Ozračeno i ruho sinjskih alkara

Svjetska je kulturna baština gotovo sva organskog porijekla pa je sve izraženiji problem njene biodegradacije u muzejima, zbirkama i sakralnim prostorima. Organsko porijeklo predmeta kulturne baštine, čija se grada zasniva na prirodnim polimerima kao što su celuloza i kolagen, neobično je privlačno za brojne vrste insekata, bakterija i gljivica, koji ih uništavaju produktima svog metabolizma, ali i radom, jer razlažu celulozu na jednostavne šećere kao svoju hranu.

Da bi zaštitili baštinu, konzervatori su, uz tradicionalne metode, u drugoj polovini 20. stoljeća počeli primjenjivati radiacijske metode, posebice energetski prodornog gama-zračenja. Radiacijska je metoda prvi put primijenjena u laboratoriju Arc-Nucléart, osnovanom 1970. godine, kada su spasili crvotočinom ugroženi parket iz 1787. godine u hotelu Lesdiguiéres u Grenobleu. Odlučnu suradnju s tamošnjim stručnjacima ostvarili su znanstvenici s Instituta ‘Ruder Bošković’ i Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu. Okupili su se nedavno na seminaru ‘Radiacijske metode u zaštiti kulturne baštine’ koji je sastavni dio regionalnog IAEA projekta RER/8/015, u kojem uz Hrvatsku sudjeluju Francuska, Poljska i Rumunjska, i koji je započet 2009. godine, a završava ove godine s ukupnim budžetom od 484.975 dolara (sredstava IAEA-a), kažu nacionalni koordinatori projekta Branka Katušin-Ražem s Instituta ‘Ruder Bošković’ i Mario Braun iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. Prema riječima Branka Katušin-Ražem, Institut ‘Ruder Bošković’ sudjeluje u projektu aktivno s tri svoja laboratorija.

U Laboratoriju za mjerenje niskih radioaktivnosti obavlja se datiranje metodom radioaktivnog ugljika 14C, provodi se tehnika mjerenja tekućinskim scintilacijskim brojačem, te pripremaju uzorci za akceleratorsku masenu spektrometriju. U Laboratoriju za interakcije ionskih snopova, među ostalim, rade se i analiziraju na mikroprobi, čime se određuje i distribucija elemenata na nekom predmetu.

Kao najpoznatiji primjer takvih analiza bio je brončani kip Apoksiomena izronjen kod Lošinja, na kojem smo u sklopu konzervatorsko-restauratorskih zahvata, ustanovili da je povećana koncentracija olova na površini bila posljedica dugotrajnog ispiranja bakra morskom vodom. Treći je Laboratorij za radiacijsku kemiju i dozimetriju s panoramskim iradiatorom 60Co smještenim u komori za ozračivanje kapaciteta četiri do šest kubičnih metara materijala za ozračivanje, i jedini je takav u Hrvatskoj i bližem susjedstvu. Ta naša aktivnost pokazala se nezamjenjivom u spašavanju brojnih predmeta iz uništenih crkava, muzeja i zbirki tijekom Domovinskog rata – kazala je Branka Katušin-Ražem.

Želimir Laszlo iz Muzejskog dokumentacijskog centra na stvarnim je primjerima prikazao opasnosti koje proizlaze iz neadekvatnih uvjeta kojima su izloženi u depoima ili izložbenim prostorima.

Nažalost, još se mogu čuti i neki ‘narodni recepti’, kao što je onaj ‘pola nafte-pola benzina’ kao efikasno sredstvo protiv crvotočine, a neki kulturni baštinu tretiraju i lukom, mlijekom i tko zna čime još. U borbi protiv moljaca upotrebljava se gotovo sve što ljudima dođe pod ruku. Službeni i ‘stručni’ odabir je niz kemijskih sredstava, koja…

Glavni parametar efikasnosti u primjeni gama-zračenja je doza zračenja koja se izražava u jedinici Gray (Gy). U odnosu na fumigaciju otrovnim plinovima mnoge su prednosti zračenja, čija se doza može podešavati, jer apsorbirana doza zračenja najvažniji je parametar o kojem ovise učinci zračenja.

