-
Što je s dogovorom medijskih izdavača u vezi s cijenom dnevnih izdanja? – Svi su tužili agenciju i slučajevi su još na Upravnom sudu. Mi smo, pak, uputili optužne prijedloge za izricanje kazne nadležnim prekršajnim sudovima. Dosad nismo dobili nijednu odluku.
-
Što je s predmetom građevinskog kartela? – Agencija još radi na tom slučaju.
-
Nijedno tijelo zemalja članica EU srodno agenciji nije otkrilo kartel bez pomoći tzv. pokajnika. Otkad je stupio na snagu novi zakon AZTN može iskoristiti tu opciju. – Prema starom zakonu nije bilo poticaja za pokajnike, jer nismo ni imali ovlasti za izricanje kazne pa nismo mogli jamčiti ni oslobođenje, ni smatranje kazne. Pokajnike očekujem nakon prvih viških kazni. U našoj zemlji ima kartela raznih veličina i mi ćemo se njima baviti, pa će se početi javljati i pokajnici. No primjeri nekih država u okruženju pokazuju da je odaziv zviždača slab, čak i u krupnim slučajevima. U tim kulturama očito su radnja s državnim tijelom nije nešto poželjno.
-
Doživljava se kao ‘cinkanje’? – Kolone iz talijanske agencije, primjerice, kažu da kod njih ima pokajnika kad je riječ o predmetima koje vodi Europska komisija, ali bitno ih je manje kad ih vodi nacionalno tijelo. Mislim da je najvažnije poduzetnicima poslati poruke kako Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja nije zakon drugog reda i da se odredbe koje on sadrži moraju poštovati.
Legitimno je pravo gospodarstva očekivati da se nova vlada već na početku svojeg mandata usmjeri na prilagodbu svih sektora pravilima Europske unije. Primjerice, dogovori o cijenama i podjeli tržišta zakonom su zabranjeni, a to se jednako odnosi i na velike i na male. Dogovori velikih u većoj mjeri utječu na tržišno natjecanje pa će zato ti potencijalni prekršitelji biti i strože kažnjeni, ali to ne znači da je malima dopušteno kršiti zakon.
-
Agencija je nakon novog zakona dobila i novi statut i novu sistematizaciju… – Reorganizirali smo se, učinili smo ‘plićom’ unutrašnju organizaciju. Imamo voditelje odjela koji izravno odgovaraju čelniku agencije pa je komunikacija sada protočnija i jednostavnija, manje je rukovoditelja. Ove smo godine zaposlili nekoliko ljudi koji moraju mnogo naučiti prije nego što ih uključimo u rad na najsloženijim predmetima. Stoga mnogo ulažemo u njihovu edukaciju, a onda se dogodi da nakon nekoliko godina odu i mi smo u velikom gubitku koji je teško nadoknaditi.
-
Je li problem u plaćama? Kolike su plaće članova Vijeća, a kolike zaposlenika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja? – Plaće zaposlenika i članova Vijeća ne odudaraju od plaća u državnoj upravi i u pravilu su niže od plaća u većini drugih regulatora. Najviša plaća u agenciji, dakle, plaća predsjednika Vijeća ispod je razine plaće državnog tajnika, a članova Vijeća ispod onih ravnatelja u državnoj upravi.
-
Što je s potpisivanjem ugovora s brodograđilištima? Hoće li se do njih doći prije izbora? Može li tehnička vlada to obaviti? – Priprema tih ugovora u nadležnosti je AUDIA i ne znam u kojoj su fazi njihove izrade. Kao i mnoge druge i mene je strah da se ne dovedemo u situaciju u kojoj zbog pravila i propisa vezanih uz izbore izgubimo dragocjeno vrijeme za restrukturiranje hrvatskih brodogradilišta i ne dovedemo ih u još težu situaciju od postojeće.
-
Hoće li se nešto mijenjati u vezi s tržišnim natjecanjem kad je u pitanju vertikalna povezanost kompanija? Kako se to regulira? – Vertikalna integracija poduzetnika sama po sebi nije zabranjena propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. U nekim sektorima, poput energetike, neke države zabranile su ju sektorskim zakonima. No, pri primjeni propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, osobito pri ocjeni koncentracije bitan je činitelj ekonomskih analiza i sagledavanje učinaka vertikalne integracije poduzetnika na određeno spajanje ili pripajanje, uključujući i sva povezana tržišta te ukupnu snagu ili pak tzv. ‘buying power’ tog poduzetnika. Primjer toga u Hrvatskoj je Agrokor, odnosno Konzum, čiji tržišni udjel od 30-ak posto ne bi bio uopće sporan kad ne bi bila riječ o vertikalno integriranom poduzetniku. Međutim, sada ga AZTN strogo kontrolira.
-
Koje će važne promjene uslijediti za poduzetnike nakon pristupanja EU? Hoće li biti velikih promjena kad je riječ o carinama i ugovorima o slobodnoj trgovini? – Jako je teško ponuditi općeniti naputak. Svaki poduzetnik u sklopu djelatnosti koju obavlja mora sam vidjeti što ga čeka, a to nije lako. Prvim danom članstva prestaju vrijediti CEFTA i bilateralni ugovori o slobodnoj trgovini, a preuzima se trgovinski sustav EU. Dakle, treba poznavati bilateralne ugovore o slobodnoj trgovini u EU, unilateralne sporazume sa zemljama u razvoju i antidampinške mjere na pojedine proizvode u Uniji. Netko tko se, primjerice, u Hrvatskoj bavi prodajom bicikala trebao bi znati da u EU postoji antidampinška pristojba na uvoz bicikala i njihovih dijelova iz Kine. Čak i ako ih uvozi iz Italije a podrijetlom su iz Kine, na bicikle će se plaćati pristojba. Postoji i antidampinška pristojba na aluminijanske radiatore, što je odlično za potencijalnoga hrvatskog proizvođača jer mu se povećava razina zaštite, dok se uvoznicima povećava trošak.
