Najbolje ulaganje u povijesti bila bi nagrada za ucijenjenog Bin Ladena 1998. od pet milijuna dolara – da se realizirala. Troškovi njezina neostvarenja premašili su dva bilijuna američkih dolara. Neki, poput Josepha Stiglita i Linde Bilmes, tomu dodaju još bilijun.
Najskuplji neostvareni dobitak u povijesti bili su troškovi globalnog rata protiv terora koji je SAD odveo izravno u dva rata – u Iraku i Afganistanu – i stoji otprilike jedan posto američkog BDP-a.
Veliki su učinci na međunarodnu trgovinu, npr. pokrenuta je, a onda nije ostvarena, tzv. runda u Dohi o daljnjoj liberalizaciji trgovine, dijelom i nakon teroričkih napada. U Washingtonu su nakon 11. rujna 2001. sagrađena 33 stambena kompleksa – kao tri Pentagona (koji se smatra najvećom zgradom prema količini prostora na svijetu). Američki proračun za obavještajnu djelatnost u istom je razdoblju porastao 20 puta, ne uključujući vojni dio. I sve se to činilo opravdanim 1. svibnja ove godine, kad je ubijen Osama bin Laden. Njegovo ubojstvo nije značilo uklanjanje stvarnog vođe teroričkog sustava, nego ideje tog pokreta. Jer očekivati da netko tko nema ni telefonski ni internetski priključak u kući u kojoj je proveo pet godina operativno vodi globalnu mrežu ipak je neobzirno.
Zar su Amerikanci, odnosno njihova vlada, zaista neračionalni u takvu trošenju? Treba imati na umu u kakvu su se okružju donosile odluke. Prije su Amerikanci ubijali na Pacifiku, u Europi, Koreji, Vijetnamu, ali nikad u Americi. Nijedan se svjetski rat, uostalom, nije vodio na američkom kontinentu. Prvi su put u tom nekarakterističnom ratu Amerikanci ubijani u Americi. Treba pokušati shvatiti kako reagira običan američki čovjek, pogotovo ako je izložen jednoj vrsti infomiranja s pomoću masovnih medija.
Nakon napada na SAD odnos između slobode i sigurnosti stalno se pomicao prema drugom. Čak je dopušteno zatvoriti one za koje se vjeruje da mogu biti teroristi, i to na temelju skromnih, pa i nepostojecih, dokaza, odnosno dopuštena je primjena metoda koje su prije bile zabranjene. Dogodio se efekt bumeranga – zbog takvih intervencija namijenjenih širenju slobode vani smanjila se sloboda u zemljama koje su htjeli širiti demokraciju. Čisti paradoks. Toliko se već ulazi u privatnost (NSA priluškuje ili nadzire 1,7 milijardi e-poruka ili telefonskih razgovora na dan – bez ikakve stvarne mogućnosti da se sve to smisleno obradi), do skeniranja događa u zračnim lukama, da se sve češće postavlja pitanje ukupnog smisla.
