Drago Cugura

Lesarovi laburisti i HDSSB mogli bi osvojiti više glasova i saborskih mandata nego što im predviđaju predizborne ankete i ozbiljno protesti svoju veliku braću.

I da ima novca, Dragutin Lesar uistinu nema potrebe za kreativom agencijom koja će mu smisliti slogan ‘Bolje hobotnica ispod peke nego u politici’ i otisnuti ga na plakat. On to radi bolje. Kad konstatira kako je ‘SDP kao moj seksualni život – konstruktivno suzdržan’ ili kad na slogan Jadranke Kosor ‘Sve za Hrvatsku…’ uzvratiti: ‘Ne mora dati sve za Hrvatsku – dovoljna je ostavka.’ Pomalo otkvačen, ali autentičan i izrazito lijevi Lesar mogao bi pokupiti dosta glasova na koje računa Kukuriku koalicija, osobito u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Gotovo je istovjetan odnos HDSSB-a prema HDZ-u Slavoniji i Baranji, odnosno u četvrtjoj izbornoj jedinici, koja je njegova baza. I ondje se događa zanimljiv izborni okršaj: udarna HDSSB-ova petorka Šišljagić, Bubalo, Burić, Drmić i Vinković protiv Šeks, Đakića i Ivića, moćne HDZ-ove trojke koju je pregazilo vrijeme. HDSSB u maniri pučke stranke u usponu s tamburašima obilazi sela i gradove, osvaja birače, kuću po kuću, uz mnogo duha, mnogo ubojnih primjedaba na račun velikog brata. A HDZ-ovi veterani Šeks, Đakić i Ivić na stranačkim skupovima osvajaju svoju stranačku predsjednicu spjevavajući joj takve laude kao da su upravo stigli iz Sjeverne Koreje. Uz to, HDSSB-ovci nisu bez razloga inzistirali da osuđeni Branimir Glavaš kao nositelj liste – to njihovim ciljanim biračima šalje poruku njihove postojanosti, a Šeksove izdaje.

Ako birači glasovima zahvale HL-u i HDSSB-u na uloženu trudu, mogli bi početi problemi i za veliku braću. Kukuriku koalicija izbjeći će ‘problem Lesar’ jedino ako osvoji dovoljno mandata za formiranje vlade bez Lesarovih laburista. A to je, izbornim anketama unatoč, ipak upitno. Osobito ako Radimir Čačić nastavi vrijedati birače i ako koalicija nastavi kampanju netalasanja, jer pobjeda bi trebala doći – prema anketama.

Ali bude li rezultat takav da će Kukuriku koalicija uza zajamčene manjinske zastupnike imati potrebu i za Lesarovim zastupnicima, to se koaliranje može pretvoriti u noćnu moru i stalan izvor nepredvidljivosti i nestabilnosti. Upravo zato što je Lesar vjerodostojan u svojim zahtjevima, koji su zapravo sindikalni, a na kojima se država ne može voditi ni u vrijeme blagostanja, a kamoli u krizi.

Kad je riječ o pragmatičnim dogovorima, koji su temelj održive koalicije, Kukuriku bi se mnogo lakše dogovorio s desnim HDSSB-om. Ali u taj poslijezborni brak ne smije ući ni Kukuriku koalicija (zbog Glavaša), a ni HDSSB ako želi zadržati vjerodostojnost pred svojim biračkim tijelom. HDSSB-ov dobar izborni rezultat u četvrtnoj, a možda i u petoj, izbornoj jedinici, mogao bi znatno utjecati na poslijezborne promjene u HDZ-u te rezultate unutarstranačkih izbora. Jadranka Kosor, koja je izbornim listama odrezala velik dio staroga stranačkog kadra, nije se usudila dirati osnovu Šeks-Dakić koju je vrijeme potpuno pregazilo i bez čijega političkog umirovljenja nema kvalitetne obnove stranke. Umjesto nje taj bi posao ući unutarstranačkih izbora mogli obaviti bivši HDZ-ovci, sada HDSSB-ovci Šišljagić, Burić i Drmić.

