NEODLUČNI GLASAČI Iskustvo brendova pokazuje da je ciljano obraćanje grupi najučinkovitije

Posljednje ankete pokazuju visok postotak neodlučnih birača, a poznato je da četvrtina njih konačnu odluku donosi mjesec dana prije izbora. Kako ih stranke mogu pridobiti? Ciljanim obraćanjem, iskorištavanjem blagodati interneta te sučeljavanjem kandidata.

A prošle je neodlučnih glasača u Hrvatskoj bilo 20 posto. Danas, kada se predizborna kampanja zahtijeva, a dva najveća bloka iznijela programe spasa gospodarstva, neodlučnih je dvostruko više. Hendalovo istraživanje prema kojem je u Hrvatskoj čak 40,2 posto birača neodlučno (a brojka uključuje samo one koji će i izaći na izbore) treba shvatiti ozbiljno. Ne samo zato što je to još jedan od pokazatelja stupnja apatije u kojoj se našlo društvo, pa samo po sebi izrazito zabrinjava, već i zato što je na prošlim parlamentarnim izborima gotovo četvrtina glasača konačnu odluku donijela mjesec dana prije izbora. Dakle, političari imaju vremena i animirati glasače na izlazak na izbore te ih pridobiti na svoju stranu.

Ljudi se boje promjena, to je sigurno, no kako je Winston Churchill rekao: ‘Nema ništa loše u promjeni ako je ona u pravom smjeru.’ Dakle, prije negoli gotovo polovinu hrvatskih birača proglasimo kukavica, stranke bi morale razmisliti zašto toliko postotak građana ne zna za koje bi se kandidate opredijelio te zašto smatraju da njihove odluke nemaju utjecaja na razvoj situacije u iduće četiri godine.

Baš kao što su se zbog svjetske recesije kompanije i brendovi našli u problemu jer su zbog smanjene kupovne moći potrošači počeli pažljivije donositi odluke o kupnji, tako su hrvatske političke stranke zbog godina ‘bankomat-ekonomije’ suočene s dosad rekordnim brojem neodlučnih glasača. Razlog takvom raspoloženju glasača nije u predstavljenim programima i njihovu može-bitnom nezadovoljstvu njima, već prije u tome kako ih se tretira. Nestalo je povjerenja u bilo koju opciju te vjere u bolje sutra. Neodlučni jednostavno ne vide nikoga na političkoj sceni tko bi mogao osigurati zaokret u pozitivnom smjeru: rast BDP-a, otvaranje novih radnih mjesta, rješenje problema nelikvidnosti te poboljšanje životnih uvjeta kroz, primjerice, zdravstvo i obrazovanje.

Također, iznimka su stranke koje su se u svom programu jasno distancirale od konkurencije. Letimičnim pogledom na hrvatsko političko tržište većina glasača ne uviđa dovoljno veliku razliku među ponudom, a retorika se svodi, kao i uvijek na izborima, na međusobno optuživanje i pusta obećanja kojima glasači ne vjeruju.

Prema Crobarometru u kolovozu je bilo 12 posto neodlučnih glasača, a procjenjujem da ih je sada do 15 posto – kaže Krešimir Macan, direktor agencije za odnose s javnošću Manjgure, te dodaje da je tako visok postotak neodlučnih birača rezultat vrste istraživanja koje se provodilo. Naime, u anketi su postavljena otvorena pitanja (bez ponuđenih odgovora) pa se zato postoci veoma razlikuju od anketa sa zatvorenim tipom pitanja. Upravo zato, smatra Macan, rezultati pokazuju prije socijalnu prihvatljivost stranaka nego njihov stvarni rejting, što strankama ne ostavlja previše prostora za animiranje neodlučnih.

Svakoj je kampanji cilj pridobiti neodlučne. Stranke imaju svoje vjerne glasače, primjerice 48 posto građana glasovat će za one za koje su glasovali i prije – kaže Macan.

Kada je riječ o neodlučnim, mnogi se stručnjaci za politički marketing te sociolozi i psiholozi slažu da je strah od budućnosti jedan od aduta za osvajanje publike. Naime, američka praksa pokazuje da ‘oružje’ za pridobivanje glasača može biti i svojevrsno zastrašivanje slikama budućnosti u kojoj vlada suprotna strana. Naravno, taj trik ‘pali’ ako je riječ o informiranim, ali još neopredijeljenim glasačima, a ne pak o onima koji ne znaju za koga bi glasovali jer su se jednostavno isključili iz predizborne kampanje.

Najčešći je problem u tome što potencijalni glasač smatra kako program za njega ne nosi dovoljno veliku vrijednost ili postoji skriveni prigovor koji stranke još nisu otkrile, pa tako ni dotaknule u svojim govorima i promidžbenim materijalima.

Najvažnije bi bilo da stranke raščlane grupe unutar neodlučnih glasača kojima će se ciljano obraćati upravo u odgovorima na pitanja koja tu grupu muče i nuđenjem rješenja. Postoji i mogućnost da neodlučni glasači nemaju dovoljno informacija koje su im potrebne za donošenje odluke, a nisu voljni sami ih potražiti. U takvim situacijama blagodat internetsko doba u kojem živimo te društvene mreže s pomoću kojih političke stranke mogu uspostaviti dobru komunikaciju s glasačkim tijelom. Američki predsjednik Obama znatno je povećao svoje izgleda za pobedu upravo internetskom komunikacijom s mladom populacijom.

Kao moguće taktike, osim oglašavanja u tiskanim medijima, na televiziji, radiju, internetu, za neodlučne važnija su sučeljavanja kandidata u kojima se iznošenjem problema društva i kandidatovih rješenja za njihovo rješavanje najbolje ‘iskristalizira’ situacija u glavama tih birača.

Ne vidim velik prostor za preokret. HDZ može dobiti nekoliko postotaka više kao i Kukuriku koalicija, no za velike preokrete nema vremena – kaže Macan. Objašnjava da je ključ svega u intenzitetu kampanje koji diktiraju velike stranke. Ako se tako dva najveća suprotstavljena bloka dobro potuku, pojest će cjelokupan medijski prostor i male stranke gube mogućnost ulaska u Sabor. No bude li kampanja, kaže Macan, kao i do sada bezlična i mlačna, manje stranke imaju izgleda.

Bez obzira na istraživanja, pa tako i izlazne ankete, pokazalo se da je u Hrvatskoj teško pogoditi pobjednika jer većina građana zazire od sudjelovanja u istraživanjima. No jedno je sigurno, glasovi neodlučnih, kao i obično, bit će odlučujući.