Fakulteti trebaju objavljivati podatke o uspješnosti studiranja

Obvezni podaci za ‘ulagače’ Koliko studenata završi studij, koliko ih to učini u roku, koliko u prosjeku traje studiranje, koliko brzo diplomanti pronađu posao…

piše dr. sc. ĐURO NJAVRO dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa

Uspjeh učenika na državnoj maturi prema pripadnosti školama svakako bi pokazao uspješnost rada nastavnih timova u školama, a bio bi i poticaj natjecateljskom duhu. Zašto to ne činimo? Koga štitimo?

Izvor: Lider, 315, 2011.

Posljednja studija iz 2005. Kvaliteta naših škola i sveučilišta, obrazovanje, priprema, socijalna umreženost sve će više odlučivati kamo će tko i koliko daleko dospjeti u profesionalnom razvoju. Pa ako je životna odluka o tome što i gdje učiti i studirati, kako uložiti četiri-pet godina života toliko važna, a jest, koliko su država i sveučilišta te škole učinili da pomognu građaninu u njezinu ispravnu donošenju? Malo ili gotovo ništa.

Hrvatska danas nema javnosti dostupne podatke, statistiku o stanju visokog školstva. Posljednja ozbiljna studija napravljena je 2005. kao OECD-ovo izvješće. Nakon toga ništa.

Internetske stranice bilo kojeg sveučilišta ili fakulteta u Hrvatskoj nijedne ne daju podatke o završivosti studija, koliko od onih koji počnu studirati u roku završi studij, koliko je prosječno vrijeme studiranja… Koliko onih koji počnu studirati uopće diplomira? Koliko brzo pronađe zaposlenje? I što njihovo sveučilište čini da im to olakša?

Nema ni godišnjih izvješća o financijskom poslovanju. Pa ako svega toga nema na internetu i ako naša sveučilišta još ne shvaćaju da bi im takve transparentne informacije pomogle i bile prednost u privlačenju vrijednih i ambicioznih studenata, prava je šteta što ni od regulatora, države, još nema poticaja za redovito izvješćivanje javnosti o važnim pokazateljima akademskih kvaliteta. Bez cjelovite informiranosti nema ni ispravnih odluka ni obitelji ni pojedinca, a ni državnih tijela, pa sustav postaje neupravljiv i prepušten stihiji.

Tajni rezultati mature Iskustvo, praksu i logiku izvješćivanja iz korporativnog sektora vrijedilo bi zato prenijeti i u naš javni i privatni sektor visokoškolskog obrazovanja. Nema razloga zbog kojeg javna sveučilišta ne bi informirala javnost, porezne obveznike i državu koliko ekonomično, učinkovito gospodare povjerenim sredstvima. Isto tako sadašnji i budući studenti moraju znati što im se pruža kako bi donijeli ispravne životne odluke.

Dobar primjer neiskorištene mogućnosti jest državna matura. Uspjeh učenika objavljen prema pripadnosti školama svakako bi pokazao uspješnost rada nastavnih timova u školama, a bio bi i poticaj natjecateljskom duhu. Ispostavilo bi se u mnogim sredinama da dobre škole u tzv. malim mjestima mogu biti odlične, pa i najbolje, kao što je često slučaj u svijetu. Samo javnim objavljivanjem rezultata državne mature mnogo bi se toga razbistrio te bi se pokrenuli mehanizmi natjecanja radi uspješnosti u kvaliteti. Zašto to ne činimo? Koga štitimo?

Samo podatak da je državni proračun državnim sveučilištima i veleučilištima prošle godine izravno dodijelio 20.500 kuna za svakog studenta govori koliko porezne obveznike stoji ‘besplatno’ studiranje. Dodaju li se tomu neplaćen najam za nekretnine stavljenje na raspolaganje i novac iz proračuna prema drugim osnovama, u svakog studenta na javnim sveučilištima država je, odnosno porezni obveznici, uložila barem 25 do 30 tisuća kuna na godinu.

Ako se uzme u obzir samo broj onih koji su završili studij, uložilo se možda i do 90.000 kuna po diplomiranom studentu. Može li se Hrvatska pohvaliti tim podacima i može li što poboljšati? Naravno, može, no u tome je ključna naša ideja. Neka sveučilišta od korporacije preuzmu dobre običaje odgovornog ponašanja i vjerodostojnog informiranja o stvarnim dometima svojeg akademskog i poslovnog uspjeha.