OČEKIVANJA Rezultati tvrtki na Burzi dobri, ali investitori to ne priznaju

Ipak, njemačku svetu trojku premium klase malo su uznemirili mogući problemi koji ne dolaze iz redova nezadovoljnih kupaca, nego iz opredjeljenja EU. Najave, naime, govore o prijedlozima iz Bruxellesa o uvođenju posebnih pristojbi i poreza na visokenergetska goriva, među kojima je i dizel, i to do 2013. Europska automobilska udruga (ACEA) potvrdila je da više od polovice automobila koji se prodaju u Europi upotrebljava dizel, što izravno ide na ruku njemačkim proizvođačima premium klase automobila. I upravo bi zato trebalo povećati poreze na njih. Hoće li se to doista dogoditi, vidjet će se vrlo brzo, no njemački proizvođači već strahuju da bi ta odluka zanimanje kupaca preusmjerila na manja vozila koja se koriste benzinom (ali malo troše) ili automobile na električnu energiju, kojih je sve više. To bi moglo pogoditi velike BMW, Mercedes i Audi koji upravo na premium klasi temelje prodaju cijele game svojih modela.

I upravo zato nije previše iznenadio nalog Daimlerova prvog čovjeka koji je naglasio da Mercedes nije i ne može biti zadovoljan trećim mjestom, čak ni drugim, u premium klasi jer ima sve uvjete da bude prvi. I zato kraj godine mora proteći u Mercedesovu znaku. Pritom je, naravno, razmišljao o trenutačno najvećem svjetskom tržištu, kineskom, gdje upravo njemački proizvođači automobila Audi, BMW i Mercedes dominiraju i zauzimaju 76 posto tržišta.

Kinesko tržište automobila danas je najveće na svijetu; očekuje se ukupna ovogodišnja prodaja od čak 17 milijuna vozila. Štoviše, stručnjaci vjeruju da će sljedeća godina biti još bolja, a brojka prodanih vozila mogla bi se popeti na nevjerojatnih 19 milijuna. Uzrok toliko dobre prodaje njemačkih premium automobila krije se u niskoj cijeni u odnosu na konkurenciju, mogućoj zbog proizvodnje pojedinih modela u Kini. Tako se izbjegavaju velika davanja na uvoz automobila. Osim toga, sva tri proizvođača na tom tržištu imaju produžene verzije svojih modela. Primjerice, Audi u Kini prodaje produžene modele A4L i A6L koji čine ukupno 60 posto prodanih njegovih automobila, BMW ima produženu seriju 5, a Mercedes-Benz produženu E-klasu.

Zanimljivo je također da je u posljednje dvije godine u Americi njemački Audi pokazao da se može nositi s predstavnicima premium segmenta u toj zemlji. Istraživanja su, naime, pokazala da je upravo Audi brend s najvećim mogućnostima u budućnosti. Prema istraživanju uglednih medija, američki dileri automobila koji u svojim skladištima imaju mnogo različitih imena izabrali su Audi kao najpoželjniji brend u svom portfelju. Tomu je svakako pridonio uspjeh Audija A3 TDI-ja još 2009., kad je proglašen za ‘Green Car of the Year’ zahvaljujući čistom dizelu koji najmanje onečišćuje okoliš.

Upravo je ta poruka bila marketinški upućena svima za odigravanja Super Bowla, najgledanijega sportskog događaja godine u Americi. A nagradu ‘World Performance Car’ dobio je model Audi R8 V 10 koji je otvorio i vrata Audiju A4, Q5 i A6.

Može li se u sve to ugurati Mercedes sa svojim premium modelima koji, očito, svima služe i kao ulaznica za bolju prodaju ostalih modela? Marketinški stručnjaci diljem svijeta već su nekoliko puta dokazivali tu uzročno-posljedičnu vezu koja se pokazala temeljem dobre prodaje svih modela jedne marke. Uspijete li s premium klasom, bit ćete bez problema uspješni i s drugim modelima ako su pripadnici istog brenda. I upravo zbog toga velika ulaganja u tu klasu nisu bez temelja, jer brzo se vraćaju.

