DOUŠNICI Ministarstvo financija: Svaki treći odvjetnik cinka klijente

Trećina od 1214 pozvanih odvjetnika dostavila je popunjene upitnike s podacima o tajnom prikupljanju informacija o klijentima, tvrdi Ministarstvo financija, ali skriva tih 400 prokazivača odvjetnici imaju od srpnja 2008., otkad se primjenjuje Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma. Građani su od srpnja 2008. do 25. listopada 2011. odvjetnicima i dalje dolazili uvjereni da je odnos stranke i odvjetnika povjerljiv i zaštićen profesionalnom tajnom. Neetično je bilo ostaviti građane u tom uvjerenju, odvjetnici su svojim klijentima od srpnja 2008. prije početka razgovora trebali dati da potpišu izjavu da su upoznati s činjenicom da odnos između stranke i odvjetnika više nije neograničeno zaštićen profesionalnom tajnom.

Prema Ministarstvu financija, međutim, odvjetnici ne moraju sve svoje klijente prokazivati jednako. Kad odvjetnici već vode parnični ili kazneni postupak za klijenta, onda to klijenta ipak ne trebaju prokazivati. Pojednostavljeno, to znači da odvjetnici Prodanović i Sloković ili Nobilo ne moraju prokazivati Sanadera ili Polančeca premda kod tih osumnjičenika postoje rizici i od pranja novca. Ali ako Prodanović ili Nobilo dođe klijent koji investira novac ili kupuje dionice i sl., a ne suđi mu se već u nekom parničnom ili kaznenom postupku, njega moraju prijaviti. Ako je sve to točno, postavlja se pitanje kad odvjetnici onda zapravo moraju biti doušnici. Svi odvjetnici s kojima smo o tome razgovarali (podaci u redakciji) tumače to tako da ne moraju nikakve podatke dostavljati Financijskom inspektoratu. Ali kojih je to ‘400-tinjak odvjetnika’, od dosad ‘oko 1214 anketiranih’, onda ipak dostavilo popunjene upitnike Financijskom inspektoratu?

Na osnovi članka 11. Zakona o pravu na pristup informacijama zatražili smo od Ministarstva financija informaciju kojih su ‘400-tinjak’ odvjetnika ‘suradnici Financijskog inspektorata’ radi objavljivanja liste tih odvjetnika u Lideru. Ali pozivajući se na članak 36. Zakona o Financijskom inspektoratu i članke 77. i 85. Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, iz Ministarstva financija to su odbili: ‘Ne možemo dostaviti popis odvjetnika, već samo agregirane podatke u obliku informacije iz koje nije vidljiv identitet subjekta nadzora na koji se ti podaci odnose.’

I Juricu Malčića, pučkog pravobranitelja (koji se na web-stranici predstavlja kao ombudsman), pitali smo 17. listopada jesu li povrijeđena prava građana kad se obraćaju odvjetnicima za pomoć u uvjerenju da je odnos između stranke i odvjetnika povjerljiv i zaštićen profesionalnom tajnom, a odvjetnik od stranke prikuplja podatke o njoj i dostavlja ih nadležnim tijelima državnih vlasti? Malčić je odlučio da se o tome radije ne izjašnjava. Unatoč požurnicima do zaključenja ovog broja od tog ombudsmana nismo dobili nikakav odgovor.

Izjašnjavaće o toj temi izbjegli su i Leo Andreis, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore (zbog putovanja u London), i Ivan Maleković, predsjednik Hrvatske javnobilježničke komore.

U Ministarstvu financija naglašavaju da odredbe o odvjetničkom doušništvu vrijede u Hrvatskoj nakon ‘usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU’ i da odvjetnici u Hrvatskoj nemaju drukčije obveze od onih koje provode odvjetnici u zemljama EU. Zato su i samostalne profesije, poput odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, računovoda i poreznih savjetnika, imenovane obveznicima primjene Zakona. I zbila, stanovita Ana Stipetić iz Financijskog inspektorata već obilazi revizorske tvrtke i računovodstvene servise u Zagrebu i kontrolira jesu li revizori, računovode i knjigovode prikupljali podatke o poslovanju svojih klijenata. Riječ je o neizravnom nadzoru koji je, tvrde u Ministarstvu financija, ovlašten provoditi Financijski inspektorat na temelju čl. 12. Zakona o Financijskom inspektoratu.

Inspektorica Stipetić kontrolira odvjetnike, odvjetnička društva i javne bilježnike, revizorske tvrtke i samostalne revizore te sve ostale pravne i fizičke osobe koje obavljaju računovodstvene te poslove poreznog savjetovanja prikupljaju li podatke o svojim klijentima i čuvaju li pripadajuću dokumentaciju prikupljenu na temelju Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma (dubinska analiza stranke koju provode osobe koje obavljaju profesionalne djelatnosti) deset godina nakon obavljene identifikacije stranke.

