Kakvi god nas izazovi Cekali u buduénosti, Siemens je kao pouzdan partner spreman na njih

Ekonomski fakultet u Zagrebu: Proizvodnja nam je, naravno, potrebna, ali zbog nas samih, zbog našeg prosperiteta. Ako ne pokrenemo industriju, osjećat ćemo se kao stranci u vlastitoj zemlji. Međutim, ne može se pokrenuti bez potpore države.

Petr Jonak, član Industrijskog udruženja Republike Češke i Međunarodne trgovinske komore, okupljenima je održao predavanje na temu konkurentnosti europske industrije koristeći primjere iz Češke i povlačenjem paralela s Hrvatskom. Podsjeto je koliko je situacija u Europi zbog dužničke krize teška i najavio još teža vremena za europsku industriju zbog negativnog trenda, odnosno činjenice da će se potražnja i investicije zbog mjera štednje još smanjivati.

U tom kontekstu Hrvatska i Češka, ali i cijela CEE regija (Središnja i Istočna Europa), imaju isti problem smanjenja stranih investicija. Situacija u regiji ima i dobrih strana, istaknuo je, poput stabilnoga bankarskog sektora, niskog zaduženja, boljeg rasta od zapadnih zemalja i nižih troškova rada, dok s druge strane razvoj koče još nedovoljna konkurentnost, slabe domaće tvrtke, ovisnost o stranim investicijama, niski stupanj međunarodne suradnje i nedovoljna ulaganja u razvoj i tehnologiju.

Češki udjel industrije u ukupnom BDP-u zemlje iznosi čak 40 posto, što se u kriznim vremenima pokazalo dobrim, no zemlja je previše ovisna o izvozu u EU, posebice Njemačku. Problemi koji muče Češku slični su onim hrvatskim, poput pada konkurentnosti (Češka je doduše daleko ispred Hrvatske, na 38. mjestu), investicija i potrošnje, korupcija i izostanka reformi.

Trenutačnu je situaciju usporedio s onom 90-ih, kada se trebalo preorientirati s istočnoeuropskih tržišta na zapadna, a sada to valja napraviti zamjenom zapadnih, koja su presušila, onim egzotičnijima poput kineskoga, indijskoga ili ruskoga. Koliko je do same Češke na djelu je nova strategija povratka među 20 najkonkurentnijih zemalja svijeta (posljednja je rađena 2004.), što je Jonak prije odredio kao želju nego kao stvarnost (to znači da bismo morali biti među, recimo, pet najkonkurentnijih zemalja Europe), putem tako zvane ‘3i’ strategije – institucije, infrastruktura i inovacije.

Posljednji predavač ovogodišnjeg kluba Andrej Vizjak svojim je izlaganjem ključnih elemenata nove knjige ‘Formule uspjeha za novo desetljeće’, upravo izdane u Hrvatskoj, unio prijeko potrebni dašak mikroekonomije i konkretnih savjeta. Osnovna teza knjige i predavanja jest da igrači iz manjih ekonomija, poput slovenske ili hrvatske, imaju šansi u većoj areni, ali samo budu li imale drugačiji pristup od onog uvriježenog, klasičnog, temeljenog na konceptu ekonomije opsega.

Uspoređujući kineski Haier i slovensko Gorenje ilustrirao je da prvi funkcionira prema klasičnom konceptu ‘štancanja’ kućanskih aprata za nisku cijenu po jedinici, dok je Gorenje uspjelo razviti poslovanje izradom kvalitetnijih i skupljih proizvoda. Potrebno je imati dobar proizvod, brend i ciljanu skupinu, ali i pravu strategiju.

Prema Vizjakovoj teoriji četiri su osnovna načina pozicioniranja kompanija s malih tržišta, i svi proizlaze iz pronalaska niše, odnosno prostora u kojem se može rasti. U Hrvatskoj su to prehrambena industrija, farmaceutika, energetika i široka potrošnja, grane u kojima se još prisutnost velikih globalnih igrača ne može natjecati na domaćim tržištima zbog njihovih specifičnosti.

Najviše je prostor a u svom izlaganju posvetio konceptu lokalnog specijalista koji prepostavlja prije svega zadržavanje na domaćem tržištu ako ono ima dovoljno potencijala za poslovanje kompanije. Tako, recimo, Auto-Zubak ne mora žuriti s razvojem poslovanja preko granice zato što domaće tržište još može zadovoljiti njegove potrebe.

Važno je, napomenuo je Vizjak, ne rasti prebrzo i ne upasti u zamku širenja poslovanja pod svaku cijenu. To je najlakši i najbrži način, ne zahtijeva previše inoviranja, nudi stabilan rast profita i omogućuje fleksibilnost. Za one ambicioznije koji su stekli uvjete za ozbiljniju ulogu tu je regionalni heroj. Vizjak je naveo Agrokor kao primjer, no već u ovoj situaciji manje kompanije sudaraju se na mnogim područjima s već etabliranim igračima, primjerice Deutsche Telekomom na području telekomunikacija.

Ima potencijala i za međunarodne pobjednike, no u tom slučaju mora se biti prvi u niši, vrlo brz i što prije zatvoriti tržište kad se ide ‘van’, jer onog trenutka kada uđe netko drugi nastaju problemi. Četvrta kategorija najzahvalnija je i najmanje vjerojatna za kompanije s malih tržišta, a riječ je o globalistu gospodarske grane, odnosno istinskim globalnom igraču do čega je iznimno teško, za većinu sa svim nemoguće doći.

Osnovno pitanje skupa – je li Hrvatskoj potrebna proizvodnja – retoričkog je karaktera, naravno, pa je i zaključak, ako je uopće bio potreban, bio s time u skladu. Proizvodnja nije potrebna samo Hrvatskoj, potrebna je svakoj zemlji koja želi imati stabilnu budućnost, prosperitet i zdravu ekonomiju. Proteklih nekoliko godina to su vrlo jasno dokazale. Usluge same po sebi nisu dovoljne, kao što je Jurčić rekao, industrija i proizvodnja su nužnost.