Male tvrtke moraju se od banaka okrenuti drugim izvorima financiranja

Hrvatska industrijska regija s dominantnom naftnom, petrokemijskom i metalskom industrijom, prepoznatljiva po uzgoju autohtonih pasmina konja hrvatski posavac i hrvatski hladno-krvnjak. To bi bila jedna od ‘definicija’ Sisačko-moslavačke regije, i to ljepša. Druga ne odaje toliko dobru sliku. U županiji i njezinu središtu, gradu Sisku, centru teške industrije u kojem je i Inina Rafinerija nafte Sisak i jedna od najvećih HEP-ovih termoelektrana, sve umire. ‘Umiru’ čak i ‘birtije’, kažu žitelji, pokazujući tako svu dramatičnost situacije. S obzirom na nedavne događaje njihovo razmišljanje ne začuđuje.

Pozitivna očekivanja ogledala su se u novim projektima kao što je onaj Luke Rajića i njegova PharmaS-a, čija je predsjednica Uprave Zdravka Knežević, koji je odlučio sagraditi tvornicu generičkih lijekova vrijednu 300-tinjak milijuna kuna u Popovači, ulaganje novog vlasnika splitske Željezare Petra Pripuza, inače suvlasnika C.I.O.S.-a, u sisačku talionicu aluminija CIAL, ulaganja CMC-a Sisak u osuvremenjenje Željezare.

No onda se sve srušilo zaustavljanjem jednog od tih projekata i malo zasjenilo preostale. Naime, nedavno je američki CMC odlučio prodati tvrtku koja zapošljava više od tisuću ljudi jer je nije uspio učiniti profitabilnom. Trenutačno traži novog kupca. Istodobno je Ludovita Gajdosa zamijenio novim generalnim direktorom Joachimom Knospeom kojeg čeka ninao lak zadatak: za početak, program zbrinjavanja radnika. Gašenje proizvodnje u CMC-u Sisak velik je udarac za grad i županiju i zato što su mnogi mali i srednji poduzetnici bili njegov kooperanti.

Jedan od takvih jest Metaling kojem je CMC Sisak povjerio gradnju čeličane i pratećih objekata u sklopu Željezare. Inače, riječ je o jednoj od rijetkih tvrtki koja je preživjela izdvajanje iz Željezare i pronašla svoju tržišnu nišu. Danas je vodi Željko Podgoršek. Do izbijanja globalne krize pola svojih prihoda ostvarivala je na inozemnom tržištu, a kad su joj počeli otkazivati narudžbe, Podgoršek se usredotočio na domaći teren. I preživio. Važno je spomenuti i sisačku Kisikanu, još jednu tvrtku izdvojenu 1997. iz sastava Željezare koja tada ulazi u sastav Ina grupe. Dvije godine poslije Ina s partnerom SOL S.p.A. Monzom osniva zajedničko poduzeće SOL – Inu za proizvodnju i distribuciju tehničkih, medicinskih i laboratorijskih plinova. Pod vodstvom direktora Zvonimira Šujevića Kisikana od 2008. bilježi konstantan rast prihoda i dobiti.

Još jedna Inina tvrtka smjestila se u toj županiji – Sinaco – tvrtka za zaštitne poslove na čijem je čelu Mirko Perić i koja od 2008. grca u gubicima. Metalflex iz Novske također je bio u sastavu Željezare. Pod vodstvom direktorice i jedne od vlasnica Nade Kolundžije velik dio proizvodnje plašira se u brodograđevnu industriju i više od 30 posto izvozi. No tvrtkini prihodi padaju, a gubitak se lani produbio. Slična je situacija i Dragi Šerčeru, predsjedniku Uprave Lipovice. Nekada lider u proizvodnji aluminijskih radijatora u državnom vlasništvu postupno postaje nekonkurentan. U protekle dvije godine zabilježio je gubitak od desetak milijuna kuna na godinu, no s novim ugovorima vraćen je i dio izgubljena tržišta.

Važne su tvrtke i ljevaonice. Već spomenuti sisački CIAL počeo je raditi potkraj prošle godine. Vodi ga Tonka Pripuz, ujedno na čelu ljevaonice čelika Felis produkta, također u vlasništvu C.I.O.S.-a. Felis produkta nije baš lako; prihodi im se smanjuju, a gubitak produbljuje. Ante Knezović, predsjednik Uprave i jedan od vlasnika kutinskog Almosa, u svojoj ljevaonici aluminija ne suočava se s takvim problemima. Očito vodi dobru poslovnu politiku kad prihodi i dobit stabilno rastu.

