I ako se osiguranja već godinama nude na tržištu, mnogi još nisu sigurni kad se suoče s izborom: odabrati mirovinsko ili životno? Naravno, razne izmjene zakona svih ovih godina nisu pomogle boljoj upućenosti građana, stoga treba reći da su, općenito, i jedno i drugo dobra stvar. Mnogi, ipak, daju prednost životnom osiguranju jer dobrovoljna mirovinska štednja strogog je namjenska štednja za dopunsku mirovinu, a životno osiguranje nudi više mogućnosti. Primjerice, ako ste osigurani u od smrti ili nezgode, vaši će najbiži biti zbrinuti isplatom osigurane svote, zatim nakon isteka osiguranja novcem možete raspolagati po želji, polica osiguranja može vam poslužiti kao zalog za kupnju ili temelj za kredit od osiguravajućeg društva.
Osnovna je razlika u namjeni štednje. U mirovinskom se, primjerice, ne omogućuje pokriće rizika čovjekova života, namjenska štednja za drugu namjenu i slično. Isplata je moguća samo nakon isteka razdoblja. Mirovinsko nudi štednju za treću životnu dob i u osnovi je niskorizičan fond jer nudi jedino oplodivanje sredstava za namjenu mirovine. Životno osiguranje pak osim štednje nudi pokriće svakodnevnih rizika života, dakle osiguranje od nepredviđenih situacija. Dogovorena svota uvijek je fiksna, no važno je da nije ograničena samo na jednu svrhu. Nakon isteka razdoblja isplaćuje se ugovorena osigurana svota uvećana za ostvarenu dobit osiguranja i u pravilu je veća od uplaćenog iznosa – kaže Mario Sinković, voditelj Prodaje zagrebačkog zastupstva Agram Lifea.
Za razliku od prvog stupu utemeljenog na međugeneracijskoj solidarnosti u koji današnji zaposleni izdvajaju za mirovine današnjih umirovljenika, drugi i treći stup temelje se na sustavu kapitalizirane osobne štednje u kojem zaposleni štede na osobnim računima, a uštedena sredstva njihovo su vlasništvo iz kojeg će im se isplaćivati mirovina. U drugom stupu (obvezni mirovinski fondovi) osobna štednja obvezna je za sve zaposlene, ali i za honorarne zaposlenike, zapošlenike na ugovor o djelu, sezonske radnike mlađe od 40 godina te za one između 40 i 50 godina koji se dobrovoljno odluče za štednju u drugome mirovinskom stupu. U tom stupu zaposlenici pet posto svoje bruto plaće izdvajaju na osobne račune u obveznim mirovinskim fondovima koje sami izabiru; sredstva iz obveznih fondova nasljeđuju se.
Državna poticajna sredstva do srpnja 2010. bila su 25 posto na uplaćeni iznos, a od sredine prošle godine smanjila su se na 15 posto od uplaćenog doprinosa u prethodnoj kalendarskoj godini, a najviše do 750 kuna, na 5000 kuna na godinu. Istodobno je poslodavcima omogućeno neoprezivo uplaćivati dobrovoljnu mirovinsku štednju svojim zaposlenicima do 500 kuna na mjesec, odnosno do 6000 kuna na godinu. Iako je popularnija uplata životnog osiguranja, Croatia osiguranje u svojemu doborovoljnom mirovinskom fondu nudi, kažu, vrlo kvalitetne proizvode. S dobrovoljnom uplatom od 400 kuna na mjesec u Croatia dobrovoljnome mirovinskom fondu nakon 20 godina štednje osiguranik može steći doživotnu dodatnu mirovinu od 1412 kuna. Odluči li se za veću mirovinu u prvih pet godina, ona će biti čak 3408 kuna, a u prvih 10 godina 1919 kuna. Ta se mirovina, podsjetimo, dodaje klasičnoj državnoj mirovini, tj. mirovini iz prvog i drugog stupu. Štednja u trećem mirovinskom stupu jest dobrovoljna. Minimalna uplata u Croatia osiguranju jest 100 kuna; uplaćuje se kad se i koliko želi.
Dok se pri obveznoj štednji mirovina može početi upotrebljavati tek s danom umirovljenja, dobrovoljnom štednjom može se raspolagati nakon osiguranikove 50. godine života. Uštedevina je također nasljeđina, a moguća je jednokratna isplata 30 posto od ukupne uštede i ostatak u renti tijekom pet, 10, 15 godina ili doživotno. Na uplaćeni iznos dodaju se državni poticaj i prinos (ili kamate) od ulaganja novca o kojem brigu vodi fond. Naravno, Croatia osiguranje kao i druge osiguravajuće kuće ima vrlo razvijenu lepezu životnih osiguranja poput, primjerice, Basler osiguranja Zagreb.