A bez obzira na izborne rezultate svoje velike braće dva mala diva HL i HDSSB pridonijet će poslijezbornom pročišćavanju političke scene: uz agilni HL za vratom SDP se mora jasnije odrediti kao socijaldemokratska stranka, uz jaki HDSSB u Slavoniji HDZ se mora realno vratiti vrijednostima narodnjaštva ili će dobiti HDSSB-ove inačice u svim svojim jakim regionalnim uporištima. Od njih će i SDP i HDZ morati ponovno učiti da se glasovi ne dobivaju, nego da birače treba osvajati. I da je pritom vjerodostojnost važna. U suprotnom, već za četiri godine, ili čak prije, mala braća mogla bi postati velika. I obratno.

S uspješnim poslovanjem krenuli su još davne 1926. montažom mosta na rijeci Tisi kod Titela. Tijekom godina razvili su se u jednu od vodećih hrvatskih kompanija u montažnoj djelatnosti, ali i šire. Postali su jedna od najuspješnijih europskih tvrtki na području montaže energetskih, petrokemijskih i industrijskih postrojenja te izrade i montaže čeličnih konstrukcija. Od 2009. s novim vlasnikom, njemačkom grupacijom Bilfinger Berger Power Services, Duro Đaković Montaža nastavlja ostvarivati dobre rezultate i to bolje nego u nekrozim godinama. Kakvom poslovnom politikom uspijeva tvrtka koja ove godine slave 85 godina postojanja, Tehnopolisu je ispričao Drago Čugura, predsjednik Uprave Duro Đaković Montaže.

Veliki zaokret nije napravljen. U tvrtki sam više od 30 godina i radio sam na raznim pozicijama, a član Uprave sam od kada je Bilfinger Berger Power Services preuzeo više od 50 posto dionica. Dakle, i prije sam bio kreator dijela poslovne politike, samo sam u jednom trenutku preuzeo čelnu poziciju. Naša poslovna politika uvijek je bila zasnovana na fleksibilnosti. Ne možemo imati utjecaj na to gdje će se što graditi, s obzirom na to da smo pretežno montažna tvrtka i uglavnom se bavimo montažom energetskih i industrijskih postrojenja. Stoga je naša strategija biti tamo gdje se nešto gradi, bilo to u Hrvatskoj ili negdje drugdje. Pratimo potrebe u okruženju za električnom energijom te se sukladno tome i prilagođavamo zahtjevima tržišta.

Godinama se spominje novi energetski blok na ugljen, Plomin 3, snage 500 megavata koji je itekako potreban. Hrvatska uvozi između 20 i 30 posto električne energije iz inozemstva. Svatko želi postići što veći stupanj neovisnosti kada je riječ o električnoj energiji pa tako i Hrvatska. No zbog raznih razloga ili uvjeta taj se objekt još nije izgradio. On bi svakako značajno pridonio boljoj iskorištenosti naših kapaciteta, ali bi dao i određeni zamah cjelokupnoj strojogradnji, kao i hrvatskoj privredi.

U Hrvatskoj je naš angažman simboličan. Uglavnom je riječ o održavanju energetskih postrojenja, intervencijama u rafinerijama kao što je bio slučaj u Rafineriji Sisak gdje smo dobili posao obnove postrojenja. Trenutačno u Hrvatskoj postoji vrlo mali broj poslova za tvrtke u sektoru strojogradnje.

Bilo bi odlično kada bi to bilo već sutra, ali takva očekivanja bi bila nerealna. Nadam se kako će investicije krenuti krajem sljedeće godine, pri čemu je za očekivati da će prve veće i značajnije doći tek sredinom 2013.

Najbolje je raditi u svojoj zemlji. Vrlo je teško, a mi odrađujemo više od 50 posto poslova, raditi na stranim tržištima. To je ujedno i veliki izazov jer pretpostavlja visoke zahtjeve vezane uz organizaciju i koordinaciju poslova. Za dobre rezultate zaslužna je najviše fleksibilnost i spretnost naših ljudi, stručnog kadra i montera, da odu raditi izvan Hrvatske. Takva tradicija traje više od 60 godina i predstavlja našu snagu koja nam je ujedno pomogla prebroditi krizu. Uz to, novi strateški partner i vlasnik nam je pomogao da dobijemo nove poslove na tržištima gdje do sada nismo bili prisutni kao što je, primjerice, Poljska. Trenutačno, udio inozemnog tržišta u ukupnim prihodima tvrtke veći je od 80 posto.

