Milan Lucić

Manje tvrtke teško nadoknađuju slabe rezultate TLM-a. Vlasnik Zagreb-Montaže Vlado Čović najutjecajniji je gospodarstvenik u županiji. Kako sada stvari stoje, mogao bi ostati jedini vlasnik TLM-ove Tvornice prešanih proizvoda jer iz vlasničke strukture nastoje izaći širokobriješki Feal i Dalekovod, koji imaju po trećinu te kompanije.

Mnoge tvrtke koje nisu među vodećima po veličini prihoda, a među najstabilnijima su u Šibensko-kninskoj županiji. Doduše, i među tim najboljima po dobiti može se naći iznadprosječan broj tvrtki (u odnosu na dosadašnji pregled po županijama) za koje u Poslovnoj Hrvatskoj ozbiljno preporučuju provjeru prije bilo kakve poslovne suradnje ili ulaganja.

Prerađivačka je industrija najvažnija u ovom dijelu zemlje i sudjeluje s 39,7 posto u ukupnom prihodu, a najvažniji je predstavnik Tvornica lakih metala za proizvodnju valjanih proizvoda (TLM-TVP). No unatoč visokim prihodima TLM-TVP-a od 992 milijuna kuna, čelni čovjek Miroslav Šupe nikako ne uspijeva ustabiliti ovog diva jer tvrtka svake godine posluje s velikim gubicima, a prošla je završila na 108 milijuna kuna u minusu. Tu je tvrtku, koja čini 90 posto TLM grupe, ove godine preuzeo Hypo Alpe-Adria-Bank.

Gotovo 60 posto od ukupnog prihoda u prerađivačkoj industriji ostvaruju tvrtke u kojima Čović ima utjecaj, pa i to govori o njezinu stanju. U teškoćama je i tvrtka Ivanal Vladimira Ivanovića koja se bavi lijevanjem lakih metala. Iako joj je povećan prihod za 100 posto, prošlu su godinu završili s minimalnom dobiti. Ova je tvrtka posljednjih godina imala velike oscilacije u dobiti. S direktorom tvornice gipsa i gipsanih proizvoda Knauf iz Knina Janisom Kraulisom vlasnici mogu biti zadovoljni. Ostvaruje pad prihoda od početka recesije, no ovo je doba dobra tvrtka koja ima najveću dobit u županiji od 18 milijuna kuna.

Trgovina pak u ukupnom prihodu sudjeluje s 21,7 posto. Najveće je Djelo, lokalni lanac koji nakon TLM-a ostvaruje najveći prihod. Vlasnik i direktor je Tedi Slamić, koji imaju kontinuiran rast prihoda od 30-ak posto na godinu, no i oscilacije u dobiti čijom se visinom baš i ne mogu pohvaliti. Na ruku mu je išla prodaja Krke i Jollyja, pa mu je najjači lokalni konkurent Koktel u vlasništvu Milana Lucića, koji uz to, iako s manjim prihodima, ostvaruje znatno veću dobit od Djela.

Osim Koktela, ove se tvrtke ne ubrajaju u šampione dobiti, ali su među njima zato još dvije trgovine koje pak nisu među onima s najvećim prihodima. Jedna je Vesela ribica iz Knina u vlasništvu Danka Sučevića, Dubravka Obadića, Gorana Tomaića i Dejana Vusića koja je ostvarila dobit od 1,5 milijuna kuna, a druga je Angie iz Vodica koju je osnovao Andeo Juričev-Ivićin s dobiti od 1,1 milijuna kuna.

Sljedeća je djelatnost turizam koji sudjeluje s 9,1 posto u ukupnom prihodu županije. Čelnom čovjeku Solarisa Goranu Zriliću, unatoč prihoda od 188 milijuna kuna, na ruku ne idu gubici u posljednje dvije godine, pogotovo u prošloj od 10 milijuna kuna. U Solaris se mnogo uložilo, poznato je odredište sa širokom ponudom, ali očito menadžment još nije uspio to unovčiti. Laguna Trade na čelu s Franjom Pašalićem bilježi i pad prihoda i gubitak od desetak milijuna kuna. No ima ovdje i uspješnih tvrtki, a takvom se može pohvaliti Lászlo Attila Kerekes u hotelskoj tvrtki Primošten s mađarskim kapitalom koja je prošlu godinu završila s dobiti od 4,7 milijuna kuna.

No zato je turski kapital plodniji pa tvrtka Dogus Šibenik Razvitak marina koju vodi Hicri Göktug Seckiner, čini se, grabi punom parom. Nakon početnih gubitaka prošle su godine ostvarili višestruk rast prihoda na 3,1 milijun kuna te poslovali s dobiti od dva milijuna kuna pa na nju treba obratiti pozornost. Zanimljivo je pak da ovdje ACI nije u vrhu te da je Josip Stojanović još jedan biznismen koji se ‘bacio’ u turizam. Nekadašnji vlasnik trgovačkog lanca Jolly, čije je objekte prodao Konzumu i Plodinama, sada je vlasnik hotelskog kompleksa Olimpia u Vodicama.

