Rijetko čovjek pomisli da Euroljani imaju filmske šablone, ali imaju, iako manje nego Amerikanci, što je razumljivo jer snimaju mnogo manje filmova. Nije ‘Strankinja’ loš film, primjerice u izazivanju emocije sjajno uspjeva, možda i previše, no problem je u temi koju je tursko-njemačka kinematografija u više oblika već solidno sažvakala.
Problem patrijarhalnih, tradicionalističkih društava u sudaru s otvorenim civilizacijama već je nekoliko puta filmski dobro obrađen, a ovom se uratku može prigovoriti i pomalo nekredibina priča koja prema kraju počinje djelovati namješteno i pretjerano. Tehnički i redateljski vješto izvedena kombinacija sudara svjetova i položaja žene (ne seksualnoga, nego društvenog) kod ‘onih drugih’, ‘Strankinja’ je sasvim kvalitetan film uglavnom lišen jeftine patetike, s dobrim ritmom, univerzalno primjenjivom pričom (na imigrante) i uvjerljivom emocijom, ali uz previše predvidljivih situacija koje ne nude noviji ili drukčiji uvid.
Svejedno, bolje od većine filmova.
