Koalicija SDP-HDZ, o kojoj ovih dana govore bivši premijeri Gregurić i Valentić, bila bi popravni ispit velikih stranaka koje na promjene tjeraju lokalni i regionalni ‘treći putovi’
Ostojić brije, Milanović prede
No ostane li Zoran Milanović, koji u javnosti već figurira kao siguran izborni pobjednik, dulje ovako primiren i pomirljiv, i on ima problem: pitanje je koga će uvjeriti da doista želi pobijediti na izborima i da nudi nešto potpuno različito od HDZ-ove ponude. Napravni Milanović je znao irritirati, ali to je bio on i njegovi birači to su mu opraštali. Politika je i strast pa više šanse među SDP-ovim biračima ima Ranko Ostojić koji brije nego Milanović koji prede. Protivnici su ismijavali i socijalnu komponentu Jadranske Kosor i njezin kult radišnosti, ali njezini birači ne očekuju od nje da bude glavna zabavljačica u kampanji.
No očito je iz dosad pokazanog da će izborne kampanje i ovaj put ponajviše biti u rukama marketinških agencija, koje nastoje stranačke lidere upakirati kao ciljanoj publici primamljive proizvode. I katkad u tome podređe osobu i osobnost mašnici na paketu. Era marketinški oblikovanih političkih vođa počela je u nas s Ivom Sanaderom, odjednom je postalo sramotno i staromodno govoriti istinu, biti autentična osoba, a ne ‘proizvod’, slavila se svemoć plakata, televizije, manipulacije i spin-doktora. Model se u međuvremenu potrošio, vjerodostojnost ponovo postaje poželjna, a dvije najjače stranke HDZ i SDP to su, čini se, propustile primijetiti. Zato se događaju tek naoko čudni fenomeni: da Dragutin Lesar sa svojim laburistima počinje plijeniti pozornost. Zato što djeluje autentično, što mu je kampanja izravna, skromna i ‘nemarketinška’. I mogao bi biti iznenađenje izbora, na uštrb Kukuriku koalicije.
Energija i autentičnost
Zbog autentičnosti, izravnosti i odsutnosti marketinga na HDSSB-ovu skupu u Osijeku ima više političke energije i političkog erosa nego na HDZ-ovu i SDP-ovu zajedno. I mogli bi ozbiljno iznenaditi HDZ ondje gdje su dosad bili nepobjedivi, ali i oduzeti ponešto Kukuriku koaliciji. Jer to više nisu neki desni ‘divljaci’, već se polako uspijevaju profilirati kao autentični lokalpatroli, borci. Upravo zbog potrebe za autentičnim političkim liderima, na političku su pozornicu ušli i opstali, brojnim nedostacima, osporavanjima i aferama unatoč, i Milan Bandić, i Željko Kerum i Stipe Gabrij Jambo. Većina njih ima i jaku marketinšku potporu, ali oni su prejake osobnosti da bi postali ičiji proizvod. I njihova koalacija također mogla oduzeti dosta glasova velikima, osobito HDZ-u.
