no s poduzetničkog su stajališta recesije dobrodošle. Tada se pojavljuju nove prilike. Npr., mi radimo online-marketing u različitim oblicima i u mnogim je slučajevima to jeftinije od tradicionalnog marketinga. Zahvaljujući recesiji mnoge su kompanije prisiljene razmatrati online-marketing više nego što bi to inače činile – kaže Granlund dodajući da je mnogo paradoks u izgradnji novih biznisa. Naprimjer, novi poduzetnici moraju istodobno biti brzi i fleksibilni te puni strpljenja. Zato je, smatra Granlund, dobro imati partnera koji je komplementaran s vama. – No, neovisno o tome koliko partnera imate ili koliko bili neskloni riziku, greške će se događati. Važno je da iz njih želite nešto naučiti. Ne isključujem to da bih se jednoga dana mogao vratiti u veliku korporaciju, ali jednom kad ste umjesto šefa imali partnera teško se vratiti natrag. Pretpostavljam da bi u tom slučaju trebao biti glavni šef – kaže Granlund.

Greške koje čine novopečeni poduzetnici često su povezane s nerealnim predodžbama.

  • Iz svog iskustva mogu reći da dosta poduzetnika ili onih koji to namjeravaju postati nema realnu sliku tržišta i vlastitih mogućnosti. Također nisu svjesni da uspjeh ne dolazi preko noći i da ih čeka težak rad – kaže Bedeković Rosandić.

U svakom slučaju, koliko je sloboda divna i slatka, toliko je i varljiva. Menadžeri koji su se odlučili uploviti u poduzetničke vode moraju biti spremni na izlazak iz zone ugođe u zonu neugode, naviknuti se na nestalnost prihoda, prihvatiti poslovne rizike te predano i stalno učiti. Koliko god privlačno zvučale prednosti života u kojemu smo sami svoj šef, stručnjaci upozoravaju da je glavni preduvjet za poduzetničku uspjeh dobra priprema za apsolutno samostalno donošenje odluka te upravljanje ljudima i poslovnim procesima, što podrazumijeva veliku odgovornost. Baš kao što su i htjeli, sada sve ovisi jedino o njima samima.