Kolonijalni odnos

U posljednjih 15 godina deindustrijalizacije u Hrvatskoj prodano je 50 posto svega što smo naslijedili, sve što smo zaradili potrošeno je, a još smo se zadužili za dodatnih 40 milijardi eura. Postaviti se na zdrave noge bit će dug i bolan proces.

Prvi okrugli stol na temu ‘Treba li Hrvatskoj proizvodnja?’ počeo je izlaganjem Miodraga Šajatovića, glavnog urednika Lidera, o kunsom tečaju koji će se, prema njegovu mišljenju, prije ili poslije morati mijenjati. Problem je, smatra, u tome što je teško, možda i nemoguće, u zemlji koja je toliko pala provesti reindustrijalizaciju. – Kad nemate drugo rješenje, onda to morate napraviti- rekao je Šajatović.

Međutim, složio se s izlaganjem Ljube Jurčića da se rezultati ne postižu u godinu-dvije, nego da je to složen sustav koji se sastoji od mijenjanja monetarne, fiskalne i industrijske politike.

Vladimir Ferdelji, predsjednik Uprave Elektrokontakta, polemizirao je s Jurčićem koji je ustvrdio da svijet može funkcionirati bez hrvatske industrije. Kako bi objasnio da to nije istina, Ferdelji je naveo podatak da čak 35 posto svjetskog tržišta u regulacijskim uređajima za električne štednjake drži Elektrokontakt pa se, dakle, kad bi prestao raditi, trećina svih štednjaka u svijetu ne bi mogla proizvesti dok se tvrtka ponovno ne bi pokrenula. Smatra da je Hrvatska premašena da bi bila jaka u svim industrijskim granama, ali da su one za koje imamo potencijala i resurse i s kojima se možemo uklopiti u svjetske trendove iznimno važne i za svijet i za nas. Osvrnuo se i na odnos politike prema proizvodnji.

• Sve dosadašnje vlade učinile su sve da se uvjeti za izvoz i proizvodnju učine takvima da bismo bili što manje konkurentni. To je i interes međunarodnih organizacija, koje nas smatraju solidnom turističkom zemljom u kojoj će se prodavati njihova roba. Glavna poluga kojom je to učinjeno monetarna je politika, odnosno svakako precijenjen kunski tečaj – rekao je Ferdelji i podsjetio na to da u Belišću imamo jednog od najvećih proizvođača ambalaže u ovom dijelu Europe, ali ipak je uvozimo iz inozemstva jer je jeftinija.

• Zbog naše je monetarne politike vani sve jeftinije – ustvrdio je. Takvu politiku nazvao je nakaradnom.

Investitori će doći kad budu imali dobre uvjete za investiranje, a to može osigurati jedino država mjerama koje će gospodarstvo učiniti konkurentnijim. Ne učini li to, neće se pokrenuti prava proizvodnja. Krediti u tome neće pomoći.

Drug dio okruglog stola bio je posvećen temi investicija u Hrvatskoj. Otvorio ga je Pavo Zubak, poduzetnik i vlasnik kuće Auto-Zubak, predstavljajući najnoviju investiciju svoje tvrtke – prvi hrvatski autobus. Pojasnio je da je autobus izvoznog proizvoda te da 95 posto proizvedenih vozila već kreće na inozemno tržište. Izvozu pristupaju vrlo pažljivo, pomno kontrolirajući svaki korak proizvodnog procesa prije samog izvoza. Kod hrvatskih kooperanata, kaže, nažalost nije naišao na podršku za realizaciju projekta: – Jedan je proizvođač potrošio naš novac na svoju političku kampanju, a nismo dobili proizvod.

Sam razvoj proizvoda trajao je približno tri i pol godine, a autobus je zamišljen kao međugradska autobus više klase koji se može uporabiti i kao turistički autobus. Zubak je naglasio da je izvoz vrlo važan za hrvatsko gospodarstvo, ali ni uvoz i distribucija ne smiju se staviti na stup srama, jer i oni imaju svoju ulogu u gospodarstvu. Izrazio je zabrinutost zbog nedovoljnog interesa mlade populacije za industrijsku tradiciju koja se u Hrvatskoj počela gubiti. Stasali su naraštaji koji su se naučili živjeti na preprodaji, što je uzrokovalo goleme probleme u vezi sa stručnim kadrovima, a to je, smatra, i inače jedan od ključnih problema u Hrvatskoj i tema o kojoj se treba raspravljati.

