Home / Biznis i politika / KAZALIŠTE

KAZALIŠTE

Mladi autori u &TD-u imaju priliku predstaviti tri svoja projekta uz punu umjetničku slobodu. Mnogo je toga doista eksperimentalno, dio su umjetnički promašaji, ali uvijek se filtrira i manjina vrlo dobrih projekata. Jedan su od takvih ‘Grešnici’ mlade redateljice Ivane Čoh.

Kulturna je politika Teatra &TD, kazališta u sklopu Studentskog centra u Zagrebu, jasna: svaki mladi autor dobiva tri prilike da pokaže svoje ideje. Svatko ima pravo odraditi tri projekta, bez obzira na to koliko hermetična, eksperimentalna ili neulaštena bila. U tu skupinu ‘mladih autora’ uglavnom se ubrajaju redatelji mladeg naraštaja, nove nade s nezavisne plesne scene, performeri i vizualni umjetnici te pokoji dramaturg i dramski autor. Naravno, neka imena koja su karijeru počela na diskama &TD-a i dalje ostvaruju naslove na repertoaru, npr. Oliver Frljić, Miran Kurspahić, Saša Božić itd., ali općenito je pravilo: mnogo umjetničke slobode, malo manji proračun, zasigurno prilično loša vidljivost i PR. Ne začuđuje stoga što je repertoar &TD-a kaotičan: mnogo je toga doista eksperimentalno, dio su zasigurno umjetnički promašaji, ali uvijek se filtrira manjina vrlo dobrih projekata koji će, nažalost, zbog strukture kazališta teško preživjeti i samo jednu sezonu, a kamoli ući u sljedeću.

U takve projekte, savsm sigurno, možemo ubrojiti novu predstavu ‘Grešnici’ mlade redateljice Ivane Čoh i u produkciji Kazališne družine frustriranih redatelja – KUFER-a. U ideji, zapravo, banalni, ‘Grešnici’ istražuju ili, bolje reći, prikazuju skice sedam smrtnih grijeha, za one koji su zaboravili lekcije iz vjeronauka: oholost, škrtost, bludnost, zavist, lijenost, neumjerenost u jelu i piću, srditost. Naravno, Čohićina predstava nema nikakve veze s religijom i vjeronaukom, nego je materija bila samo odskočna daska za neprepotentnu, duhovitu i atraktivnu suigru glumaca o stvarima koje ih svakodnevno uzravnavaju ili intrigiraju. S obzirom na to troje glumaca – Ana Vilenica, Marinko Leš i Matija Kačan – izvodi nekoliko nepovezanih slika, monologa, dijaloga koji se bave određenom problematikom s popisa smrtnih grijeha i, začudo, to rade tako dobro da sat i dvadeset minuta predstave prođe i brže nego što ste očekivali.

Izrazito opušten, ali istodobno držak i ironičan, trojac kontinuirano drži pozornost gledatelja u produkcijskim uvjetima koji zaista nude upravo suprotno: Dvorana MM Studentskog centra, nekazališna sama po sebi, stil i stolci kao scenografija i nekoliko glazbenih brojeva za promjenu scene. Ivana Čoh dokazuje da itekako zna raditi s glumcima, da suptilno, nepretenciozno i duhovit kroza svakodnevne situacije crta slike suvremenih ljudi te da jednostavan teatar zasigurno nije isto što i loš teatar. Zbog tih i mnogih drugih razloga ‘Grešnici’ doista zaslužuju malo dulji život u kazalištu na adresi Savska 25.