Bez problema ću dokazati nevinost i nastaviti s normalnim poslovanjem

PATAFTA: Naš je ugovor s Varaždinom pravoaljan i mora se poštovati. Kaznenopravni postupci postoje i u Ini i Podravci, a kupci uredno kupuju njihove proizvode.

HABUŠ: Manja je šteta nastaviti s projektom nego raskinuti ugovor, jer je Grad u mnogo lošijoj poziciji, ali moramo pokušati sniziti cijenu.

Bitno je reći, a to mnogo ljudi pogrešno shvaća, da je jedno sumnja i istraga, drugo kaznenopravni postupak, a nešto je posve treće građansko-pravni ugovor koji T7 VIS ima s Gradom Varaždinom koji je pravoaljan i mora se poštovati. Kaznenopravni postupci postoje i u Ini i Podravci, a te tvrtke ipak ispunjavaju svoje ugovorne obveze i kupci uredno kupuju njihovo gorivo i proizvode. O istrazi ne mogu javno govoriti, ali duboko vjerujem da ću u daljnjem postupku bez problema dokazati svoju nevinost, kako bih mogao nastaviti s normalnim radom i poslovanjem – kaže Patafta odmah na početku našeg razgovora, u kojem je više nego jednom ponovio kako mu nije cilj privlačiti pozornost na sebe, već samo upozoriti na trenutačnu apsurdnu situaciju s tvornicom.

Priča počinje 2004. kad je deponij na koji su Varaždinci dotad odlagali otpada stavljen izvan funkcije i Grad se našao u situaciji da nema kamo sa smećem. Pronađeno je privremeno rješenje – otpad će se balirati i odlagati u Brezje, predio na direktnom ulazu u grad, inače vodozaštitno područje. Baliranje ne znači odlaganje, otpad se samo pakira, pa privlači manje pozornosti i zauzima manje mjesta. Ipak, od tada je njegova količina prešla 100.000 tona. U međuvremenu, na isteku 2008., izravnom pogodbom sklopljen je ugovor kojim se posao odlaganja tog otpada povjerava T7 Visu Davora Patafta. Tadašnji gradonačelnik Ivan Čehok navodi kako je izravna pogodba slijedila zbog hitnosti situacije, a sve se događa neposredno prije stupanja na snagu novog Zakona o javnoj nabavi koji onemogućuje direktnu pogodbu za takve poslove.

U svibnju 2009. sklopljen je ugovor o kupoprodaji i zamjeni zemljišta između Gradskog poglavarstva i T7 Visa. Za gradnju tvornice Mehaničko-biološke prerade otpada (MBO) Grad daje 14,5 hektara zemljišta na kojem je i deponij, a u zamjenu uzima 2,5 hektara u drugom dijelu grada gdje je četvorni metar višestruko skuplji.

U lipnju ove godine Ivan Čehok i Davor Patafta završavaju u pritvoru zbog sumnje na malverzacije pri zamjeni zemljišta i namještanje poslova u vezi s odlaganjem otpada. Nakon 40 dana izlaze uz jamčevinu, a istraga o slučaju traje do danas. Čehok je iz Remetinca podnio ostavku na mjesto gradonačelnika i otvorio put za prijevremene lokalne izbore, a Patafta se u trenutku kad je počela istraga povlači s mjesta predsjednika Uprave kako ne bi ugrozio kompanijske projekte. Kako će završiti istraga protiv Čehoka i Patafte, hoće li biti suđenja ili će se donijeti presuda, pitanje je za pravosuđe. Za javnost, pogotovo varaždinsku, ali i poduzetničku općenito (što god tko mislio o ovom slučaju), mnogo je važnije ono što se trenutačno događa s tvornicom MBO i što slijedi.

Varaždin kasni s ugovornim obvezama 16-17 mjeseci, čime je samo do sada prouzročio minimalno oko 10 milijuna kuna štete, toliki su samo otprilike troškovi financiranja tvornice dok je izvan pogona, a o drugoj šteti da i ne govorimo. Osim toga trošak se stvara i Gradu jer se cijelo to vrijeme otpad i dalje balira, što građani skupo plaćaju – objašnjava Jasmina Prokop Tomic, članica Uprave T7 Visa.