• Potrebno je vratiti industrijsku tradiciju u naše gene – zaključio je Pavo Zubak.

Damir Vandelić, direktor investicija Adris grupe, predstavio je mladu članicu Adris grupe, tvrtku Cromaris, kojom je Adris zakoračio u turizam i hranu. Tvrtka Cromaris zadužena je za proizvodnju bijele riže u prirodnom uzgoju i može se pohvaliti čak trostrukim rastom od početka svoga poslovanja 2009. godine do danas, ističe Vandeljić, i to većinom zahvaljujući izvozu. Jednim od glavnih hrvatskih problema smatra vrlo niski postotak visokobrazovanih ljudi. Svoju je tvrdnju potkrijepio podatkom da Hrvatska ima čak 89 posto manje visokobrazovanih nego Slovenija. A pritom zabrinjava, naglašava, što je, u usporedbi s drugim zemljama, i prirast vrlo nizak.

Ipak Vandeljić smatra da u tako teškim gospodarskim trenucima za zemlju nitko nema pravo na pesimizam, već treba raditi na stvaranju uvjeta koji će omogućiti daljnji opstanak i razvoj. Adris, kaže, razmišlja o dugoročnim ulaganjima te sukladno tome stipendira niž izvrsnih studenata obrazujući na taj način kadar koji će u budućnosti biti važan za Hrvatsku. – Mi svojim primjerom ulaganja u proizvodne aktivnosti, jednako kao i gospodin Zubak, potvrđujemo svoj gospodarski patriotizam koji bi na brojne načine trebala podržati i politička elita. – zaključuje Vandeljić.

Zdenko Adrović, predsjednik Uprave Raiffeisenbanke, smatra da je razdoblje od 2000. do 2008. bilo zlatno doba i za hrvatske banke i za gospodarstvo jer su državu preplavili brojni relativno jeftini krediti. No to je kreditno razdoblje iza nas. – Jedan je od posljednjih događaja u tom smislu zahtjev svim europskim bankama da stopa adekvatnosti kapitala skoči na devet posto što znači da banke moraju paziti kome će davati kredite i da će se iznos emisije novih kredita u idućem razdoblju smanjiti – kaže Adrović. Naglašava da se zbog loše gospodarske politike hrvatski inozemni dug iznimno povećao, a proizvodnja postala nekonkurentna.

• Kada u nekonkurentnu ekonomiju ulijevate golema sredstva umjesto većeg rasta BDP-a dolazi do eksplozije uvoza roba i usluga, a to se upravo kod nas i dogodilo – kaže Adrović. Smatra da se država treba pobrinuti kako bi porezi i doprinosi pali za određeni postotak, a kamatne se stope snizile. Tek bi tada, smatra, naša ekonomija mogla biti konkurentna i u takvim uvjetima bi priljev znatnije količine novca u obliku kredita povećao stopu rasta BDP-a. No u toj prvoj fazi sve je u rukama države; ona mora gospodarstvo učiniti konkurentnijim. Ne učini li to nikakva nam sredstva u obliku kredita neće pomoći – otvoren je Adrović.

Da je Srbija mnogo konkurentnija pojasnio je Ivan Ergović, predsjednik Uprave Nexe Grupe. U Srbiju su dosad investirali približno 100 milijuna eura, a u BiH gotovo 50 milijuna eura. Čak 45 posto prihoda ostvaruju izvan Hrvatske, a inozemna su im ulaganja ove godine donijela rast prihoda od 13 posto, dok su prihodi u Hrvatskoj manji nego prošle godine. Investitori su u Srbiji prihvaćeniji, kaže, smanjena je administracija, manji su porezi, PDV je svega 18 posto, porez na dobit je deset posto, lakše se dobivaju dozvole, jeftinija je energija, postoje poticanja za investitore. – Država je u Srbiji već u prvoj godini krize subvencionirala milijardu eura kredita i ponudila ih investitorima – objašnjava Ergović. Andrej Vizjak, predavač na poslovnim školama Cotrugliju i IEDC-u Bled te na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, naglasio je da će EU spram Hrvatske biti pozitivan i da će nam olakšati prodaju vani. No, naglasio je i da je teško biti konkurentan uz toliko broj administrativnih problema.