INTERVJU

Ulaganje u razvoj nove tehnologije velik je rizik kako za ulagača tako i za onog koji se bavi tim razvojem. S jedne strane sučeni su s neizvjesnošću hoće li tehnologija raditi kako je zamišljeno, a s druge postoji rizik da će se potreba krajnjeg kupca, dok tehnologija dođe do tržišta, promijeniti ili da će zadovoljena na drugi ili učinkovitiji način. Ulaganja u tehnologije su dugoročni projekti. Da bismo s tim neizvjesnostima u tehnološkim projektima mogli upravljati, moramo razumjeti stanje u industriji danas i predvidjeti kakvo će ono biti za nekoliko godina. Dok u širem kontekstu poslovnog odlučivanja govorimo o tzv. alatima ‘competitive intelligence’ (kompetitivne analize), kad je riječ o odlukama vezanim uz inovacije i ulaganja u nove tehnologije upotrebljavamo termin ‘competitive technical intelligence’ (CTI). To je uže područje kompetitivne analize u kojem se bavimo analizama vanjskog okruženja u kontekstu internih izazova, a cilj im je donošenje odluka u kojima tehnologija igra važnu ulogu. Važno je i spomenuti da je glavni sugovornik u cijelom procesu analize znanstvenik t.j. istraživač.

Neke od prednosti upotrebe CTI alata mogu biti predviđanje pojave novih tehnologija, razumijevanje trendova, odabir strateškog partnera i sl. Njihov je cilj razumjeti inovaciju i proces kreiranja vrijednosti za kupca na tržištu. Stoga u procesu evaluacije tehnoloških projekata, osim analize same tehnologije, važnu ulogu igra razumijevanje sadašnjih i budućih potreba korisnika te sposobnosti konkurencije.

U Hrvatskom institutu za tehnologiju financiraju se tehnološki projekti domaćih institucija upisanih u znanstveni registar. Glavni kriteriji za financiranje su razvoj nove tehnologije, inovativnost i komercijalni potencijal. CTI ima važnu ulogu u evaluaciji tih projekata prije odluke o financiranju, u praćenju projekata tijekom njihove provedbe te u pripremi za komercijalizaciju.

Osnovni cilj ovih aktivnosti u HIT-u je razumjeti tehnologiju koja se predlaže, njezinu poziciju u odnosu na postojeće stanje u industriji, razumjeti industriju u kojoj će navedena tehnologija dobiti svoju primjenu, razumjeti osnovne pokretače promjena u toj industriji, te može li predloženi izum igrati neku ulogu u eventualnim promjenama navedene industrije. Jedna od osnovnih analiza koju koristimo je i analiza patentabilnosti (utvrđivanje mogućnosti patentiranja) potencijalnog izuma. U tu svrhu radi se detaljna pretraga stanja tehnike prije samog početka projekta. Glavni izvor informacija za pretragu su sami izumitelji koji trebaju detaljno izložiti sve što trenutačno znaju o izumu. Kada se govori o utvrđivanju stanja tehnike, misli se prije svega na postojeća rješenja prisutna na tržištu, u patentnim bazama ili znanstvenoj i ostaloj literaturi koja su najbliža onome što znanstvenici predlažu kao inovaciju. Analiza patentabilnosti po novno se radi tijekom izvedbe projekta jer potencijalni izum u to vrijeme postaje konkretniji. Tada se angažira i vanjski patentni zastupnik. Osim analize patentabilnosti, pojedini se projekti prate kontinuirano kako bi se procijenilo stanje na tržištu, konkurencije i sl. Kod tehnoloških projekata izuzetno su važni sustavna analiza i komunikacija sa znanstvenicima jer su to projekti koji dugo traju, potrebe tržišta se mijenjaju, a konkurencija postoji i provodi svoje aktivnosti.

