VIROVITIČKA REGIJA Tvin najviše zapošljava, Viro najviše zarađuje

Slavonija, poljoprivredom oduvijek bogat kraj, nedavno je od Like preuzela neslavnui titulu najsiromašnije regije. Nije to moglo mimoći ni malu Virovitičko-podravsku županiju koja se kao neka tampon-zona smjestila između Podravine i Slavonije, s tim što će ljudi iz dvije trećine županije reći da se osjećaju Slavoncima. Čini se da su šećer, drvo, duhan i ljekovito bilje jedino što ondje uspijeva, industrija nije pretjerano sofističana, a i površni pregled publikacije županijskog HGK pokazuje da se tri djelatnosti debelo izdvajaju po udjelu u ukupnom prihodu. Prerađivačka je industrija najveća s 48 posto udjela, a poljoprivreda je treća s 13 posto.

No te su dvije djelatnosti u prvim šest mjeseci ove godine ostvarile ukupan gubitak od 54 milijuna kuna (prerada), odnosno 36 milijuna kuna (poljoprivreda), što pokazuje kako unatoč plodnu tlu ovdje ne cvjetaju ruže. Jedina djelatnost koja ostvaruje ukupan profit, a koja je jedna od najjačih s 20 posto udjela, jest trgovina.

Ostale djelatnosti gotovo da nisu vrijedne spomena i ako kažemo da među njima znatno strši građevinarstvo sa 6,5 posto udjela, onda smo sve rekli. Poslovnjacima u takvoj atmosferi sigurno nije lako, no i ovdje se kao i svugdje može pronaći dobrih i loših, utjecajnih i podređenih. Govoriti o ljudima koji su najutjecajniji u biznisu u ovom dijelu zemlje, a ne spomenuti predsjednika Županijske organizacije HDZ-a Josipa Đakića, ne bi bilo fer prema njemu jer je to čovjek, kažu naši izvori, kojeg se mora pitati čak i ako treba negdje nekoga zaposliti. Čak i mnoge privatne tvrtke često cijene njegovo mišljenje o potencijalnom novom zaposleniku, a ako neka tvrtka želi dobiti nekakav posao koji financira lokalna uprava, Đakić je pravi čovjek za pomoć.

Ne treba ispustiti iz vida ni župana Tomislava Tolušića, koji se ipak malo pribojava Đakića, niti virovitičkoga gradonačelnika Ivicu Kirina kojem je Đakićeva potpora još važnija otkako ga se spominje kao potencijalnog optuženika u aferi Fimi media dok je još bio prvi čovjek MUP-a.

U prvih 30 po prihodima najjačih kompanija sva su komunalna poduzeća županije – Flora VTC, Brana, Papuk…, što smo već mogli vidjeti i u nekim drugim slavonskim županijama. To znači da se takva poduzeća ubrajaju među nositelje poslovanja, pa je i to podatak koji pojačava lošu krvnu sliku tamošnje privrede. Na čelu je Flore VTC-a Željko Iharoš, tajnik virovitičkog HDZ-a, koji se može pohvaliti kontinuiranim rastom prihoda i stabilnom dobiti. Svojedobno je bio oslobođen opužbi za ratni zločin, povezan je s Kirinom i Đakićem, što je dobro imati na umu.

Za razliku od njega, Branko Car ne može se pohvaliti poslovnim rezultatima jer njegovu vodoprivrednom poduzeću Brana prihodi padaju, iako dobit uspijeva održati, čak je i povećati u posljednje dvije godine. Riječ je o poduzeću koje su zaposlenici privatizirali. Car je jedno vrijeme bio SDP-ovac, a već u prvoj polovini 2000-ih osnovao je nezavisnu listu koja je sudjelovala u radu virovitičkoga Gradskog vijeća. Komunalno poduzeće Papuk, u većinskom vlasništvu Grada Orahovice te općina Čačinci, Zdenci i Crnac, s Alicom Fofonjkom na čelu nakon prošlogodišnjega gubitka ponovno je ostvarilo dobit, a prihode je zadržalo na višegodišnjoj razini.

Jedini koji je u stanju isprisiti se i unijeti u lice utjecajnim HDZ-ovcima jest direktor Tvina Ivan Slamić, ujedno i predsjednik županijske Gospodarske komore. Slovi kao težak čovjek, sve mora imati pod kontrolom, ali naši izvori za takav karakter opravdanje vide u tome što Tvin vjerojatno ne bi preživio da ga tako nije vodio temperamentni i autoritarni Slamić. Na njega se mogu ljutiti, ali mu mogu biti i zahvalni jer, prema procjenama izvora, ta tvrtka ima viška 300-tinjak zaposlenih, no Slamić svim silama pokušava sačuvati ta radna mjesta.

