“`markdown

Neograničenim predavanja na svom sveučilištu i drugima s pomoću instituta vanjske suradnje pojedini profesori već se dulje koriste da bi, kako se to popularno naziva, ‘tezgarili’ i mnogo zaradili. Problem je to koji se među mnogim drugima trebao riješiti paketom zakona koji je predlagao ministar Fuchs. Predloženo je rješenje da se dodatni rad više ne tretira kao ‘vanjska suradnja’, nego kao prekovremeni rad, i da ne smije iznositi više od trećine radnog vremena.

Ipak, budući da mnoga rješenja predložena paketom zakona nisu zadovoljila akademsku zajednicu, zbog čega su zakoni stopirani, tako je i to pitanje ostalo neriješeno. Sveučilište u Splitu Pravilnikom je pokušalo promijeniti tu situaciju.

Umjesto o 120, ali prvo znači da će se najtraženiji nastavnici na tržištu ‘a priori’ spriječiti u radu izvan matične ustanove jer u pravilu imaju puno radno opterećenje. U članku 8. stoji i da se ne može angažirati vanjskog suradnika ako postoji nastavnik koji nema puno radno opterećenje, bilo u toj sastavnici bilo na cijelom sveučilištu.

To se čini još nevjerojatnijim ako se zna da je na posljednjoj Smotri Sveučilišta u Splitu u animiranju maturanata za upis na studije službeno sudjelovala i visokoškolska ustanova koja je sad svrstana upravo u kategoriju ‘neprijatelja’ (uzgred, ta ustanova ima program prilično različit od programa sastavnica Sveučilišta i nije nikakva konkurencija).

Drugo, u članku 5. Pravilnika propisano je da će se uskratiti suglasnost bilo kojem nastavniku za rad izvan matične ustanove ako je ondje potreba za njegovim radnim opterećenjem na razini od 120 posto norme; ako je manje opterećen, dobit će suglasnost, ali neće honorar.

Potonje je u redu ako bi se radilo o 100 posto.

To zapravo znači da se, naprimjer, stručnjaka svjetskoga glasa iz Zagreba ne može angažirati za nekoliko sati na stave zato što u Splitu postoji profesor koji nema puno nastavno opterećenje – iako su razlike u kvaliteti jasne i možda upravo zato taj stručnjak godinama gostuje na zadovoljstvo u prvom redu studenata, jer svakomu je jasno da u tom slučaju honorar ne može biti motiv.

Treće, u članku 13. Pravilnika propisano je da se ne primjenjuje na suradnju s visokim učilištima u inozemstvu.

Ovakva diskriminacija znači samo jedno – ako je gost profesor iz Zagreba, Rijeke ili Osijeka, onda je njegovo gostovanje zabranjeno osim ako nije riječ o području za koje nema splitskog stručnjaka. Ali zato takvih ograničenja nema za gosta iz Ljubljane, Sarajeva, Beograda, Bukurešta, Sofije… To je teško i komentirati i najbolje je samo navesti, nažalost, prečest zaključak: ‘Sapienti sat.’