Swot analiza

Bilo da je riječ o malim prodajnim mjestima, velikim financijskim institucijama ili sigurnosti na ulicama, videonadzor postao je neophodan. Osim lokalnog videonadzora kao što je snimanje jedne lokacije bez mogućnosti pristupa videozimci preko interneta ili privatne računalne mreže, onaj za kojim se javlja sve veća potražnja se naziva udaljeni videonadzor. Snimkama takve nadzora se može pristupiti s drugih lokacija odnosno računala, a u modernim varijantama čak i s pametnog telefona.

Posebice je primjenjiv u situacijama kada je riječ o više dislociranih lokacija kao što je to slučaj sa tvornicama, maloprodajnim mjestima, uredima, bankama, bankomatima i slično. U tom slučaju je cjelokupan videonadzor potrebno integrirati u jedan centralni sustav. Najmodernija rješenja poput onih koja koriste britanska policija ili tvrtke poput Vipneta nudi, primjerice, tvrtka Vizura čiji je partner TeleEye iz Hong Konga.

Kako je tehnologija videonadzora poprilična nepoznanica svima, klijenti ne znaju što razlikuje jedan videonadzorni sustav od drugog. Slično je bilo 90-tih godina prošlog stoljeća kada su se pojavila računala i kada su ih svi htjeli imati pa bi otišli u dućan i rekli: ‘Ja bih jedno računalo’ – objašnjava Domagoj Oreč, direktor Vizure.

Takva je needeciranost dovela do poplave tržišta jeftinim h.264 videoserverima koji u nabavi stoje 60-ak dolara dok se u Hrvatskoj prodaju po 1500 kuna ili više. Čak i kada bi se klijent odlučio na kupnju takvih uređaja za svoje lokacije, potreban mu je centralni sustav odnosno software koji će mu pružiti mogućnost nadzora udaljenih lokacija s centralnog mjesta. Tu počinju problemi s kompatibilnošću opreme, cijenama softwarea i mnogi drugi jer ni jedan proizvođač opreme ne proizvodi prateći software. Ako proizvodi, onda je to software vrlo rudimentarnih mogućnosti.

Rješenja s TeleEye tehnologijom koju koristi britanska policija ili najveća zaštitarska tvrtka na svijetu Securitas, u Hrvatskoj prodaje Vizura, a ona se temelji na standardu BS8418 koji propisuje procese za videonadzor iz sigurnosnog aspekta.

Tehnologija prijenosa videa s jednog mjesta na drugo omogućena je videokompresijom, jer je klasični video bez kompresije enormne veličine i nemoguće ga je prenijeti IP mrežom. Ono što je važno policiji jest da nema smetnji koje su redovita pojava u h.264 videokompresiji. Naime, h.264 je prediktivna kompresija. Ona ‘kompresira’ video tako da predviđa kretanje objekta, te svakih 20-ak frameova (sličica) radi korekciju vlastitog predviđanja u odnosu na stvarno stanje (P frame i I frame). U tom se trenutku pojave smetnje (one kockice koje ste vjerojatno znali vidjeti gledajući divx filmove).

Jednostavno je zaključiti da je ova metoda kompresije dobivena izbacivanjem stvarnog videa i oslanjajući se na algoritme predviđanja. Tako je snimka dobivena TeleEye tehnologijom priznata na sudovima.

Videonadzorom se bavi i tvrtka Videonadzor u kojoj tvrde da se od konkurencije, među ostalim, razlikuju po tome što su uveli HDcctv tehnologiju koja je apsolutni hit na svjetskom tržištu. Riječ je o nadzornim kamerama koje daju izlazni signal u full HD rezoluciji (1080i). Nedostatak ove tehnologije je visoka cijena koja će s vremenom padati, a samim tim i tehnologija ove vrste biti dostupnija.

Za razliku od tog već zavidno organiziranog posla Viduka je unatoč dokazanu rokerskom autorskom i izvođačkom potencijalu tijekom 90-ih godina proživljavao dugu i tešku krizu. Usporedbom s razvojem scene trash-dancea zavladala je režimska poticana diktatura tambura i pseudofolka, u čemu su kreativnosti sklene rokerska i alternativna scena stjerane na marginu. Svrao je neko vrijeme u Majkama, a zatim osnovao Kojote.

