Prst ruke (srednji ili mali, svejedno) podignut u zrak kao pozdrav drskom vozaču kad nam nepropisno prepriječi put ne odaje baš naše najsvjetlije izdanje u kojem bi nas netko mogao upoznati. Nije baš neki odraz časti i poštenja ni u gradu promrmljana uvreda na račun šefa (nepravednog, naravno) ili, recimo, pospremanje u vlastiti džep (umjesto u ured za izgubljene stvari) narukvice slučajno pronađene na cesti.
Ali, kako se takvim sitnim zločinima oduprijeti kad imaju gotovo terapeutski učinak?! Kušnja je prevelika i, dok se nisi ni snašao, povučen iskonskim nagonom jednostavno prijedeš na ‘tamnu stranu’. Reakcija na instinkt nas uvelike određuje čak i sada, kad je tehnologija toliko napredovala da svojim mobitelima možemo pratiti koji nam dio vlastitog mozga reagira na podražaje iz okoline i manipulirati energijama da bismo pobjeđivali u ratovima.
Lako se iz Anakina Skywalkera pretvoriti u Dartha Vadera u vrijeme kad prilika stvara lopova, a znanstvenici prateći instinkte životinja dobivaju ideje kako, primjerice, stvoriti najsavršeniji GPS. Ipak, čini se da je najveća kušnja u izboru svjetla ili tame u posljednje vrijeme stavljena pred ICT stručnjake. U globalnoj krizi mnogi su ostali bez posla, a zov mračnih strana vuče ih prema cyber kriminalu.
Domaći hakeri čija iskustva predstavljamo kažu da su odoljeli tamnoj strani. Eto, kako ispovijest hakera, čiji je imidž obilježen mnoštvom negativnih stereotipa, ne mora biti dosadnjikava.
