Svjetska je kulturna baština gotovo sva organskog porijekla pa je sve izraženiji problem njene biodegradacije u muzejima, zbirkama i sakralnim prostorima. Organsko porijeklo predmeta kulturne baštine, čija se grada zasniva na prirodnim polimerima kao što su celuloza i kolagen, neobično je privlačno za brojne vrste insekata, bakterija i gljivica, koji ih uništavaju produktima svog metabolizma, ali i radom, jer razlažu celulozu na jednostavne šećere kao svoju hranu.
Da bi zaštitili baštinu, konzervatori su, uz tradicionalne metode, u drugoj polovini 20. stoljeća počeli primjenjivati radiacijske metode, posebice energetski prodornog gama-zračenja. Radiacijska je metoda prvi put primijenjena u laboratoriju Arc-Nucléart, osnovanom 1970. godine, kada su spasili crvotočinom ugroženi parket iz 1787. godine u hotelu Lesdiguiéres u Grenobleu. Odlučnu suradnju s tamošnjim stručnjacima ostvarili su znanstvenici s Instituta ‘Ruder Bošković’ i Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu. Okupili su se nedavno na seminaru ‘Radiacijske metode u zaštiti kulturne baštine’ koji je sastavni dio regionalnog IAEA projekta RER/8/015, u kojem uz Hrvatsku sudjeluju Francuska, Poljska i Rumunjska, i koji je započet 2009. godine, a završava ove godine s ukupnim budžetom od 484.975 dolara (sredstava IAEA-a), kažu nacionalni koordinatori projekta Branka Katušin-Ražem s Instituta ‘Ruder Bošković’ i Mario Braun iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. Prema riječima Branka Katušin-Ražem, Institut ‘Ruder Bošković’ sudjeluje u projektu aktivno s tri svoja laboratorija.
U Laboratoriju za mjerenje niskih radioaktivnosti obavlja se datiranje metodom radioaktivnog ugljika 14C, provodi se tehnika mjerenja tekućinskih scintilacijskih brojačem, te pripremaju uzorci za akceleratorsku masenu spektrometriju. U Laboratoriju za interakcije ionskih snopova, među ostalim, rade se i analiziraju na mikroprobi, čime se određuje i distribucija elemenata na nekom predmetu.
Kao najpoznatiji primjer takvih analiza bio je brončani kip Apoksiomena izronjen kod Lošinja, na kojem smo u sklopu konzervatorsko-restauratorskih zahvata, ustanovili da je povećana koncentracija olova na površini bila posljedica dugotrajnog ispiranja bakra morskom vodom. Treći je Laboratorij za radiacijsku kemiju i dozimetriju s panoramskim iradiatorom 60Co smještenim u komori za ozračivanje kapaciteta četiri do šest kubičnih metara materijala za ozračivanje, i jedini je takav u Hrvatskoj i bližem susjedstvu. Ta naša aktivnost pokazala se nezamjenjivom u spašavanju brojnih predmeta iz uništenih crkava, muzeja i zbirki tijekom Domovinskog rata – kazala je Branka Katušin-Ražem.