Građevinarstvo je četvrta po redu djelatnost koja sudjeluje sa 7,4 posto u ukupnom prihodu. Najuspješnije su pak tvrtke DIM Knin u vlasništvu Danijele Tokmakčije Lovrić koja je prošle godine poslovala s dobiti od 2,1 milijuna kuna, što je deset puta više nego 2009. Prihod je također znatno rastao u 2010., čak četiri puta, što je vrlo zanimljivo i ovu bi tvrtku svakako trebalo pratiti. Još jedna uspješna građevinska tvrtka jest Bormil koju vodi Milan Komesar. Njezini su pak prihodi malo pali, ali je dobit porasla na 1,4 milijuna kuna.

Zanimljiva je i tvrtka Bučić gradnja kojoj su prihodi pali za 22 posto, a dobit povećana za čak šest puta, čime je sigurno direktor Branimir Vukičević bio zadovoljan. Uz ove kompanije spomenimo i AR-EL Totić u vlasništvu Miruna Totića koji je prošle godine na instalacijskim radovima u građevinarstvu zaradio 1,6 milijuna kuna. Tvrtka TEC u vlasništvu Slavene Tudića radeći elektroinstalacije zaradila je 3,8 milijuna kuna unatoč padu prihoda od 22 posto.

No oscilacije ove tvrtke iznimno su ekstremne jer je 2009. imala 3,9 milijuna kuna gubitka, iako je te godine imala veće prihode nego 2010., pa je i ovdje provjera ozbiljno preporučena. No zato njegova druga tvrtka TEC Obnovljivi izvori posluje jako dobro, što je, poslije čemo vidjeti, čini se jedan od unosnijih poslova u ovoj županiji.

Jedna od najuspješnijih je Luka Šibenik koja je završila prošlu godinu s dobiti od 3,5 milijuna kuna. Unatoč tomu smijenjen je Davor Škugor jer se sukobio s predsjednikom Uprave riječke Transadrije Miranom Ključaričem, koja je 50-postotni vlasnik Luke. Ključariček je tražio protuzakonitu pozajmicu za posrnulu Transadriju, na što Škugor nije pristajao, pa je napokon u lipnju, nakon višemjesečne trakavice, smijenjen i na čelo Luke doveden je član Uprave Transadrije Branimir Lepur.

NCP Remontnom brodogradilištu Šibenik nikako ne ide. Među većim su gubitašima, a vlasnik Goran Prgin, čini se, ne može nikako dovesti tvrtku u mirnu luku. Ozbiljno se preporučuje provjera, za razliku od njegove druge tvrtke Marinette NCP koja se bavi betonskim proizvodima i koja je u samom vrhu po uspješnosti. Tvrtki R.L.E. t.p. za popravke i preinake brodova iz Drniša vlasnika Mirka Rapića prihodi i dobit svake godine padaju, pa za ovu tvrtku preporučuju ozbiljnu provjeru.

No zato njegova druga tvrtka R.L.E. posluje dosta dobro. Medservisu, tvrtki za pomorski i obalski prijevoz robe u vlasništvu Marka Matića i Nevena Skroze, prošla je godina bila najbolja. Među najboljim tvrtkama su i one koje se bave obnovljivim izvorima energije. Osim spomenutih TEC Obnovljivih izvora tu je i Vjetroelektrana Trtar-Krtolin, na čelu joj je Andreas Bjorn Chollet, te Vjetroelektrana Ortlice koju vodi Željko Samardžić s velikim rastom i treba ih pratiti. Inače, ova je regija poznata po vjetroelektrama zbog svoga geografskog položaja, što znači da i u budućnosti u ovom sektoru možemo očekivati ulaganja.

Jedna je od profitabilnijih djelatnosti i ona povezana s medicinom, a Medi-Lab distribucija jedna je od najuspješnijih u županiji, treća po dobiti od 11 milijuna kuna. To je također jedna od novih tvrtki kojoj je vlasnik Marko Džepina i treba obratiti pozornost na nju. Osim nje vrlo je zanimljiva Ljekarna Plenča u vlasništvu Andele Plenče koja ima kontinuiran rast prihoda i dobiti. Doduše, posljednje je dvije godine ista, ali činjenica da je među najuspješnijim tvrtkama u županiji (13. po dobiti) pomalo govori o poslovnoj aktivnosti u ovom dijelu zemlje.

Jedna od rijetkih državnih kompanija koje posluju dobro jest ni manje ni više nego Ljekarna Šibenik koju vodi Dragica Mendišić, a spomenimo i Silviju Sarić čija se ljekarna također ubraja u sam vrh šibensko-kinskih kompanija. Specijalistička ordinacija medicine rada dr. Mire Vukšić također se ističe, a ovaj pregled završimo s Jadranom bankom kojoj je na čelu Ivo Šinko, a koja je jedna od najuspješnijih s dobiti od 5,7 milijuna kuna. Uvažavajući posljednje kompanije koje smo spomenuli, a koje nesumnjivo dobro rade u svojim okvirima, vidljivo je da je ovo slabije aktivna županija na koju se loše poslovanje TLM grupe znatno odrazilo. Osim toga, makne li se TLM, sektor usluga prevladava, što znači da u ovoj županiji strukturno stvari ne štima. Ne stvara se nova vrijednost pa prednost treba dati manjim i pokretnim kompanijama koje su pokazale da mogu unijeti život.