Ugovori s Ikeom ono su što tu tvrtku drži na životu, pa zbog toga izvori smatraju da će Tvin ipak uspjeti preživjeti, iako prihodi od 2008. padaju za četvrtinu, a takav je trend i u ovoj godini. Slamić je pak uspio u 2010. stabilizirati dobit nakon što je i ona za više od 50 posto pala u 2009., ali je teško reći kakav će poslovni uspjeh polučiti u ovoj godini. Radi se o tvrtki s uvjerljivo najviše zaposlenih (950) i sigurno o jednom od najutjecajnijih poslovnjaka u županiji, no njegov je problem što mu nije jasna situacija.

Za razliku od njega, vlasnik najjače hrvatske tvornice šećera Viro Željko Zadro u mnogo je boljem položaju. U vlasništvu ima županijsku Sladoranu, vrlo je važna zbog kooperanata jer posao sa šećeranom donosi sigurniji prihod nego sa pšenicom. Ako je Slamić jak po zaposlenima, Zadro je uvjerljivo najjači po prihodima (730,3 milijuna kuna) i dobiti (39 milijuna kuna), a Slamićevu važnost zaposlenih Zadro može kompenzirati kooperantima. Ne treba ispustiti iz vida da je Viro dosta angažiran i u lokalnoj zajednici, a kako je Tvinu neizvjesnija budućnost nego Viru, prema nama bi najutjecajniji bio Zadro.

Jedna je od najboljih tvrtki, ne samo u županiji nego i u Hrvatskoj, Eurovoće zadruga iz Orahovice. Imaju 1200 kooperanata u svim slavonskim županijama te su prvi po količini preradenoga pasteriziranog voća i povrća u zemlji. Lani su imali 77 milijuna kuna prihoda, a plan je ove godine s brendom DoOra, zahvaljujući i osiguranom izvozu u Njemačku, ostvariti prihod od čak 130 milijuna kuna. Nastavi li tako, čelnici čovjek Željko Jurkin mogao bi za koju godinu stati uz bok sa Zadrom i Slamićem.

Ima ih još važnih, a jedan od njih je i Mirko Boić, ugledan poslovni čovjek na čelu Adrisovih Hrvatskih duhana. Poslije Vira najjača je tvrtka i po prihodu i po dobiti, ali dostižu tek trećinu Virovih, pa je i to pokazatelj koliko je Zadrina tvrtka premoćna. Nakon pada u 2009. prošle su godine Hrvatski duhani ostvarili najveći prihod i jednu od najvećih dobiti, pa iako katkad kooperanti gundaju zbog nepravodobne isplate, u cjelini su njihovi poslovni partneri zadovoljni.

Njihov je najjači konkurent slatinski Agroduhan koji je zanimljiv po tome što je uspio ostati izvan sustava Hrvatskih duhana. Vodi ga Tomislav Vukelić, prihodi su 67 milijuna kuna, ali je prošle godine zabilježen gubitak od 700 tisuća kuna. Inače, ta tvrtka posluje ili s gubitkom ili s dobiti posljednjih godina, ali se vidi da oni nisu veliki.

Tvornica opekaških proizvoda Opeco uprihodovala je u 2010. 80-ak milijuna kuna, no ‘Opeco se opeko’, kaže jedan naš izvor, a drugi da se i ne sjeća ‘kada su upalili peć’. Prošle su godine prvi put poslovali s gubitkom od 6,8 milijuna kuna. Osim proizvodnje imaju i četiri prodajna centra u Virovitici, Đurđevcu, Daruvaru i Slatini, pa je to sigurno bio razlog da se vlasnik Mirko Požgaj preusmjeri u proizvodnju i trgovinu pekarskih proizvoda. Kupili su Poljopromet i osnovali tvrtku Silosi VTC, postavivši Marija Mikolaša na čelo tvrtke, te s lancem pekara i uz namjeru širenja ubuduće bi trebali biti jedan od jačih proizvođača. Uz to proizvode i jaču ocat, a Požgaj je dobar primjer poslovnjaka koji je zbog krize promijenio težište poslovanja.

