Maslinarstvo je ozbiljan i zahtjevan posao. Dva su načina na koja se u maslinarstvu može doći do prihoda od 90 kuna po jedinici nečega. Da bi došao do prihoda od 90 kuna za litru djevičanskoga maslinova ulja, morate imati zemlju, posaditi na njoj maslinu, čuvati je od štetnika, štititi je od mraza, osigurati joj vodu u sušnom razdoblju, rezati je, obrati je, preraditi je u ulje, napuniti ga u dizajnirane boce, uložiti mnogo novca u marketing, staviti ulje na polici trgovina. S druge strane strani turisti koji su ovog listopada boravili na odmoru u Istri rado plaćali 90-ak kuna za poludnevni izlet na branje maslina u najvećem hrvatskom masliniku, onom Agrolaguninu u Červaru pokraj Poreča.
Dok su prošlog petka oko podneva dva autobusa puna austrijskih turista, zadovoljnih što su ubrali 50-ak kilograma masline, osladili se fritualama, sirom i vinom te još zaplesali polku uz glazbu lokalnog dua (harmonika i truba), odlazila iz Červara, na drugom su kraju maslinika plodove ubirali strojevi. Stroj za branje masline vozilo je slično traktoru, nadograđeno nekom vrstom krila koja se skuplja i šire. Kad se približi stablu, stroj raširi krila koja ga obgrle, protrese stablo i masline padnu u krilo. Cijeli taj postupak po jednom stablu ne traje dulje od minute. No čak i Agrolaguna raspolaže samo s dva takva stroja, zbog čega je za ovogodišnju berbu masline trebalo angažirati i 180 ljudi.
Prije tranzicije bila je najveća poljoprivredna tvrtka u Istri, a u posljednjih je 20-ak godina prošla sličan put kao neki drugi veliki poljoprivredni sustavi diljem zemlje. U najkraćem, to znači da je 15-ak godina sustavno propadala sve dok je 2004., kad to više nitko drugi nije htio, nije kupio Agrokor. Tada počinje njezin ponovni uspon i povratak na položaj najvećeg i najvažnijeg istarskog proizvođača hrane. U proteklih sedam godina doslovno se sve promijenilo zahvaljujući investicijama od 20-ak milijuna eura u dugogodišnje nasade, tehnologiju i obrtni kapital. S pomoću tog novca i mladih visokstruktnih zaposlenika već prekrižena kompanija ponovno se vratila na vrh.
Glavnina je Agrolagunina poslovanja vinogradarstvo, tu su još stočarstvo i povrtlarstvo, a maslinarstvo u prihodima sudjeluje s 10-ak posto. No budući da je godišnja potrošnja maslinova ulja u Hrvatskoj jedva litra i pol po stanovniku, što je tri puta manje od prosjeka Europske unije (koji, naravno, dižu mediteranske zemlje), upravo maslinarstvo ima najveći potencijal za rast.
Agrolaguna je maslinike počela saditi 60-ih godina u sklopu projekta Ujedinjenih naroda, zbog čega su u njima i danas najzastupljenije talijanske sorte leccino, pendolino i ascolana te francuska sorta picholine. Svaka od njih ima specifičan okus, miris i intenzitet, tako da se ulja, jednako kao vino, mogu kombinirati uz različita jela. U novije vrijeme zasađene su i domaće sorte, istarska buža i bjelica. Kompanija na površini od 217 hektara ima šest maslinika na kojima je zasađeno 65 tisuća stabala masline. Masline se beru od početka listopada do sredine studenoga, što ovisi o sorti i zrelosti. U branju iznimno je važno da se beru samo zdravi plodovi, koji se prepoznaju po prošaranosti. Ove godine berba maslina uvrštena je i u turističku ponudu. Tijekom listopada kroz maslinike je tako prošlo više od tisuću turista, uglavnom Austrijanaca i Nijemaca. Uvođenje berbe maslina u turističku ponudu rezultiralo je također privlačenjem specifičnih posjetitelja. Prošle su subote, primjerice, zaposlenici Raiffeisen banke došli u maslinike na ‘team building’.
