Home / Tvrtke i tržišta / Tekstilna industrija mora iskoristiti trenutak

Tekstilna industrija mora iskoristiti trenutak

DUBRAVKO HOIĆ, član Uprave Calzedonije za Jugoistočnu Europu, ističe da se u Hrvatskoj poštuju svi propisi, no da novi strani investitori često odustaju zbog složenosti zakona i pravilnika koji se preklapaju i međusobno poništavaju. On smatra da nije problem doći do ministra ili državnog tajnika, ali veliki problemi nastaju na nižim razinama.

  • Što osim radne snage Calzedonia iskorištava iz Hrvatske? – Što je god moguće. Intelektualne usluge iskorištavamo maksimalno, ponajprije informatičke. Što se tiče sirovine, ne rabimo ništa jer je nema, nažalost, više ne postoji ni proizvodnja konca. Ambalažu nabavljamo u Hrvatskoj, a iskorištavamo i domaći prijevoz u inozemstvo te sve održavanje i gradnju. Najviše radimo sa zagrebačkim Kamgradom, a hrvatske građevinare vodili smo i u Srbiju kad smo gradili tvornicu u Somboru.

  • Može li hrvatska tekstilna industrija opstati i kako? Koliki je problem to što je ugašena proizvodnja sirovine? – Smatram da što je zahtjevnija faza obrade, to ju je isplativije držati u Hrvatskoj, a one jednostavnije ne. Proizvodnja tkanina ima veću dodanu vrijednost nego konfekcija. Tu smo imali veliku tradiciju, ali je upropaštena. Postoji nekoliko preduvjeta koji su nužni da bi tekstil u Hrvatskoj mogao opstati. Prvi je univerzalizan za sve tvrtke i podrazumijeva rasterećenje od brojnih davanja, a za tekstilnu industriju šansa je upravo u vraćanju dijela industrije u Europu. To Srbija maksimalno iskorištava, Benetton je došao u Niš, a ima i velik broj drugih tvrtki. Taj trenutak treba iskoristiti tako da se s jedne strane uloži u tehnologiju, a s druge u kadrove. Problem je što smo sada zaključili da tekstilna industrija raspolaže s vrlo malo stručnih ljudi.

  • Kako se mogu postići efikasnost i profitabilnost u tekstilnoj industriji? – U svakoj se industriji može biti uspješan, i Armani i Levi Strauss su tekstilci. Bistri poduzetnici u prvom se redu podređuju tržištu. Ključ je u vlastitoj maloprodaji tako da se izbjegne situacija u kojoj vrhnu na kraju poberu posrednici. Najvažnije je za maloprodaju dobro odabrati lokaciju koja zna ovisiti o metrima, pogoditi najamninu, a osobito je bitno educirano prodajno osoblje. Calzedonia je sve to stvarala 20 godina, no sada imamo i kvalitetu, cijenu, modnost i rok.

  • Imaju li smisla sadašnje potpore tekstilnoj industriji u Hrvatskoj? – I da je taj iznos 300 milijuna, a ne 25 milijuna kuna, kada se to rascjepka na sve, nema smisla. To jednostavno nije svrhovito davanje potpora i bolje je onda uopće ne potrošiti tih 25 milijuna kuna. Dosadašnje strategije razvoja tekstilne industrije bile su loše i radi se o velikom nesnaženju države i samih tvrtki. Ne može biti prva točka strategije dislokacija pogona jer je prvo kupac, tržište.

  • Najavili ste veliko povećanje broja dućana u Hrvatskoj, što vam je cilj i kolika je to investicija? – Sada imamo 30-ak trgovina, a do kraja 2012. moramo doći na 55. Kada dostignemo tu brojku, pokrit ćemo cijelo hrvatsko tržište, a vidjet ćemo što će se događati s manjim gradovima. Upravo smo kupili jedan lokal od Varteksa u Zadru na atraktivnoj lokaciji, a plan nam je širenje i u trgovacke centre i po centrima gradova. Po dućanu je investicija otprilike za sto četvornih metara sto tisuća eura.

  • Calzedonia globalno i dalje raste po visokim stopama, kakva su očekivanja za Hrvatsku? – Na globalnoj razini još bilježimo dvoznamenkast rast i širimo se na nova tržišta. Osobito se dobro razvija tržište Rusije koje ima golem potencijal. Kada ste globalni igrač, promet se balansiraju, negdje su manji, a negdje veći, a u našoj je prirodi da ne pristajemo na poslovanje na ‘pozitivnoj nuli’. U Hrvatskoj bilježimo pad ulaska kupaca u dućane, ali se tomu prilagođavamo cijenom i pristupom, a i otvorenje novih trgovina povećat će prihode, pa očekujemo daljnji rast. Za ovu godinu u Hrvatskoj očekujemo konsolidiran prihod od 115 milijuna eura, što nas svrstava u 50 najvećih tvrtki.