Tvrtka Jan-Spider iz Pitomače također je jedna od najprofitabilnijih koja se nakon prvotne registracije za trgovinu i uvoz – izvoz prebacila na proizvodnju i preradu ljekovitog bilja. Dio je obiteljske tvrtke Spider grupe koju su ove godine osnovali Nikola i Jasna Nemčević, a manji vlasnički udio imaju kći Diana i sin Denis. Članice su Grupe i profitabilni Herbarium koji proizvodi čajeve i prodaje ih i NATO-u te tvrtke Đolta (kooperativna proizvodnja – uzgoj ljekovitog bilja) i Biofarma (vlastita proizvodnja – uzgoj ljekovitog bilja).

Treba obratiti pozornost na tvrtku Ciprijanović koja se bavi obradom drva od trupaca do završne obrade finalnih proizvoda, namještaja, masivnih drvenih ploča i briketa. Zapošljavaju oko 150 radnika, a izvoze u cijelu Europu. Obiteljska je tvrtka u kojoj zadnju riječ imaju žene: Marika Ciprijanović Klanac, Karla Ciprijanović Knežević i Antonija Jurjević, no tu se negdje skrio i prokurist Dinko Ciprijanović. Dosta je dobra tvrtka, prihodi polako opet rastu, a dobit pada, no ove su godine proglašeni najboljim srednjim poduzećem u Hrvatskoj.

Iz ove djelatnosti spomenimo još i tvrtku God koja je također visoko po dobiti, relativno mala, uspješno je vodi Dražen Rončević, bave se sjećom, obradom i trgovinom drva koji izvoze, te i Pan Parket iz Čačinaca čiji direktor Daniel Smiljanić za sada uspijeva odoljeti krizi u ovom sektoru, iako je zarada ‘mršava’. Zanimljivo je da ovoj tvrtki prihodi u krizi rastu, što se predviđa i ove godine.

Trgovina je druga djelatnost po prihodu, a tačnije je Trgocentar prodan NTL-u. Dio velike robne kuće iznajmljen je kineskim trgovcima, poprilično ga je uzdrmao dolazak Konzuma koji im je preko puta u središtu Virovitice, a u taj grad koji ima 15 tisuća stanovnika došli su i Billa, Kaufland, Lidl, Plodine… tako da direktoru Miroslavu Gašarju nikako nije lako.

Znatanja ulaganja u poljoprivredu dogodila su se nakon što je M San ulaganja preuzeo PP Oahovicu. Novi vlasnik Stipo Matić još je jedan primjer prelaska s jednog u drugi sektor nakon što mu njegova M San grupa ne posluje kao nekad. PP Oahovicu ostvaruje pad prihoda posljednjih godina te znatan prošlogodišnji minus od 90-ak milijuna kuna, no direktor Darko Dukarić uživa Matićevu povjerenje te bi se te investicije trebale isplatiti.

Poljoprivrednoj tvrtki Diba iz Suhopolja, u vlasništvu Ilije i Ljerke Blažević, prihodi rastu, a dobit je stabilizirana nakon pada u 2009. I ove se godine očekuje rast prihoda.

Ilija je glavni, vrlo je utjecajan u Suhopolju u kojem vlada HDZ, a okolni mali poljoprivrednici vrlo su ljuti na njega jer mu je Općina dodijelila zemljište koje su oni htjeli obrađivati. Građani nisu skloni ni autoprijevozniku Robertu Romiću koji je dobro povezan s tamošnjom vlašću. Ukupni su mu prihodi porasli dvostruko prošle godine zahvaljujući koncesiji za vađenje šljunka, no nekako dobit nije velika. O Milanu Fehiru, vlasniku tvrtke A.C.C., trećoj po dobiti, vlada slično mišljenje. Bavi se prodajom zemljišta i nekretnina u toj i Istarskoj županiji te rješavanjem dozvola za parcele. Dobit mu je rasla jer se u Virovitici otvorilo dosta trgovačkih centara, a kruže priče, tvrdi jedan izvor, da je kupnja/prodaja zemljišta za te centre išla preko njih, a drugi govori o povezanosti s određenim strukturama u vlasti.

Dvije od tri uvjerljivo najjače djelatnosti posluju s ukupnim gubitkom, što zvoni na uzbuđu. Radi se o preradačkoj industriji i poljoprivredi. Zato bi uz prometnu izoliranost ovaj dio zemlje, unatoč prirodnim resursima, za poslovni svijet mogao dugo ostati slijepo crijevo.