Naime, tvornica je gotovo završena i otpad bi se u njoj mogao početi prerađivati u roku od 15 dana nakon što Grad dovede struju, ali to se sve dosad nije dogodilo. Unatoč ugovoru, koji je valjan (osim ako se ne dokaže suprotno) i koji Grad mora poštovati, najmodernija tvornica za preradu otpada sagrađena je bez privremenog strujnog priključka. Građevinarima je jasno koliko to komplicira postupak, ali problemi koje taj nedostatak izaziva nisu samo građevinski. Najnovija tehnologija koja je ugrađena ne može se pustiti u probni rad bez stalnog napona, pa, naravno, ne može početi ni obrada otpada koji je već naveliko mogao biti skladišten.

Tvornice takvog profila inovativna su tehnologija i u Europskoj uniji, a za Hrvatsku ovakva je tehnologija sasvim nova – nema onečišćenja ni neugodnih mirisa, a otpad se reciklira i svi mogući ostaci procesa odlaganja ponovno iskorištavaju. Prostor za razvoj te vrste biznisa golem je, a upravo iz tog razloga u T7 grupi i počeli su ovaj posao.

Željeli smo primijeniti ovu tehnologiju za koju stručnjaci koji su dosad obišli tvornicu kažu da je vrhunska. Ovo će biti najbolja tvornica mehaničko-biološkog odlaganja otpada u Europi i mi smo u nju željeli uložiti kako bismo imali referencije za daljnje projekte – objašnjava Patafta. Je li postojao prostor da u takav projekt uđe gradsko-komunalno poduzeće, da se pitanje riješi javno-privatnim partnerstvom ili na neki sasvim treći način, propitivati se može u nedogled. Trenutačna situacija, s druge strane, nameće sasvim druga pitanja. Tvornica je gotova i mora dobiti priključke kako bi počela s radom, a iako se činovnici očito već mjesecima nečakaju potpisati dokumente, nakon završetka lokalnih izbora morat će se pokrenuti, a tada bi se stvari mogle dodatno zahvaktati.

Novi varaždinski gradonačelnik bit će, naime, izabran ovih dana, a s obzirom na 44 posto glasova u prvom krugu, najvjerojatnije će to postati kandidat HNS-a Goran Habuš. Osim najave da će ugovor s T7 Visom dati nadležnom sudu na provjeru, on inzistira na spuštanju cijene zbrinjavanja od 137 eura po toni koju je dogovorio Čehok.

Manja je šteta nastaviti s projektom nego ići na raskidanje ugovora, jer ugovor je takav da je Grad u mnogo lošijoj poziciji, ali moramo pokušati snižiti cijenu jer su sva ostala rješenja čak do 50 posto jeftinija. Ta je tehnologija rješenje i zreli smo za pregovore – kaže Habuš te dodaje kako je žalosno što se situacija razvija na ovaj način jer je javni natječaj jasna i jednostavna stvar kojom se sve moglo riješiti.

S obzirom na to da je takvo stajalište o cijeni dijametralno suprotno onomu T7 Visa, u kojem tvrde da je riječ o vrlo transparentnoj i utemeljenoj računici, koju su spremni dati na uvid svim zainteresiranim, a koja je dogovorena i ugovorom, problema će sigurno biti još. Investitor ne krije ogorčenost razvojem situacije.

Investirali smo u doba krize 2009. i 2010. više od 200 milijuna kuna, više od 150 milijuna u tvornicu MBO i još 50-ak milijuna u pokretanje proizvodnje u Pamučnoj industriji u Dugoj Resi. Nakon ovog iskustva ne znamo hoćemo li dalje ulagati u Hrvatsku ili ne, to ćemo vidjeti. Mi smo izvoznici, više od 80 posto svojih proizvoda prodajemo u više od 40 zemalja svijeta i odlično poslujemo. Nadam se da će i u Hrvatskoj doći vrijeme kad će ljudi postati svjesni da je poduzetništvo generator novostvorenih vrijednosti, jer, nažalost, sada vlada izrazito antipoduzetničko raspoloženje, daleko smo od investicijske klime koju politika tako rado deklarira – zaključuje Patafta.