Home / Biznis i politika / Zapošljavanje u državnom aparatu – mamac za ulagače!?

Zapošljavanje u državnom aparatu – mamac za ulagače!?

Stvarno je sramotno vabiti strane investitore da ulažu u Hrvatsku i istodobno prije izbora zapošljavati vlasti bliske ljude u ionako prekrcanoj državnoj upravi. To je ulagački baš poticajno…

Koliko god strpljenja bilo u praćenju predizborne kampanje HDZ-a, postoji kap koja ipak prelije času. Vlast, čiji je jedan dio solidno organizirao investitorsku konferenciju na kojoj vabi strane ‘bogataše’ (kako ih dio medija naziva), a drugi dio ubrzano u državnoj upravi zapošljava rodbinu i prijatelje prije mogućega gubitka izbora, zaista ne zaslužuje nikakvu poštenu.

Pa zato, kad čuveni ministar gospodarstva Đuro Popijač, ponesen pristojnim, ali u biti ništa više od toga, riječima panelista na investitorskoj konferenciji, izjavi da je u Hrvatskoj ‘pesimizam potenciran nerazumljivim medijskim pristupom’, onda mu se mora odgovoriti da je u krivu. U medijima se potencira – optimizam. Naime, raste optimizam da u sljedećem sazivu vlade koja bi Hrvatsku trebala udaljiti od ruba ekonomskih provalije neće biti mjesta za ministre poput njega. Koje iznenadi kad američki vlasnik Željezare Sisak najavi da će, ako ne uspije prodati tu tvrtku, otpustiti više od tisuću radnika. Imalo sposobniji ministar imao bi u svome ministarstvu sustav svojevrsne poslovne šipjunaže koji bi na vrijeme dojavljivao potencijalna žarišta.

Pljuska iz Siska Jednako kao što bi neki ministar gospodarstva s više imaginacije u svome mandatu bar pokušao uspostaviti u Hrvatskoj vertikalni metalski lanac. U kojemu bi se bešavne cijevi iz Siska, naprimjer, rabile za proizvodnju plinskih boca. Koje će se onda, kao oplemenjen proizvod s dodanom vrijednošću, pregovaračkim umijećem plasirati i na inozemna tržišta. Naravno da će nesposobni u vlasti odmah izvući pravila EU koja zabranjuju da se država miješa u takve unutrašnje odnose. Ali državnici, za razliku od politikanata, znaju predvidjeti razvoj događaja. Pa ako je izgledno da će zbog svjetske krize jačati protekcionizam i da će države morati na drugim osnovama raditi na opstanku i podizanju nacionalnih gospodarstava, onda je jasno da oni koji nemaju takve poglede ni kapacitet – ne mogu i ne smiju voditi zemlju.

Kako očekivati da bi Vlada Jadranke Kosor mogla odgovoriti na izazov trenutka kad u njoj dvije godine ne postoji netko za koga bi se moglo reći da je kreator ekonomske politike. Je li to formalni potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Petar Čobanković? Teško. Martina Dalić, Đuro Popijač, Jadranka Kosor…? Ili se o ekonomiji razmišlja kad se ekipa nakon 18 sati vratiti s otvorenja odavno otvorenih bolničkih odjela, kilometra-dva ceste ili s polaganja temeljnog kamena?

Djedovinu dijelimo! A kad je riječ o pesimizmu zbog ekonomske budućnosti pod vlašću ministarskog tima premijerke Jadranke Kosor, onda je opet dovoljno pogledati procjene rasta 30 tranzicijskih zemalja u kojima se za hrvatsku ekonomiju predviđa najniži, da najniži rast. Ali jasno je da neambiciozna Vlada i njezini ministri uopće ne razumiju kako rast od 0,8 posto nije nikakav rast.

Nažalost, čak i jedan, koliko-toliko artikuliran, prioritet ove vlade, pokušaj izazivanja investicijskog vala, ne može dobiti prolaznu ocjenu. Prije 15-20 godina ‘krčnila’ su se do tada društvena poduzeća. Pretvorba je učinila svoje. Kad se pogleda što se krije iza ponuđenih infrastrukturnih investicija koje se servilno nude svakom strancu za kojega se pomisli da bi mogao ‘investirati u Hrvatsku’, jasno je da se sada rasprodaju prirodna bogatstva. Zemljište, zrak (za onečišćivanje), prometni pravci…

Već godinu dana predstavnici Vlade idu okolo s listom gotovo identičnih 300 potencijalnih investicija, a rezultata nema gotovo pa nikakvih.

Povjerenje je danas ključna riječ u uzdrmanoj svjetskoj ekonomiji. ‘Povratak povjerenja’ sintagma je koja se javlja u gotovo svakoj ekonomskoj analizi. Vjerovati se, međutim, može samo onima koji znaju i koji su spremni provesti dobro zamišljene makroekonomsko politike. I to one neortodoksne. Koliko su god mađarskog premijera Viktora Orbána ismijavali zbog njegovih poreza na hranu i piće koji debljaju, to je primjer državnika, uz druge mjere koje provodi, koji ima suvislu politiku izvlačenja zemlje iz krize.

Izgubljeno vrijeme. Tako bi se moglo nazvati razdoblje do izbora. Poslovna se zajednica, koliko je mogla, prilagodila produljenoj recesiji. Nastupilo je čudno zaštićeno. Možemo se nadati da će nakon izbora Hrvatska dobiti ekipu koja će biti doraslija današnjim izazovima. Ako se pokaže da to nije, opet je treba mijenjati. Pogreške u izboru dopuštene su, ali njihovo trpljenje nije. Izgubljeno je vrijeme preskupio.