Nikako ne razumijemo kako će inspektorica Stipetić sve to provjeravati kod odvjetnika koji će tvrditi da su stranke zastupali u parničnom ili drugom postupku i da nisu prikupljali podatke o tim svojim klijentima, a da klijente koje nisu zastupali u parničnim ili kaznenim postupcima nisu ni imali. I čemu to besmisleno ‘anketiranje’ odvjetnika? U Ministarstvu financija kažu da su ‘upitnici sredstvo kojim se kod obveznika podiže razina svijesti o obvezama iz Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma’.

Najjasurnije je da bi klijenti odvjetnika, revizora, računovoda i poreznih savjetnika sami trebali plaćati svojim doušnicima troškove prikupljanja podataka i obavljanja dubinske analize. Nije to malen posao, primjerice, računovode prema članku 16. Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, međutim, moraju naznačiti datum i vrijeme provedbe transakcije, iznos transakcije i valutu u kojoj se obavlja transakcija, svrha (namjena) transakcije, način provedbe transakcije itd.

Računovode se pitaju kako poštovati obvezu iz članka 54. o obavijesti Uredu o sumnji za pranje novca (odmah ili u roku od tri dana od izvršenja transakcije) kad korisnik računovodstvenih usluga dostavlja dokumentaciju jedanput do dvaput na mjesec? Predviđena kazna za računovodstvene servise iznosi između 50 i 300 tisuća kuna. Velik je problem i odredba članka 75. koja direktno eliminira odredbe iz poslovnog ugovora između računovodstvenog servisa i korisnika računovodstvenih usluga. Naime, prema toj odredbi moraju se dati na uvid svi dokumenti bez znanja korisnika usluga te nastaviti kontinuirano pratiti financijsko poslovanje korisnika. Propisana je obveza i da računovodstveni servisi moraju ponovno prikupljati iste podatke iz sudskih registara? Ako društvo potpada pod obvezu revizije ili to zahtijeva njegov vlasnik, tada i revizorsko društvo mora ponovno prikupljati iste podatke o osnivačima. Je li se tko zapitao kako se osjeća stranac – direktor društva u Hrvatskoj, a čiji je osnivač svjetski poznata korporacija, kad mora dostaviti dokument iz kojeg je vidljivo da je ta korporacija na svjetskoj burzi?! Kako će računovodstveno društvo ili revizor, bilježnik ili odvjetnik znati da radi sa strankom politički izloženom osobom, jer i taj se odgovor zahtijeva? Računovode, revizori i porezni savjetnici ne mogu se kao odvjetnici ‘izvlačiti’ na iznimke zbog Zakona o profesionalnoj tajni. Svi bez razlike moraju biti doušnici, ali znaju li to njihovi klijenti?

Prema tumačenju Ministarstva financija, odvjetnici ne moraju dojavljivati podatke prikupljene od stranaka tijekom utvrđivanja pravnog položaja klijenta i pri zastupanju stranke u vezi sa sudskim postupkom, što uključuje savjetovanja za predlaganje ili izbjegavanje sudskih postupaka, bez obzira na to jesu li podaci dobiveni ili prikupljeni prije, tijekom ili nakon sudskih postupaka. ‘Drugim riječima’, tvrde u Ministarstvu financija, ‘za stranke koje zastupaju u parničnom, kaznenom ili prekršajnom postupku, kao i postupku pred Ustavnim ili Upravnim sudom, odvjetnici nisu dužni provoditi mjere dubinske analize prema postupku propisanom Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma. Također, nisu dužni Uredu za sprečavanje pranja novca prijaviti sumnju u pranje novca ako bi se ona odnosila na stranku koju odvjetnik zastupa u jednom od navedenih postupaka’, objašnjava se u nepotpisanom odgovoru Ministarstva financija na naš upit.

Prema članku 52. Zakona odvjetnici moraju dostavljati podatke prikupljene od stranaka kad im pomažu u planiranju ili provedbi transakcija radi kupoprodaje nekretnina, udjela ili dionica, u upravljanju novcem, vrijednosnicama ili drugom imovinom. Obveza prokazivanja propisana je i u pomaganju klijentu pri otvaranju ili upravljanju bankovnim računima, štednim ulozima ili računima za poslovanje s vrijednosnim papirima, poduzetničkim investicijama, kao i kad odvjetnici provode u ime i za račun klijenta financijsku transakciju ili transakciju u vezi s nekretninama. To se može tumačiti i tako da se obveza odvjetnika na prokazivanje klijenta odnosi samo na odvjetnike specijalizirane za trgovačko pravo, ali ne i na odvjetnike ‘krivičare’. Odvjetnici moraju prokazivati poduzetnike, investitore, vlasnike trgovačkih društava, ali i bake ako prodaju nekretninu, no ne i sve ostale kategorije klijenata osumnjičenih za kaznena djela, kao što su, primjerice, već spomenuti Damir Polančec ili Ivo Sanader.