Najznačajnije tržište je zasigurno tržište Sjeverne Republike Njemačke na kojem smo prisutni već 55 godina. Jedno od važnijih tržišta nam je postala i Poljska u kojoj smo ugovorili rekonstrukciju jednog velikog objekta u sektoru energetike. Poljska je već nekoliko godina članica EU, potpisnica je raznih konvencija o smanjenju štetnih emisija zbog čega je pristupila rekonstrukcijama postojećih energetskih objekata. S obzirom na to da su bili u Istočnom bloku i nisu imali standarde kao Zapadna Europa kada je riječ o gradnji elektrana, sada se ubrzano prilagođavaju europskim standardima.

Odluka o zatvaranju nuklearnih elektrana ovisi o politici pojedine države. U Njemačkoj je strategija usmjerena k tome da se što više energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Mi trenutačno nismo prisutni u gradnji takvih objekata, no paralelno se grade elektrane koje bi kompenzirale nedostatak električne energije iz obnovljivih izvora tijekom razdoblja kada nema sunca ili vjetra. Zatvaranje nuklearnih elektrana u Njemačkoj i još nekim državama stvorit će potrebu za gradnjom novih energetskih postrojenja u drugim dijelovima Europe i to vidimo kao našu šansu.

Radimo i takve objekte, ali nam nisu osnovna djelatnost. Mi smo graditelji velikih elektrana velikih snaga.

Energetika donosi oko 90 posto naših prihoda. Mi, naravno, sudjelujemo na svim natječajima i zajedno s Đuro Đaković Holdingom radit ćemo na projektu izgradnje dijela Janafova postrojenja na Krku, ali to je sve relativno malo za potrebe domaće strojogradnje pa je stoga i konkurencija često nelojalna.

Mi imamo dobre referencije. Bili smo u Libiji, ali smo zbog nereda otkazali ugovore, a na tržištu Iraka i Irana bili smo prisutni još prije 35 godina. Trenutačno nismo, no u Iraku konkuriramo za niz projekata i očekujemo da ćemo imati priliku sudjelovati u nekim od njih zajedno s našim vlasnikom i sestrinskima tvrtkama. U fazi smo nuđenja, ali, naravno, ne ide to tako brzo. Mnogo je želja, ali nema toliko mogućnosti. Između ostalog, čekamo i procjenu uvjeta kako bismo bili sigurni mogu li se tamo poslati ljudi i može li se graditi na siguran način.

Svjesni su kako smo mi u grupaciji tvrtka s najvećim iskustvom u gradnji novih energetskih objekata. Isto tako, znaju da smo fleksibilni i moramo imati i klasičan izvor energije.

Dugoročno gledano, u budućnosti će biti sve više energije iz obnovljivih izvora, ali će se također mnogo toga morati promijeniti do tada. U Hrvatskoj ima mnogo sunca i vjerojatno bismo mogli proizvoditi električnu energiju i za neke druge države. Sve je moguće, samo nije tako jednostavno, niti se može dogoditi brzo. Sigurno treba graditi objekte koji će proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora, ali trenutačno je vrlo važno imati stabilnu opskrbu energijom.

To znači da bez obzira koliko imamo instalirane snage u hidroelektranama, vjetroelektranama ili sunčevim elektranama, moramo imati i klasičan izvor energije jer u razdobljima suša ili kada nema vjetra i sunca, od nekuda treba dobiti energiju. Kada se riješe određeni problemi i kada budemo imali na raspolaganju nove tehnologije, recimo krajem ovog stoljeća, za očekivati je da će se većina energije dobivati iz obnovljivih izvora.

Sve ima svoje prednosti i mane. U svakom slučaju, mislim da bi konkretno našoj tvrtki bilo mnogo teže.

Već se bavimo analizom tržišta kako bismo bili spremni potencijalnim kupcima predstaviti naše mogućnosti. Potrebno je u pravom trenutku izaći na tržište, kvalitetno se predstaviti te biti u potpunosti spremni za taj dan. Sam ulazak u EU za nas je velika šansa jer to tržište do sada nije u potpunosti bilo otvoreno za hrvatske tvrtke. Njemačka, primjerice, nije zatvorena i tamo radimo prema hrvatsko-njemačkom sporazumu te imamo određeni broj radnih dozvola koje možemo slobodno koristiti. S druge strane, zemlje Beneluksa, Francuska ili Španjolska su dosta zatvorene, procedura za dobivanje radnih dozvola je mnogo složenija i teško je dobiti sva potrebna odobrenja. Vjerujemo da će nam ulazak Hrvatske u EU omogućiti povećanje prihoda za 20-ak posto.