Gubitaš Hina napušta arhivsku građu hrvatskog novinarstva

U oči sjednice Upravnog vijeća o preustroju Hine (državna izvještajna novinska agencija) Vlada i Sabor treba pozvati da otvore za javnost ‘bunkeriranu’ arhivsku građu hrvatskog novinarstva, nastalu od nekadašnje Vjesnikove novinske dokumentacije. Zbog Hinnih gubitaka predlaže se da se ‘napusti projekt povezivanja novinske arhivske građe s Hininom informacijskom bazom’. Arhivsku građu hrvatskog novinarstva Sabor je 2006. povjerio Hini osiguravši ujedno oko 7,8 milijuna kuna u državnom proračunu za 2007. i 2008. Nakon što je taj novac potrošen, Fjodor Polojac i Željko Hodonj, pomoćnici Hine, ravnateljice, predlažu Upravnom vijeću da projekt digitalizacije arhivske građe hrvatskog novinarstva ‘ostane nedovršen jer se od 2009. prestao sufinancirati novcem iz državnog proračuna’.

Neslužbeno se može doznati da bi od Hine arhivsku građu hrvatskog novinarstva uz tihu suglasnost Državnog arhiva trebao preuzeti Hrvatski leksikografski zavod. Prema tim govorkanjima Leksikografski zavod ima prostor u koji bi se arhivska građa hrvatskog novinarstva mogla smjestiti, ali s građom ne želi preuzeti i zaposlene novinske dokumentaliste. I tako se državni službenici Polojac, Hodonj i Smilja Škugor, Hina ravnateljica, lopaju kompletima svih novina koje su izlazile u Hrvatskoj još otprije Drugoga svjetskog rata: Novosti, (tadašnjega) Jutarnjeg lista, Hrvatskog naroda i drugih, ali i s godinama stvaranimi tematskim dosjeima o raznim djelatnostima, događajima, pojavama, javnim osobama itd. Sve se to s arhivskom građom hrvatskog novinarstva događa u godini u kojoj se slavi stotinu godina Novinarskog društva, ali novinare od čijih je članaka stvoren arhiv bahati državni činovnici ništa ne pitaju. Istina, ni indolentni ‘mužek’ iz vodstva Novinarskog društva nisu dosad napravili sve što je trebalo da arhivska građa hrvatskog novinarstva ostane dostupna javnosti. Osim arhivske građe bivše Vjesnikove novinske dokumentacije ‘bunkerirane’ u Hini, koliko je poznato, ima i nešto manjih novinskih arhiva pohranjenih u Državni arhiv koje su se prikupljale za potrebe Sabora te napuštena bivša novinska dokumentacija Večernjeg lista zaključana u podrumu Vjesnikove zgrade.

Nakon odluke Sabora da se bivša Vjesnikova novinska dokumentacija povjeri Hini, javnosti i osobito novinarima onemogućeno je istraživanje te građe. Arhivska građa iz Vjesnikova nebodera odvezena je u Kerestinec pokraj Zagreba. Da bi se mogla upotrebljavati, korisnici u Hini, na Marulićevu trgu u Zagrebu, morali su nekoliko dana prije naručiti što im treba, onda bi se službenim automobilom građa dovezla u Zagreb i nakon uvida vraćena u Kerestinec. Brzo su u Hini shvatili da je to prekupo i jednostavno su arhivsku građu hrvatskog novinarstva ‘bunkerirali’. Nimalo slučajno, umjesto uvida u izvornu arhivsku građu hrvatskog novinarstva sve se svelo na plasiranje uglavnom politički subjektivnih i revizionističkih interpretacija povijesti. Međutim, pri preuzimanju bivše Vjesnikove novinske dokumentacije 2006. ta je građa proglasašena kulturnim dobrom. Prema vrijedecem zakonu kulturno dobro mora biti dostupno javnosti. Imatelj kulturnog dobra mora na osnovi (u ovom slučaju) propisa o čuvanju arhivske građe odrediti uvjete uporabe radi očuvanja građe. Ali ne tako da onemogući korištenje arhivskom građom hrvatskog novinarstva kao što su to nekolegijalno napravili u Hini.

Je li arhivska građa hrvatskog novinarstva u Hini dostupna javnosti, najbolje se vidi prema financijskim podacima. Pod jednakim uvjetima Hina kao i privatne agencije za ‘press clipping’ moraju plaćati autorske naknade za korištenje novinarskih priložima. U proteklih godinu i pol svaka ta agencija uplatila je 400-tinjak tisuća kuna, a Hina samo 2073,55 kuna. To pokazuje da se arhivskom građom hrvatskog novinarstva u Hini javnost zapravo nije koristila.