Učinkovitost radiacijske metode zasniva se na neselektivnosti, prodornosti i brzini djelovanja, dok se njena ograničenost nastoji svesti u mjeru koliko je potrebno, ali ne više. Zračenje ne ostavlja rezidue, jer je nema terijalno beskontaktna metoda i ne inducira radioaktivnost u ozračenim predmetima – naglašava Dušan Ražem iz IRB-ova laboratorija za radiacijsku kemiju i dozimetriju da bi razbio najčešću predrasudu neupućenih.

Unatoč takvim ograničenjima, precizira Irina Pucić s IRB-a, radijacijska je obrada papira nezamjenjiva kod opsežne kontaminacije papirne arhivske grade. Za razliku od papira, drvo je izuzetno zahvalan materijal za radijacijske tretmane, pošto ne samo da su mu termička i mehanička svojstva praktično nepromijenjena do doze od čak 100 kGy, već su neka mehanička svojstva drva ozračenog do doze od 50 kGy čak i bolja od neozračenog drva! Treba imati na umu da ozračivanje predmeta gama-zračenjem ne daje trajnu zaštitu tim predmetima, već je riječ o kurativnoj metodi, a dobar primjer za to bio je slučaj slike ‘Sv. obitelji s anđelima’ u Peru, koja je morala biti zračena dvaput.

Ispitivanja u Rumunjskom filmskom arhivu pokazala su da su filmske vrpce i boja u njima prošle bez oštećenja nakon doze zračenja od 25 kGy, a nešto izmjerenih slobodnih radikalnih u njima nestalo je nakon tjedan dana.

Od svih glavnih materijala kulturne baštine, uporaba gama-zračenja, čak ni u manjim dozama za dezinsekciju, ne preporučuje se za staklo, prozirne kristale i drago kamenje zbog njihovog tamnjenja, a zbog dobivanja žute nijanse treba izbjegavati zračiti slonovaču, kosti, rog, bijeli sedef, te mramor i porculan, u većim se dozama ne preporučuje tretirati jantar, dok papir traži pažljiv i individualan pristup.

Uza sve spomenute prednosti, radijacijska metoda pokazala se sigurnom jer nije opasna po restauratore, kustose ni posjetitelje, djeluje dubinski i istovremeno djeluje na štetne organizme u svim fazama njihovog razvoja, djeluje kroz ambalažu, postupak je relativno brz, jeftin, izuzetno pouzdan i široko primjenjiv. S obzirom da ozračenost ne pruža trajnu zaštitu, već dekontaminira ugrožene predmete, vrlo je važno da tako tretirani predmeti do njihove konačne konzervacije budu pohranjeni u prostorima s uvjetima koje neće dopustiti ponovnu kontaminaciju.

Dr. Quoc Khôi Tran, ekspert iz IAEA-e i predstavnik Arc-Nucléarta, upoznao je sudionike seminara s metodom konsolidacije degradiranih predmeta kulturne baštine impregnacijom smolama monomera, u koje se predmet uroni, a koje se pod utjecajem gama-zračenja polimeriziraju i otvrdnu i time ojačaju strukturu ugroženih predmeta, kao i metodom konsolidacije predmeta koji su bili dugo potopljeni u vodi, a koji bi se vrlo brzo nakon vađenja na atmosferske uvjete nepovratno raspali prije bilo kakvih konzervatorsko-restauratorskih zahvata.

Iz svjetske prakse gama-zračenja za očuvanje kulturne baštine izdvaja najpoznatijeg ‘liječenog pacijenta’ – egipatskog faraona iz 13. stoljeća pr.n.e. Ramzesa II. Njegovo je mumificirano tijelo zbog zaraženosti gljivicama bilo dopremljeno 1976. godine avionom iz Egipta u Pariz. Ramzes II., sa svim tekstilom, omotan je nepropusnom plastičnom folijom i ozračen obilnom dozom od 18 kGy. Ta se terapija pokazala uspješnom.