Izložbe

U Muzeju suvremene umjetnosti od 2. prosinca do 5. veljače bit će izloženo više od 300 ključnih artefakata iz razdoblja u kojem se pojavila masovna proizvodnja predmeta široke potrošnje.

Zanima li vas tko je bio autor naslovnica legendarnog magazina Švijet u bivšoj Jugoslaviji, po čemu sve možemo zaključiti da su socijalizam i modernizam srodni pojmovi ili pak nešto kudikamo banalnije, tko je djevojka na Franckovoj kavi, odgovore uskoro možete potražiti na izložbi ‘Socijalizam i modernost 1950. – 1974.’ koja se 2. prosinca otvara u MSU. Naime, taj opsežni i pomno pripremljen projekt želi pokazati kako je modernizam u socijalizmu utjecao na naš svakodnevni život, kulturu, arhitekturu, dizajn i, recimo, društvenu organizaciju. Upravo tako osnovnu ideju izložbe ‘Socijalizam i modernost 1950. – 1974.’ tumači teoretičarka umjetnosti dr. Ljiljana Kolešnik, koja je s još četiri istraživača umjetnosti, povijesti i kulture druge polovine 20. stoljeća (Tvrtko Jako vina, Sandra Križić Roban, Dejan Kršić i Dean Duda) posljednje četiri godine intenzivno radila na tom projektu.

Kolešnik kaže i da je riječ o ‘komunikacijskom formatu’, s obzirom na to da su autori svoja arhivska istraživanja, razgovore s umjetnicima, arhitektima, dizajnerima i nekim drugim sudionicima kulturnih zbivanja 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća na uvid široj javnosti odlučili datu upravo ovakvom izložbom.

Njihov postav obuhvaća čak 300 umjetnina i predmeta, a okosnice su godine 1950. i 1974. Predmete koji govore o visokoj umjetnosti autori su suprotstavili predmetima iz popularne kulture – primjerice Pony bicikl i dvije male skulpture Henryja Moorea, slavnoga britanskog kipara koji je 1955. održao izložbu skulpture i crteža u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, što je znatno utjecalo na jugoslavensku umjetnost. U cijelom projektu njeguje se i interdisciplinarni pristup umjetnosti, dizajnu, načinu života i svakodnevici u socijalizmu. Uz to što ističe koliki je zapravo utjecaj tadašnja hrvatska likovna scena imala na cijelu regiju te kolika je važnost arhitekture i urbanizma na modernizaciju, industrijalizaciju i urbanizaciju ruralne zemlje uništene ratom, projekt podsjeća i na neke ličnosti čija djela tek čekaju pravu valorizaciju: recimo, na arhitekta i slikara Velimira Ručevića, umjetnicu kolaža Veru Fischer, grafičku dizajnericu Marinu Kalentić koja je radila ambalažu za kozmetiku Neva ili npr. dizajnera komercijalnog dizajna i ambalaže Milana Vulpea koji je autor reklame Chromos na glavnom zagrebačkom trgu…

Daje li, međutim, to prostora zaključku da su socijalizam i modernizam srodni pojmovi? Dr. Kolešnik će reći – itekako: ‘Sudbine industrijske modernizacije, modernizam u umjetnosti i razvoj samoupravljanja nisu samo kronološki podudarne, već i bitno povezane. To se vidi i po tome što zaokret od modernističkog univerzalizma prema politikama identiteta označava i trenutak odustajanja od razvoja samoupravnog projekta. Sve navedene društvene promjene imale su svoje reperkusije i u vizualnoj kulturi, a uz socijalizam njezin je glavni referentni okvir megakultura modernizma, koja u tom trenutku ima funkciju univerzalnoga sustava vrijednosti iz čije se perspektive promatra i kulturna i umjetnička proizvodnja u Hrvatskoj u navedenom razdoblju (1950. – 1974.).

Na tradicionalnom, sedmom, ‘Antarktičkom lednom maratonu’ koji počinje 30. studenoga trčat će samo najizdržljiviji sportaši i najodvažniji rekreativci te tako proslaviti 100-godišnjicu čovjekova osvajanja Južnog pola. U podnožju planina Elisworth, samo nekoliko stotina kilometara od Južnog pola, maratonci će trčati na najmanje -20 Celzijevih stupnjeva stazom dugačkom 700 metara. Neće im smetati ni katabatički vjetrovi koji dodatno snižavaju temperaturu jer je sudjelovanje na lednom maratonu postala stvar prestiža.