Bez pravilnika o radu

Poslodavci koji zapošljavaju manje od 20 radnika lakše mogu dati otkaz

Dok veliki poslodavci pri odlučivanju o otkazima moraju istražiti mogućnost zapošljavanja radnika na drugim poslovima, voditi računa o trajanju radnog odnosa, o starosti i invalidnosti radnika te izraditi program rješavanja viškova zaposlenih, mali poslodavci za otkaz moraju samo imati opravdan razlog.

Bez pravilnika o radu

Poslodavci koji zapošljavaju do 20 radnika nemaju obvezu donijeti pravilnik o radu. Pravilnikom o radu uređuju se pitanja plaća i naknada, duljina godišnjeg odmora i druga pitanja sadržaja radnih odnosa. Ni veliki poslodavci s 20 i više radnika ne moraju donositi pravilnik o radu ako su pitanja koja su propisana kao obvezan sadržaj pravilnika uređena kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca. Poslodavci koji nemaju pravilnik o radu moraju sklapati detaljnije ugovore o radu koji moraju detaljno uređivati pravo radnika na plaću, dužinu godišnjeg odmora, otkazne rokove, trajanje redovitog radnog dana ili tjedna, prekovremeni rad…

I mali poslodavci koji nemaju zakonsku obvezu mogu donijeti pravilnik o radu i određena pitanja sadržaja radnog odnosa urediti jedinstveno za sve zaposlene. Odluče li se za to, moraju se držati propisanog postupka donošenja pravilnika koji uključuje obvezu savjetovanja sa sindikatom koji djele kod poslodavca te obvezu objave pravilnika i odgođu početka njegove primjene na rok od osam dana računajući od dana objave.

Postupak otkazivanja rada

Postupak otkazivanja ugovora o radu znatno je jednostavniji kod malih nego kod velikih poslodavaca. Dok veliki poslodavci pri odlučivanju o poslovno uvjetovanim otkazima moraju istražiti mogućnost zapošljavanja radnika na drugim poslovima odnosno mogućnost osposobljavanja i školovanja radnika za rad na drugom radnom mjestu, a samo ako to nije moguće, otkaz je dopušten. Veliki poslodavci moraju pri otkazivanju voditi računa o trajanju radnog odnosa, o starosti i invalidnosti radnika te o obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Ako otkazuju većem broju radnika, moraju izraditi program rješavanja viškova zaposlenih kako bi broj otkaza sveli na najmanju mjeru.

Mali poslodavci nemaju takvih obveza, ali i oni moraju za svaki otkaz imati opravdan razlog i moraju ga obrazložiti u otkazu.

Nema radničkog vijeća

Pravo na utemeljenje radničkog vijeća imaju radnici kod poslodavaca koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, osim zaposlenih u tijelima državne uprave. Broj članova radničkog vijeća određuje se prema broju radnika zaposlenih kod određenog poslodavca. Kod poslodavca koji zapošljava do 75 radnika jedan je predstavnik radnika, do 250 radnika tri su predstavnika i tako se redom, ovisno o broju zaposlenih, povećava broj radničkih predstavnika. Poslodavac je dužan članovima radničkog vijeća omogućiti oslobađanje od obveze rada po šest sati tjedno, s tim da članovi mogu jedan na drugog prenijeti ovo pravo. Poslodavac je dužan radničkom vijeću osigurati uvjete za rad.

No najvažnija je obveza poslodavca da pri donošenju odluka koje utječu na gospodarski i socijalni položaj radnika mora provesti postupak savjetovanja s radničkim vijećem, a za neke odluke prihvatiti njihovu suglasnost. Primjerice, za svaki poslovno uvjetovani otkaz dužan je zatražiti mišljenje radničkog vijeća, a za otkaz invalidu i radniku starijem od 60 godina pribaviti njihovu suglasnost. Sve to mali poslodavci ne moraju. Oni nemaju obvezu od radničkih predstavnika pribavljanja suglasnosti za određene odluke, čak se ne moraju ni savjetovati sa zaposlenima prije donošenja odluka koje utječu na ekonomski i socijalni položaj radnika.