Za pisce HDZ-ova programa proročica Pitija je amaterka

Tko objasni što su ‘pjesnici’ iz HDZ-a htjeli reći rečenicom da je ‘konkurentna Hrvatska država gospodarskog rasta, štednje i zaposlenosti’, neka se javi u redakciju po nagradu.

HDZ-ov program osim ‘spinova’ igra na strah glasača od promjena. Ostaje i pri modelu koji je Hrvatsku učinio zemljom najnižeg rasta od svih tranzicijskih zemalja.

U utorak ujutro, na osnivanju Liderova kluba izvoznika, prvi prikazani grafikon bio je onaj na kojemu se vidi da u MMF-u previđaju da će najmanji rast među svih 30 tranzicijskih zemalja u 2012. imati Hrvatska. Kad smo se vratili u redakciju, dočekao nas je izborni program HDZ-a. A u njemu odmah na početku piše: ‘Postigli smo europske standarde poslovanja… te smo priznati i prepoznati diljem svijeta kao zemlja koja vrijedi i koja može.’ Može što? Imati sramotno mjesto zemlje s najnižim previdanjem stope rasta BDP-a? Kad ozbiljan investitor pogleda spomenuti graf na kojemu je Hrvatska najlošija, sigurno će odmah pohriliti u Zagreb da mu se omogući ulaganje na ‘perspektivno’ tržište.

Nakon što se HDZ-ov izborni program već u početku pokazao ‘posvađan’ sa stvarnošću, postavlja se pitanje ima li ga smisla uopće ozbiljno uzimati i analizirati. No budući da je demokracija, među ostalim, pravo većine da na izborima bude u krivu, ‘Izborni program HDZ-a 2011. – 2015.’ poslovna zajednica ipak mora pročitati.

Iščitavanje HDZ-ova uratka za izbore otkriva višeslojnost. Dio su teksta floskule i pitjske konstrukcije. U dijelovima se vidi odlično poznavanje biračkog tijela. Neki odlomci daju naslutiti da pisci po službenoj dužnosti misle da su izbori izgubljeni, ali, eto, treba ‘otaljati’ posao. Ali, koliko se god činilo da je program pisan za jednokratnu upotrebu, neka temeljna opredjeljenja treba uzeti vrlo ozbiljno.

Jedna od tipičnih formulacija, koje se ne bi postijela ni proročnica Pitija, glasi: ‘Konkurentna Hrvatska država je gospodarskog rasta, štednje i zaposlenosti.’ ‘Ajmo tu potražiti logiku. Je li Hrvatska već konkurentna? Ili će biti konkurentna kad ostvari gospodarski rast, štednju i zaposlenost? Ili će rast, štednja i zaposlenost biti posljedica konkurentnosti? Tko objasni, ima piće!

Zanimljivo je i objašnjenje zašto Hrvatska danas gotovo nema industrije. Program otkriva da se u Hrvatskoj dogodilo ‘ratno razaranje gotovo kompletnih industrija’. Istina je da su u ratu stradale mnoge tvrtke, ali da je razorena ‘gotovo kompletna industrija’, nije li to ipak ‘spin’ koji pokušava prikriti pogubne posljedice pretvorbe provedene u ratu?

Dio u kojem autore programa treba uzeti ozbiljno odnosi se na igranje na strahove birača. Od iskusnog HDZ-ovca moglo se tijekom Weekend Media Festivala u Rovinju čuti da će uoči izbora igrati na strah ljudi da će im biti lošije ako se nešto počne mijenjati u modelu. Dijelu birača strah od grčkog scenarija može značiti odluku da glasuje za kontinuitet, bez obzira na to kakav on jest. Državne plaće i mirovine još se redovito isplaćuju. Na desetke je mjesta u programu formulacija ‘…nastavit ćemo’.

Tu će biti zanimljivo vidjeti tko je u pravu: Kukuriku koalicija, koja polazi od ocjene da je potreba za promjenama u narodu veća od straha od promjena, ili HDZ, koji procjenjuje da je strah od promjena ipak veći. Izbori će pokazati tko bolje poznaje svoj narod.

Dio HDZ-ova programa u kojem se vidi da je pomalo pisan i preko volje jest onaj koji se odnosi na proizvodnju i izvoz. Autori su svjesni da nešto moraju napisati o razvoju industrije i izvozu, ali onda lupaju frazu za frazom. Kad shvate da još imaju premalo teksta za taj odjeljak, ubace dio koji se inače odnosi na promet i infrastrukturu. Pa se može pročitati biser da ‘članstvo u EU Hrvatsku stavlja u poziciju vrlo interesantne ulagačke destinacije, kao nove točke pristupa na jedinstveno europsko tržište za investitore iz Azije, Južne i Sjeverne Amerike’!? Baš bi bilo zanimljivo da ‘pjesnici’ iz HDZ-a elaboriraju vezu između tih svojih tvrdnji i razvoja hrvatske industrije i izvoza (istina, ni Kukuriku koalicija opredjeljenje o izvozu nije posebno uvjerljivo elaborirala).

HDZ-ov program treba vrlo ozbiljno iščitati u dijelu u kojem se spominje opredjeljenje da ‘država potiče poduzetništvo, ali se u njega ne miješa’. HDZ, dakle, ne odustaje od naivne i opasne neoliberalne filozofije koja omogućuje nastavak modela koji je Hrvatsku svrstao na najlošije mjesto među 30 tranzicijskih zemalja. Može se pročitati i da je Hrvatska ‘jedna od makroekonomski najstabilnijih država Europe’. HDZ-ovi ekonomski ideolozi ni nakon 20 godina nisu došli na ideju propitati se je li što pogrešno u njihovu modelu kad je posljedica te fenomenalne stabilnosti najniži rast među svim tranzicijskim zemljama.