Ulazak u EU mladima će mnogo značiti, i to ne samo zbog administrativnih razloga nego i zato što će tada sve više njih lakše steći vrijedna internacionalna iskustva za koja sam se ja morao dobro pomučiti, velikim dijelom i zbog birokracije i neinformiranosti naših ljudi koji rade u sustavu, kaže Ivan Krofak, student u Beču.
Ne možete očekivati da će mladi znanstvenici, pogotovo oni koji su se školovali vani i imaju realne mogućnosti zaposlenja u inozemstvu, stajati u redu pred zagrebačkim ili nekim drugim hrvatskim sveučilištem i strpljivo čekati kad će se i hoće li se otvoriti novo radno mjesto, dodaje Višnja Vukov, doktorandica u Firenci.
Primjećujemo sve veće zanimanje mladih visokoobrazovanih ljudi za odlazak na rad u inozemstvo, osobito od početka ove godine. Nažalost, kako se ekonomska kriza u Hrvatskoj nastavlja, vjerujemo da će interes dalje rasti, ističe Nina Andal iz Antal International.
Koliki će se postotak naših studenata vraćati sa studija u zemljama EU, ponajprije ovisi o njihovim izgledima za ostvarenje profesionalnih ciljeva na hrvatskom tržištu rada. Stoga je iznimno važno koordinirano djelovanje različitih politika i dijelova državne uprave, naglašava Ninoslav Šćukanec iz Instituta za razvoj obrazovanja.
Mlade i sposobne vani se vrbuje, dok u Hrvatskoj nitko za njih mnogo ne mari. Potvrđuje to i primjer Jurja Feljana, koji trenutačno radi kao doktorand na Mälardalen University u Švedskoj: U Hrvatskoj nisam pokušavao pronaći posao jer je ovaj posao pronašao mene još dok sam studirao, kaže Feljan, koji u usporedbi s nekim sličnom obrazovanja u Hrvatskoj može reći da živi kvalitetnije. I on bi se jednog dana htio vratiti, ali nije ništa konačno odlučio. Kaže, nakon završetka doktorata vidjet će kakva je situacija u Hrvatskoj i onda odlučiti o eventualnom povratku.
Nažalost, teška je istina da mnoge ni poboljšana financijska situacija neće privući da se vrate. Višnja Vukov, s diplomom Filozofskog fakulteta u Zagrebu i magisterijem s Oxforda, trenutačno je na doktoratu iz društvenih i političkih znanosti na Europskom sveučilištu u Firenci, a zasad se ne namjerava vratiti. Povratak radi financija također se vjerojatno ne isplati, primarna su mi motivacija kvaliteta i uvjeti rada, ne samo novac. A u Hrvatskoj se jednostavno ne ulaže dovoljno u znanost, uz rijetke iznimke ne vidim ni da se aktivno radi na povezivanju hrvatskih i svjetskih znanstvenih institucija i naravno da onda ne možete očekivati da se zagrebačko Sveučilište može mjeriti s boljim sveučilištima ili institutima u Europi. Samim tim ne možete očekivati ni da će mladi znanstvenici, pogotovo oni koji su se školovali vani i imaju realne mogućnosti zaposlenja u inozemstvu, stajati u redu pred zagrebačkim ili nekim drugim hrvatskim sveučilištem i strpljivo čekati kad će se i hoće li se otvoriti neko novo radno mjesto, kaže Vukov.
