Poslati zaposlenike na magisterij ili edukaciju može biti dobitak, ali često je suvišan trošak. Rizično je ulagati novac ako se ne zna što se dobije zauzvrat. Potrebni su jasni dokazi o učincima rada odjela za ljudske resurse: bolji rezultati, novi projekti, inovacije. U tom će slučaju svaka kompanija uložiti u svoj HR.
Jesu li ljudski resursi isplativa investicija ili samo ‘atracitivna karoserija sportskog automobila bez motora’? Odgovor na to pitanje važan je za odjele ljudskih resursa (engl. human resources – HR) jer onog trena kad iznesu jasne dokaze o učincima svojeg rada i isplativosti dobit će potporu uprave kompanija. Odgovor na to pitanje važan je i upravama tvrtki jer će doznati imaju li u HR-u istinskog partnera u koji se isplati ulagati novac. HR-ov fokus trebalo bi biti na poticanju pravog razvoja zaposlenika potkrijepljena dokazima i učincima: boljim rezultatima, novim projektima, inovacijama i većom odgovornošću.
U interesu je svake kompanije da preispita što dobije za novac uložen u HR. Milijun kuna uštede znači milijun kuna, ali uložiti milijun kuna znači da treba zaraditi dva milijuna kuna za isti omjer operativnih troškova i prihoda. A milijun kuna uloženih u HR može značiti svašt: trošak i dodatno opterećenje te dobitak. Rizično je ulagati novac ako nema uvid u to što se dobije za-uzvrat, stoga su potrebni transparentni dokazi o učincima HR-ovih akcija. Kompanije se moraju voditi načelom zdravog razuma (ne može se ulagati u nešto što stoji mnogo više nego što vrijedi i ne donosi trajne promjene) i pravednosti (ne može se dogoditi da u kompaniji jedni zarađuju novac, a drugi stvaraju troškove).
HR-ovci opravdavaju vlastitu pasivnost i letargiju argumentima organizacijske kulture: konzervativno okružje, uprave starog kova i pogled na HR kao nuždan trošak te nešto što se mora uvesti jer je moderno. Katkad je to samo izlika jer mnogim HR-ovcima odgovara pasivna uloga – ne moraju se dokazivati ni previše razmišljati, a imaju solidne uvjete i ne žele preispitivati stvarnu vrijednost svoje uloge. Aktivni ljudi iz zajednice HR-a često se bore s vjetrenjačama u odjelu u kojem rade, ali i s menadžmentom, za što uistinu jesu krive uprave tvrtki koje HR marginaliziraju ili ne mu pružaju dovoljnu potporu. Što trebaju učiniti kompanije da bi njihov odjel ljudskih resursa bio profitabilna investicija? Ovlasti i potpora uprave preduvjeti su za učinkovitost HR-a i čimbenik mnogo važniji i od proračuna. Proračun je često kao igračka ili novac koji roditelj daje svom djetetu kao nadoknadu zbog toga što nema vremena baviti se njime. Umjesto proračuna HR treba priliku da se dokaže i postigne rezultate.