Patent protiv SPAM-ova

Goran Salamunićar, znanstvenik s područja računarstva, vodi se maksimom ‘slijedi vodu’. Taj ga je putokaz usmjjerio prema istraživanjima zagonetnog planeta Marsa. Življenja idu u prilog teorijama da je nekad na Marsu doista bio ocean. Na Marsu postoje vrlo veliki kanjoni, a najduži riječni tokovi na Zemlji, kao što su Amazona, Nil, Mississippi, Jangce, Ob i drugi, znatno su kraći od kanjona na Marsu koji ide od kratera Hale u oblasti Argyle na jugu sve do sjevera.

• Mars je nekad imao elektromagnetsko polje koje je, baš kao i naše na Zemlji, štitilo površinu i atmosferu Marsa od pogubnih utjecaja solarnog plazmenog vjetra i drugih kozmičkih zračenja. U slučaju oslabljenog magnetnog polja ionizirane čestice plazme solarnih vjetrova udaraju u čestice gornjih slojeva atmosfere i tako ih doslovno otpuhuju u svemir. Zato je realna pretpostavka da je upravo slabljene magnetnog polja Marsa dovelo do gubitka Marsove atmosfere. S atmosferom otpuhana je i voda s Marsa. Nestajanjem atmosfere tlak pada, planet se hladni, voda se zaleduje, ali kako tlak i dalje pada, voda više ne mora prijeći u tekuće stanje da bi isparila, već u tim uvjetima led može sublimirati i prijeći u plinovito stanje, a onda biva otpuhana u svemir. Na kraju planet ostane hladan i suh, doslovce kao da je netko uzeo veliki fen i osušio ga – kaže Goran.

Govoreći o uzrocima gubitka magnetnog polja, Salamunićar podsjeća da je Mars manji od Zemlje, udaljeniji od Sunca i mnogo se brže od nje hladi. Magnetno polje rezultat je odnosa rotirajuće rastaljene jezgre planeta, a pošto se Mars puno brže hlađio, tako je i…

Trenutačno na Marsu mnogo znanstvenih timova radi brojna istraživanja kojima je cilj dokučiti što se događalo na tom planetu. Dosadašnji rezultati idu u prilog teorijama da je nekad na Marsu doista bio ocean, a isto misli i Goran Salamunićar. MIT-a, portugalski znanstvenici Pedro Pina, Lourenço Bandeira i José Saraiva, te još nekoliko iz čitavog svijeta – kaže Salamunićar.

Svemirske agencije NASA, ESA, Roscosmos, JAXA i druge zainteresirane su za programe koji će automatski analizirati slike, na njima označavati kratere, ali žele i druge programe koji će pronalaziti neke neobičnosti na tim slikama i tako znanstvenike upozoriti na što da se usredotoče u tom mnoštvu podataka. Radi se i na tome da takvi algoritmi daju i više informacija o samom obliku kratera. Na Marsu postoje krateri oblika kakvih nema na Mjesecu, a uzrok tome može, zbog leda pod površinom, biti različit sastav tla Marsa u odnosu na Mjesec. Tako i iz samih kratera, kaže Salamunićar, možemo iščitati i što se nalazi ispod površine planeta.

Katalogom kratera na Marsu koristili su se i neki znanstvenici koji procjenjuju vjerojatnost da Zemlju pogodi neki veći meteorit, iako je, kaže Salamunićar, izravno uspoređivanje Marsa i Zemlje upitno s obzirom na čitav niz faktora. Logika je da znanstvenici od nečega moraju krenuti, pa kad u sve uključuje i obrađene kataloge distribucije kratera na Marsu, dobivaju bolje rezultate nego da to ne uzimaju u obzir. Salamunićar ne krije ni zadovoljstvo time što već brojni znanstvenici koriste podatke iz njegovih istraživanja, jer time njegov rad dobiva na težini. I nakon doktorata Salamunićar bi se želio nastaviti baviti istraživanjima algoritama za detekciju kratera i zbog niza potencijalnih primjena.

Goran Salamunićar vlasnik je i patenta na algoritam za rješavanje zaštite od spamova, odnosno neželjene elektroničke pošte. Riječ je o novom protokolu za razmjenu elektroničke pošte koji se uveća ugrađene mehanizme kojima se onemogućava ili bitno smanjuje mogućnost slanja neželjene elektroničke pošte, a to je danas jedan od najvećih problema u elektroničkoj komunikaciji koji u svijetu stvara štetu od nekoliko desetina milijardi eura.

• Srž mog patenta je novi protokol koji rješava problem spama, ali je istovremeno i kompatibilan sa sadašnjim protokolom. To znači da ja bez problema mogu razmjenjivati e-poštu sa svima koji i dalje koriste postojeći protokol, SMTP POP-3, IMAP ili HTTP. Prijedem li sutra na taj novi protokol, bit ću kompatibilan sa svima, ali ću biti i zaštićen od neželjene e-pošte. Prijedem li dva korisnika na moj protokol, između njih u e-prometu više uopće ne može biti spamova. Što više ljudi prijeđe na taj protokol, to će biti manje mogućnosti za širenje spamova – kaže Salamunićar.

Sad bi, dodaje, programeri trebali pronaći poslu i stvoriti konkretnu aplikaciju za taj protokol. Kao potencijalne partnere ili korisnike svog patenta Salamunićar vidi tvrtke koje se bave internetom, kao što su razni provideri ili oni koji se bave izradom programske podrške. Globalne kompanije kao što su Google ili Microsoft, kaže Goran, u pravilu nisu zainteresirane za bilo kakve novitete ili patente sve dok netko na prototipu ne pokaže da to zbilja radi. Odluče li oni ipak nešto kupiti, onda kupe čitavu tvrtku za milijardu ili dvije dolare. Na pitanje gdje u tome vidi sebe, Salamunićar kaže da može birati između dviju stvari: može igrati loto i možda će nešto dobiti; ili može nešto patentirati, i možda će i od toga nešto dobiti. Ako igra loto, imat će jednake šanse kao i bilo tko drugi tko je igrao loto, a ako nešto patentira, onda ima puno veće šanse od većine ljudi koji nemaju ono znanje potrebno da bi se nešto novo napravilo i patentiralo.