Kao profesionalni glazbenik bio sam i autorski i izvođački potpuno posvećen Kojotima, ali vremena potkraj 90-ih doista su bila teška. Tad si je doista svatko uzimao pravo da organizira koncert, što je uz opću, rocku nesklonu, klimu imalo pogubne rezultate. Kulminacija toga bila je moja odluka da 2000. napokon raspustim Kojote i nađem nov put. I upravo u to vrijeme raspada Kojota dogodila se očeva bolest, brat Marin bio je posvećen vođenju kluba Jabuke pa sam uletio u posao s kupinama. Istina, u početku baš nisam bio time oduševljen, ali sam to s vremenom zavolio – kaže Viduka.

S obzirom na naš suprotan dnevni raspored i dinamiku aktivnosti u kupinjaku i na sceni Dado ima velikih problema s usklađivanjem obveza otkako je od 2001. i formalno postao član Kawasaki 3P-a. Dado ljeti, kad su koncerti najčešći, već u ponedjeljak rano ujutro, odmah poslije kasne svirke vikendom, radi s kupinama. U tom dijelu posla nema zamjenu ili pomoćnika.

Od sedam tona ubranog ploda kupine po berbi Viduka je oko dvije trećine na tržište plasirao kao svjež plod prodajom na vlastitim štandovima, što se pokazalo najučinkovitijim modelom. Bilo je, kaže, i pokušaja plasmana preko trgovačkog lanca, međutim količine kojima raspolaže nisu dovoljne za opskrbu cijelog lanca.

Važan je i naš nastup u sklopu zadruga Kupina-eko koju je osnovao moj otac i u kojoj je 15-ak uzgajača i prerađivača kupina. I ove smo godine uz potporu Grada Zagreba, Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo te Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije organizirali osme Dane hrvatskih kupina i proizvoda od kupina. Od polovine srpnja na 11. štandova na sedam frekventnih lokacija u Zagrebu promotivno su se prodavale kupine i proizvodi od njih. Sudjelujem i na izložbama Dana hrvatskih kupina, gdje sam drugi put zaredom s plodom kupine sorte bojšen pobijedio u izboru za najukusniji plod, a treću godinu zaredom dobio sam srebrnu medalju za kupinovo vino – kaže Viduka.

Iako je zadovoljan biznisom s kupinama i dosadašnjom zaradom, ističe pad zarade u tom poslu. Razlog zbog kojeg ona ove godine neće biti ni blizu prijašnjim godinama jest, među ostalim, u tome što je država prije dvije godine obustavila isplatu poticaja za uzgoj sadnica.

Istodobno je Grad počeo naplaćivati naše štandove iako je obećao da će radi promidžbe potrošnje kupina biti besplatni. Poskupio je i šećer, nuždan u proizvodnji vina, što sve smanjuje našu konkurentnost i isplativost posla. Iako imamo sustav natapana ‘kap po kap’, ove godine presušilo je jezero iz kojeg smo uzimali vodu. Prijašnjih godina prodavali smo i do 40 tisuća sadnica na godinu, a danas smo ih jedva prodali desetak tisuća. Prava je tuga kad sve neprodate sadnice na kraju sezone moramo spaliti zbog propisa – kaže Viduka.

Bez obzira na to što su im sadnice stvarale prihod već u rano proljeće, u takvoj situaciji odlučili su dio površine namijenjene uzgoju sadnica preorijentirati na nasad kupine za uzgoj plodova jer takav je plasman sigurniji, a namjeravaju pokrenuti i proizvodnju kupinova čaja. Povećanjem proizvodnje ploda povećat će i proizvodnju vina jer su sadašnje dvije tisuće litara na godinu premalo u odnosu na potražnju, uglavnom poznatih kupaca.

Nismo u gubitku, ali premalena je to zarada s obzirom na količinu uloženog rada – kaže Viduka. U očekivanju ulaska u EU i sređenih odnosa Viduka je zadržao status obrtnika, nije zatražio status OPG-a. Kad je riječ o ostvarivanju egzistencijalnih prava, ostaje mu i mogućnost aktiviranja statusa slobodnog umjetnika, za što na temelju skladateljskog i izvođačkog opusa te dobivenih nagrada Porina, Zlatnih koogli i drugih već odavno ima uvjete. Za sljedeću godinu razmišlja o ulaganju u alternativno natapanje i instalaciju zaštitne mreže od tuče, ali, kaže, novac za to ulaganje možda će prije osigurati od prihoda Kawasaki 3P-a, koji u listopadu u idili Gorskog kotara dovršava treći album.