Tvrtke pak koje ovise o diskrecijskoj potrošnji, kao što je HT, čiji je prihod manji za čak osam posto (izuzetno li se akvizicija Combisa), i proizvođači te distributeri proizvoda diskrecijske potrošnje, poput Kraša, posluju u sve izazovnijim uvjetima. To se odnosi i na građevinare, kojima je istodobno kolabirala stambena potražnja i državna diskrecijska potrošnja. Oni su u najtežem stanju i nema naznake čvrstog oporavka.

Ipak, ima svijetlih primjera, kaže Bakić. Konkurentne izvozne tvrtke, kao što su AD Plastik i Petrokemija, pokazuju da industrija može biti stup hrvatskog razvoja. Ali istodobno mlitavo poslovanje nekih drugih, kao što su Končar i Đuro Đaković, ili gubitaško poslovanje brodara, pokazuje da ‘industrijalizacija’ nije rješenje. Bit je u konkurentskoj prednosti pojedinih tvrtki, uključujući odličnu upravu – smatra Bakić.

Proizvođači hrane uglavnom su zapeli u sredini, kao Podravka, osim ako nisu veoma konkurentni u jakim sustavima, kao Ledo. Općenito, Grupa Agrokor pokazuje sve prednosti snage uparene s dubokom strategijom, zato vjerujem da ćemo u idućim godinama svjedočiti stvaranju velike vrijednosti u njezinim poljoprivrednim operacijama. Druge najveće tvrtke kao što su Ina i Adris poslovale su odlično, ali to nije indikativno za hrvatske tvrtke u cijelosti, a možda ni za njihovo buduće poslovanje, osim što se u slučaju Ine pokazuje snažan potencijal kapitalizacije energetskog sektora – objašnjava Bakić.

Ipak, većina domaćih tvrtki ne može se pohvaliti sjajnim rezultatima, čak i Atlantic Grupa razočarala. Iako je preuzimanje Droge Kolinske provedeno prije više od godinu dana, sinergije između Atlantica i Droge, barem za sada, nisu vidljive. Atlanticova je dobit u prvih devet mjeseci 2011. za 62 posto manja nego lani. Za razliku od drugih sektora, bankarski uopće ne osjeća posljedice krize.

Dvije vodeće banke povećale su dobit za čak 26 posto uz rast aktivne od samo tri posto. Budući da su se naknade i troškovi rezervacija malo promijenili, povećao se kamatni ‘spread’. Kad bi bila riječ o znatno većoj transformaciji ročnosti, u što sumnjam, to bi bilo razumljivo. Banke vjerojatnije iskorištavaju svoj snažan položaj da debelo naplate kreditiranje nepotrebne potrošnje i države i građana – oštar je Bakić. Zahvaljujući dobrim rezultatima banaka, Ini, koja je za više od 1,5 milijardi kuna povećala dobit, i Brodogradilištu 3. maja, koje je iskazalo ‘papirnatu dobit’ od 2,6 milijardi, Koncernu Agram koji je ostvario konsolidiranu dobit od 480 milijuna kuna, dobit tvrtki s Burze povećala se za 93 posto, s 5,5 milijardi kuna na 10,6. No kad bi se iz računice maknula ekstradobit Brodogradilišta 3. maja i Ini (koja sigurno nije reprezentativan uzorak), ukupna dobit kompanija s Burze bila bi oko 6,6 milijardi kuna. Dakle, bila bi veća 20 posto u odnosu na prošlu godinu.

Nada u oporavak eurozone

Ti podaci, koji pokazuju da su tvrtke, barem one s Burze, poradile na troškovnoj učinkovitosti, malo ohrabruju, no svi drugi razočaravajući trendovi ne najavljuju optimizam – domaća ekonomija koja stagnira neće se brzo pretvoriti u onu koja raste.

Nema naznaka da će iznenada porasti slaba domaća potražnja koja bi pogurala tvrtke koje ovise o njihovoj potrošnji, zato su jedina nada konkurentne izvozne tvrtke. Valja se samo nadati da će eurozona brzo riješiti svoje probleme kako bi taj – optimistični – dio gospodarstva mogao ubuduće postizati još bolje rezultate.