Zatvaranje Europske unije za jeftinu robu iz Azije neizbježno je

Samo članstvo Hrvatske u EU neće postići učinke na ekonomski rast kakvi se očekuju. Za to će biti potreban zaokret hrvatske ekonomske politike. Hrvatska se jednostavno mora potpuno prilagoditi glavnim procesima u EU ekonomiji, podjednako kao gospodarstvo SAD-a, ne mogu rasti bez domaće potražnje za koju su potrebna nova radna mjesta. Budući da je nezaposlenost visoka, Europa nastoji pronaći gospodarske sektore koji mogu otvarati nova radna mjesta. Pri tome se više ne može govoriti da će EU razvijati samo visokokvalitetna radna mjesta, utemeljena na visokim tehnologijama i znanju, a radnointenzivne sektore prepuštati Kini i Indiji.

Danas je bolje bilo kakvo radno mjesto nego nikakvo. Zbog toga će se europske zemlje u svojoj ekonomskoj politici ponovno okretati poticanju ulaganja u tradicionalne industrijske sektore kako bi se supstituirao uvoz iz izvaneuropskih regija i otvarala nova radna mjesta. Neizbježno slijedi zatvaranje EU za jeftine proizvode iz azijskih zemalja, koje svoju konkurencnost temelje na izrazito niskoj cijeni radne snage (koja podsjeća na uvjete rada u Europi početkom industrijske revolucije) i visokim eksternim troškovima (zaštita okoliša, primjerice), koji vladama tih zemalja za sada nisu u središtu pozornosti. Gledajući ekonomsko-politički, EU će vrlo vjerojatno napuštati ekonomski liberalizam kao temeljnu doktrinu i sve se više okretati državnom intervencijom.

Unijin su glavni konkurent na globalnom tržištu zemlje BRIK-a. Te su ekonomije uspješne upravo zbog toga što se njihov razvojni model temelji na državnom upravljanju resursima i kapitalizmu kasnotipa, koji je u Europi davnio napušten. U vrlo vjerojatnom scenariju ‘japanizacije’, odnosno dugoročnog razdoblja bez ekonomskog rasta, Europa će mijenjati svoj ekonomski model i postupno zatvarati svoje jedinstveno tržište. Tijekom diskusije o saniranju grčkih javnih dugova njemački industrijalci zagovarali su upravo takav scenarij: njemačka poduzeća bila bi spremna povući svoju proizvodnju iz azijskih zemalja i smjestiti je u Grčku te druge zemlje koje se suočavaju s krizom javnog duga. Za takav zaokret njemačka bi poduzeća očekivala sastavljanje svojevrsnoga novog Marshallova plana, koji je omogućio ponovnu industrijalizaciju Njemačke u poslijeratnom razdoblju. Sponzor tog plana tad je bio SAD, sad bi to trebalo biti vlade zemalja članica eurozone.

U takvim okolnostima Hrvatska ulazi u članstvo EU, vjerojatno sredinom 2013. Samo punopravno članstvo neće, međutim, postići učinke na ekonomski rast kakvi se očekuju. Za to će biti potreban zaokret hrvatske ekonomske politike. Hrvatska se jednostavno mora potpuno prilagoditi glavnim procesima u EU i tako osmišljavati svoju politiku.