SANKCIJE

J oš je u rimskom pravu bilo poznato da je sankcija sastavni dio pravne norme jer osigurava da je se svi drže. Ako nema sankcije, riječ je samo o moralnim pravilima ili preporukama, što nije isto ni slično i ne osigurava ni vladavinu prava ni pravnu sigurnost. Unatoč tomu u hrvatskom pozitivnom pravu mnogo je primjera normi bez sankcije.

Ljetos je donesen novi Ovršni zakon koji još nije u cijelosti stupio na snagu, a već se predlažu opsežne promjene. Nevjerojatno je da se sad u sklopu tih promjena predlaže mnogo prekršajnih sankcija koje nisu propisane prije, odnosno pri donošenju osnovnog teksta. Zakon o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika bio je na snazi za izbora 2005. i propisivao je obvezu davanja izvješća o izvorima sredstava kandidata, ali nije imao nikakvu sankciju za onoga tko tu ‘obvezu’ ne izvrši. Mediji se još i danas hrane spekulacijama na tu temu. Oni koji nisu dali podatke mogu se slobodno smijati i ne davati ih i dalje. Danas vrijedećim Zakonom o financiranju političke aktivnosti i izborne promidžbe propisane su sankcije, ali to će se u praksi moći primijeniti tek na sljedećim izborima.

U novelu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima unesena je i obveza za upravitelje zgrada da ‘pokrenu sve potrebne postupke pred nadležnim tijelima državne uprave i sudovima u svrhu upisa zgrade na građevinsku česticu i svih njezinih posebnih dijelova u zemljišne knjige’, i to u tri godine. Zanemarimo li to da ‘pokrenuti’ ne znači gotovo ništa i da je to lako formalno ispuniti, nema sankcije za one koji i takvu ‘obvezu’ ne bi izvršili.

U Zakonu o sudovima propisano je pravo na sudjenje u razumnom roku, što je dio europske pravne stečevine. Ako postupak ne završi u tri godine (što je pravni standard, nijedne nije posebno propisan), viši sud određuje novčanu naknadu za stranku i obvezu nižem sudu da u najčešće šest mjeseci dovrši postupak. Nigdje nema odredbe o sankciji za suca koji tako ne postupi, odnosno ako ne dovrši postupak, za što može biti odgovoran sudac, ali i stranke ili netko treći tko, primjerice, ne dostavlja tražene podatke ili dokumente. Do prava na podnošenje novog zahtjeva treba čekati, prema stajalištima prakse, još tri godine, i to se može ponavljati bezbroj puta.

Tako je, primjerice, autor ovog teksta u postupku pred splitskim sudom već nakon tri godine, tijekom kojih sud nije radio gotovo ništa, dobio odluku višeg suda o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, ali ni u sljedeće tri godine nije se dogodilo ništa. Iskustvo autora sa zagrebačkim sudom bilo je nešto bolje: nakon odluke višeg suda sud prvog stupnja doista je presudio, ali već se gotovo godinu dana čeka donošenje rješenja o ovrši. Riječ je o običnom žigu koji se stavlja na prijedlog za ovrhu, što ne radi sudac, nego u pravilu sudski savjetnici, katkad i vježbenici.

Djeluje nevjerojatno da nema nikakve, pa ni političke, sankcije za onoga tko kao zakonodavac ne obavlja svoju dužnost. Drastičan je primjer Zakon o najmu stanova u kojem je Ustavni sud još davne 1998. ukinuo neke odredbe, i to vrlo važne, one koji se odnose na iseljenje, i dao zakonodavcu rok od šest mjeseci da donese nove. Ni tada ni danas nije donesena ni jedna odredba, ali nitko se zbog toga ne uzbuđuje.

Nadalje, svaki propis koji doživi tri izmjene trebao bi doživjeti pročišćeni tekst. Na primjeru Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika vidimo da se mijenjao čak 17 puta, a pročišćenog teksta nema. Da stvar bude još gora, pri promjeni 2004. mjerodavnome saborskom odboru izrijekom je naloženo da izradi pročišćeni tekst. Bez ikakva rezultata.

Uglavnom, očito, na zakonodavca, ni donositelji podzakonskih akata, jer i njima ne prijeti nikakva sankcija, nisu uvijek revni u izvršavanju svojih obveza. Jedan od drastičnijih primjera jest Zakon o športu u čijem je tekstu propisana obveza donošenja mnogo podzakonskih akata bez kojih je zakon na neki način nepotreban. Danas, nakon više od sedam godina od donošenja tog zakona (a rokovi za donošenje podzakonskih akata bili su od mjesec do 12 mjeseci), možemo ustvrditi da pola tih akata nije doneseno.

Treba, međutim, reći da se sankcija katkad može pronaći u široku ili elastičnu tumačenju prava u tom ili drugom zakonu. Međutim, ipak nije riječ o jednakoj pravnoj sigurnosti, zato u primjeni treba težiti maksimalnoj jednostavnosti tako da svatko bez teškoća, već na prvi pogled, zaključi što se smije, a što ne, i koja mu sankcija prijeti ako ne bude li poštovao zakon.