Evaluacija novih tehnologija svakako ima i svoje izazove s kojima i u HIT-u imamo određena iskustva. Glavni izazov s kojim se HIT već neko vrijeme suočava je to što znanstvenici nedovoljno poznaju trenutačno stanje tehnike. To se prije svega odnosi na ideje koje već postoje ili u konkretnoj izvedbi ili u literaturi. U HIT-u smo nerijetko imali situacije u kojima bi predlagatelji projekta došli s idejom koja je negdje već realizirana, a da oni o tome ništa nisu znali. To svakako nije praksa koja može dovesti do razvoja konkurentnih novih tehnologija i inovacija. Stoga je jedan od glavnih kriterija da projekt dođe do evaluacije pripremljena analiza stanja tehnike, što bi trebalo imati za svaki znanstveni ili tehnološki projekt.

Jedan od većih izazova u vrednovanju novih tehnologija je nepoznavanje samog tržišta i potreba krajnjeg korisnika. To se odnosi na glavne kriterije korisnika pri odluci o kupnji nekog proizvoda ili usluge, postojeće poslovne modele u određenim industrijama te način na koji će predložena tehnologija utjecati na iste. Stoga se već kod prijave ideje zahtijeva izrada usporedbe očekivanih karakteristika novog proizvoda sa dostupnim na tržištu te kratkoga pojašnjenja kako će se nova tehnologija pozicionirati u odnosu na postojeće proizvode.

Dva svijeta s različitim ciljevima, istraživački i poslovni, mogu naći zajednički jezik u procesu odlučivanja služeći se alatima kompetitivne analize. Posebnost upotrebe kompetitivne analize u istraživanju i razvoju jest što je njezin glavni korisnik i sudionik u izradi istraživača. Stoga je i vrlo specifičan pristup razgovoru sa znanstvenikom o njegovoj ideji. Često se događa da ideje koje dolaze jesu nove, tj. u obliku u kojem su prezentirane ne može ih se naći u literaturi ni na tržištu, međutim, ne predstavljaju inventivni iskorak. Tu se obično radi o sklapanju poznatih komponenti na logičan i očekivani način. Stoga definiranje stanja tehnike i kod ovog izazova ima važnu ulogu.

Posebnost primjene kompetitivne analize u istraživanju i razvoju jest što je njezin glavni korisnik i sudionik u njenoj izradi istraživača. Stoga je i vrlo specifičan pristup razgovoru sa znanstvenikom o njegovoj ideji gdje je potrebno uspostaviti povjerenje. Prava prijetnja razotkrivanju ideje nalazi se u komunikaciji sa znanstvenom zajednicom na konferencijama i sajmovima. Ponekad se u HIT-u suočavamo i sa stavovima korisnika da ocjenu određene tehnologije može raditi samo stručnjak iz tog određenog područja. Strukturiranim pristupom, jasnim definiranjem problematike određenog tehnološkog područja i otvorenim razgovorom s istraživačem može se napraviti veliki pomak u analizi tog područja.

Analizom više desetaka projekata stječe se dojam da znanstvena zajednica ima većinom bottom-up pristup razvoju tehnologije, tj. predlaže se rješenje jednog konkretnog tehničkog problema bez obzira na cjelovitu sliku svih izazova vezanih uz to tehnološko područje. Time se akademska zajednica nekad stavlja u situaciju da odabire probleme čija su rješenja već nađena ili one u kojima ima puno igrača. Stoga postoji potreba za top-down pristupom definiranja pravaca određenog istraživanja i razvoja tehnologije odabirom onih područja koja više obećavaju ili su manje zastupljena.

Tu se najbolje mogu iskoristiti neki analitički alati poput patentnog mapiiranja. S obzirom na strukturu programa financiranja koji imamo, u HIT-u smo u situaciji raditi reaktivne analize. Međutim, golema je potreba za top-down analizama stanja tehnike koje bi koristile znanstvenicima i istraživačima prilikom definiranja strategija istraživanja na njihovim institucijama. Takav bi pristup omogućio podizanje ljestvice samim istraživačima, ali i omogućio postizanje većeg broja rezultata tehnoloških projekata koji su konkurentni na svjetskoj razini.