Napokon eurosloga i odlučnost za reforme u Grčkoj i Italiji

Posljednjih je dana bilo turbulentno na europskoj političkoj i ekonomskoj sceni. U noći s 26. na 27. listopada čelnici eurozone u Bruxellesu napokon su pokazali odlučnost u rješavanju dužničke krize i donijeli konkretna mjera za što brži oporavak regije. No koliko će ta odlučnost potrajati?

U Bruxellesu su dogovorene daljnje ekonomske mjere koje bi trebale osigurati stabilnost i potpomognuti ostajanje Grčke u eurozoni. Dogovoreno je da će se Europski financijski stabilizacijski fond dokapitalizirati na trilijun eura kako bi se osigurao jeftiniji pristup kapitalu svim članicama monetarne unije koje mogu imati teškoća s previsokom cijenom zaduživanja.

Također su dogovorene mjere koje bi trebale jamčiti da se grčki dug do 2020. smanji na 120 posto BDP-a. Podatak da su privatni investitori pristali na otpis 50 posto nominalne vrijednosti grčkog duga jasno pokazuje kako su svjesni da bi daljnja nesigurnost s rješavanjem dužničke krize u Grčkoj mogla dovesti u pitanje cijeli financijski sustav Europe i njegovu stabilnost. Uz te mjere EU i MMF Grčkoj su na raspolaganje stigli dodatni novac.

Odlučnost i sloga u rješavanju dužničke krize koju je pokazalo 17 zemalja eurozone bile su, međutim, kratka vijeka. Sav napor uložen proteklih mjeseci u uvjeravanje pojedinačnih članica kako je njihov novčani doprinos za spašavanje Grčke nužan i kako zemlje članice moraju zajedno djelovati da spase ne samo Grčku nego da osiguraju ostatak monetarne unije od širenja krize, nepovratno je uništen najavom grčkog premijera Papandreua o provođenju referenduma kojim bi grčki građani imali priliku odlučiti žele li prihvatiti ponuđenu pomoć s paketom mjera štednje i reformama koje paket pomoći uvjetuje. Ta najava izazvala je paniku na globalnim tržištima. Iako je u kratkom roku povukao mogućnost provedbe referenduma o toj temi, Papandreu se morao povući, a na premijerski položaj imenovan je Papadimos.

Negativne posljedice grčke referendumanske najave osjetile su se i u Italiji jer događaji u jednoj zemlji članici eurozone utječu i na ostale zemlje u njoj. Nezaustavljiv je bio rast na prinose talijanskih državnih obveznica, gurnuo ih je na rekorde razine u odnosu na Njemačku. Panično stajalište investitora prema Italiji i teškoće koje je Silvio Berlusconi imao u talijanskom parlamentu pri dobivanju parlamentarne većine označili su kraj vladavine tog političara. Prije samo tjedan dana bilo je potpuno nezamislivo bilo komu u Italiji da bi Berlusconi ikad mogao ‘dobrovoljno’ odstupiti s vlasti. Ni mnogi sudski procesi protiv tog premijera ni dramatični seksualni skandali, koji bi bilo koju javnu osobu trebali natjerati na povlačenje iz javnog života, nisu uspjeli ni na trenutak staviti pod upitnik njegov opstanak na čelu Italije.

Ipak, možda je Europi ovaj put uistinu dosta? Dosta neodgovornih i nepromišljenih političara koji potkopavaju višegodišnji trud da se pronađe rješenje za Grčku te novčanu pomoć stavljenu na raspolaganje izjavama o referendumu? Dosta premijera na čelu jedne od najvećih, ali i najzaduženijih europskih ekonomija, koji nema strategiju za izlazak iz krize? Je li pad dvaju čelnika znak da je ovaj put Europa odlučna, i to pod svaku cijenu, osigurati kredibilitet europskih vlada i stati nakraj dužničkoj krizi?

Nova je talijanska uzdanica profesor Mario Monti, priznati ekonomist koji slavu duguje pokretanju istraga protiv korporacija poput Microsofta i General Electrica zbog kršenja propisa o ugrožavanju konkurencije na tržištu. Ako itko može pomoći Italiji u izlasku iz kompleksne ekonomske situacije svojim znanjem, onda je to svakako dekan Bocconi, jednog od najvećih ekonomskih sveučilišta u Europi, što je još jedna od Montijevih funkcija. Brzina i odlučnost kojom je Monti imenovan za Berlusconijeva nasljednika također bi mogle biti važne prekretnice i vodilje u formiranju budućih vlada.

Italija nipošto nije riješila svoje fiskalne i ekonomske probleme Montijevim imenovanjem za premijera, treba vidjeti kako će teći provedba nužnih reformi. Protekli tjedni pokazali su još jedanput kako su sloga i spremnost političara da riješe gorića ekonomska pitanja kratkotrajne i podložne političkim interesima. Ipak, političkim igrama ovaj put stalo se nakraj, reforme su napokon počele. Europa je pokazala da još ima snagu i duh. Hoće li se pozitivna strujanja nastaviti, sad ovisi o zemljama članicama i njihovim parlamentima te potpori koju će pružiti novom vodstvu.