Home / Tvrtke i tržišta / pišu MATILDA BAČELIĆ i ANTONELA ZEČEVIĆ [email protected]

pišu MATILDA BAČELIĆ i ANTONELA ZEČEVIĆ [email protected]

Page 2

lelno recesija utjecala na potražnju bešavnih cijevi koje se najviše rabe u naftnoj i petrokemijskoj industriji. Jasno da Amerikanci nisu poduzetnici koji bi radili s gubitkom, ali i dalje nije jasno kako su došli u tu poziciju. Kada je riječ o pronalasku novog kupca, u vezi s čime je ministar Popijač vrlo optimističan, Begović smatra da postoje dobri tehnološki preduvjeti, ali da je financijski teret u obje hrvatske željezare vrlo težak i pitanje je tko ga može preuzeti.

Investitor iz BRIK-a? – U svijetu je zatvaranje takvih pogona i povlačenje investitora uobičajeno i ne mislim da se to dogodilo zbog nekih domaćih uzroka. Primjerice, Nokia u Rumunjskoj zatvara pogon i otpušta tri tisuće ljudi. Ta najava povlačenja ne znači još krajnju odluku o Željezari Sisak jer se još može naći drugi kupac, a mogao bi doći, primjerice, iz zemalja BRIK-a – kaže Hrvoje Stojić, direktor Odjela za ekonomsku istraživanja Hypo Alpe-Adria banke. U splitskoj je željezari pak takvo stanje da nakon nekoliko mjeseci stečaja, i prethodnih muka s poljskim Zlomrexom, C.I.O.S. u vlasništvu Petra Pripuza uskoro vjerojatno ulazi u najam željezare jer je Trgovački sud u Splitu odbio žalbe i njihovu ponudu proglasio najboljom. Pripuz je ostao nedostupan za komentar o već iskazanoj namjeri kupnje splitske željezare i potencijalnog interesa za, sada slobodnu, sisačku.

Imaju li hrvatske željezare ovakve kakve jesu i u ovim okolnostima uopće šanse? – Kapaciteti Željezare Split bili bi dovoljni za potrebe cijele Hrvatske. Međutim, i hrvatsko tržište otvara se prema proizvodima EU, a iz Mittal Zenice iz BiH stižu jeftiniji proizvodi. Spašavanje domaće metalurške industrije ovisi o pronalasku investitora radi modernizacije, smanjenju broja radnika, povoljnijoj nabavi sirovine te pojedinjenju energetika, odnosno električne energije – kaže akademik Ilija Mamuzić, predsjednik Hrvatskog metalurškog društva, dodajući da su potrebe za tim proizvodima velike neovisno o recesiji.

Cijevi za izvoz Sisačka željezara pak, dodaje Mamuzić, s trenutačnim potencijalom ne može konkurirati na svjetskoj razini, ali može sa svojim specifičnostima, odnosno cijevima velikih promjera. Pretpostavlja se da CMC Sisak u Hrvatskoj može prodati maksimalno od 10 do 15 posto proizvodnje bešavnih cijevi, a ostalo mora izvoziti, za što treba biti vrlo konkurentan. – Treba biti pošten i reći da odnos proizvodnje i prodaje nije profitabilan. Bio je i treba biti zahvalan CMC-u jer je četiri godine prehranjivao 1130 radnika i njihove obitelji – kaže Mamuzić, dodajući da su za nastavak proizvodnje u Sisku nužne specijalizacije te modernizacije i nadogradnja pogona valjaonica cijevi koja je sagrađena prema rješenjima iz 1925. Kinezi su nedavno, primjerice, gradili takvu valjaonicu, a cijena je bila 60 milijuna eura.

Grčić: Spasiti što se može Inače, ukupna svjetska proizvodnja čelika lani je iznosila 1,4 milijarde tona, od toga su Kinezi proizveli 600 milijuna tona specijalnog čelika. Slovačka, koja je uspoređiva s Hrvatskom, proizvela je 600 tisuća tona, a Hrvatska 102 tisuće tona. Kada se sve zbroji i oduzme, trebamo li se uopće truditi oko ove industrije kada nam ne ide? Stručnjaci kažu da bismo trebali. – Metalurgija je temeljna industrija i podloga za razvoj cijele industrije neke zemlje. Svaka država ima kakvu-takvu metaluršku industriju i omogućuje visoku zaposlenost i poluproizvode za sve druge industrijske grane – kaže Mamuzić, ističući da je cjelokupna hrvatska metalurška industrija pala na 9,2 posto prijeračne proizvodnje. Prema mišljenju Ljube Jurčića s Ekonomskog fakulteta, željezare i brodogradnja od velike su važnosti za razvoj hrvatskoga gospodarstva, a crna metalurgija u Hrvatskoj ima budućnost kao što to ima i tekstil ako postoji dobra politika da se razvijaju te industrijske grane. Ekonomska strategija SDP-a Branko Grčić kaže da oni općenito daju potporu tradicionalnim industrijama poput metalurške i brodogradnje jer bi se zbog njihova nestanka potpuno urušila cjelokupna domaća industrija, nezaposlenost bi rasla, a kriza bi se još produbila. – Mora se spasiti što se spasiti da. Hrvatska je jedina zemlja koja ima skuplju energiju za industriju nego za sve ostale, a cijena energije trebala bi se iskoristiti kao poticaj. Hrvatska je udovoljavala interesima pojedinih sektora i punila je proračun cijenama energije. Cijena energije sva-kako je bitan dio rješenja. Drugi je dio u procjeni potrebnih ulaganja u tehnološku obnovu i re-strukturiranje koje bi te kompanije na valu gospodarskog rasta dovele do granice profitabilnosti – kaže Grčić, ističući da su tradicionalne industrije uvjet održivosti i socijalne stabilnosti te je nužna potpora tim industrijama u srednjem i dugom roku.

Begović žali za Cro Steelom Damir Begović još žali za projektom Cro Steel za koji se svojedobno zauzima, a koji podrazumijeva spajanje sisačke i splitske željezare tako da se u Sisku proizvode čelik i cijevi, a u Splitu armaturno željezo. Tako bi se smanjili troškovi, a nastala bi jedna jaka željezara u regionalnim okvirima. No nije bilo sluha ni države ni sindikata. Sada se zato i u Sisku i u Splitu proizvijavaju mnogo teže političko-ekonomsko-socijalne priče.