Inače, proizvodnja osnovnih metala jedna je od najvažnijih djelatnosti u strukturi izvoza koji bi zbog CMC-a Sisak mogao znatno pasti i promijeniti sliku županije, izuzetno orijentirane na europska tržišta. Prerađivačka industrija izvežla je čak 98 posto, najviše u području proizvodnje kemikalija i kemijskih proizvoda, na što otpada više od 50 posto ukupnog izvoza županije, i proizvodnje računala, električnih i optičkih komponenta. Slijedom toga glavno mjesto zauzima tvrtka mineralnih gnojiva Petrokemija sa svojih 2300 zaposlenih koja u strukturi ukupnog prihoda županije sudjeluje s oko 25 posto i njezin prvi čovjek. Nakon što je smijenjenoga Borisa Mesarića prije godinu i pol zamijenio Josip Jaguš, Petrokemiji je, čini se, krenulo. Iako je, kažu žitelji županije, Jaguš također ‘politički podoban’ za taj položaj, za razliku od bivšeg čelnika barem nešto radi. Doduše, po moglo mu je i buđenje tržišta poljoprivrednih proizvoda. Ukupne prihode tvrtke je povećala za 46,6 posto u prva tri kvartala u odnosu na isto lanijsko razdoblje, prihodi od izvoza rasli su joj 66,4 posto, a ostvarila je i dobit od 114,5 milijuna kuna.

U proizvodnji računala, električnih i optičkih komponenta može se izdvojiti Selk, tvornica satova, električnih i informatičkih proizvoda koju vodi Ivan Brkić. Njezino je zlatno doba bilo potkraj 90-ih, kad se naglo razvila mobilna telefonija koja 2001. počinje padati. To je utjecalo i na Selk koji s 2700 zaposlenika pada na njih 700. Slično se dogodilo i u krizi, no lani je ponovno počeo zapošljavati i danas ima oko 1200 ljudi. Iako ga je smanjio, i dalje posluje s gubitkom, no prihodi su mu u odnosu na 2009. porasli 3,2 posto. Daleko od gubitaka jest tvornica za proizvodnju komponenta za strojeve koji proizvode mikročipove. Hrvatsku podružnicu tvrtke Applied Ceramics sa sjedištem u Silicijskoj dolini vlasnik Amerikanac rođen u Sisku Matt Darko Sertić među prvima je izveo iz krize.

Proizvodnja prehrambenih proizvoda također zauzima važno mjesto u izvozu i u tome je ‘gazda’ Gavrilović. Tvrtka je u vlasništvu obitelji Gavrilović već na raštajima. Trenutačno je glavna palica u rukama Georga Gavrilovića, sina poznatijeg Đure Gavrilovića. Imaju prilično impozant portfelj: šire se maloprodajom, preuzeli su i Dionu, kupili Istra-commerce, trgovine na Rabu, imaju mesnu industriju, poljoprivredu, Puris, a Georg mlađi lani je s partnerom kupio franšizu za McDonald’s u Hrvatskoj. Darko Baljak, direktor Vivere, proizvođača dječje hrane iz organskog i konvencionalnog uzgoja, također može biti miran. Nekadašnja tvrtka u Plivinu vlasništvu od 2001. u vlasništvu je njemačkog Hippa. Plasiraju svoje proizvode na hrvatsko, europsko, rusko, azijsko i afričko i planiraju širiti se dalje.

Ističu se Mlin i pekare s oko 450 zaposlenika pod vodstvom direktorice Vesne Butorac. Lani su proširili maloprodaju otvorivši 15 novih prodajnih mjesta, pa sada raspolažu s 80, a mogu se pohvaliti i novijim investicijama. Farmi Jelas za uzgoj stoke vlasnika Stjepana Fiolića, poznatog po Mesnicama Fiolić, također dobro ide. Smanjili su prihode i dobit, no od početka krize stabilno posluju, bez gubitaka. Slična je situacija i sa Sanom, tvrtkom u vlasništvu Johanna Bernharda Waldingera, koja se bavi proizvodnjom hrane za životinje. Lani je mrvicu smanjila prihode, ali povećala je dobit. Svakako je pozitivna vijest iz tog sektora što je stečaj tvornice alkoholnih i bezalkoholnih pića Segestice završio tako da ju je kupio Badel i osnovao novu tvrtku Segestic 1919. Herbosu, proizvođaču sredstava za zaštitu bilja, stečaj tek kuca na vrata. Ukuhan je dug tvrtke koja zapošljava 160-ak radnika čak 160 milijuna kuna, a protiv direktora Mije Ivankovića nedavno je podnesena kaznena prijava zbog gospodarskog kriminala.

Slijedi proizvodnja drva i proizvoda od drva koja je izvezla robu vrijednu otprilike 24 milijuna američkih dolara. Među drvarima ističu se Trokat – drvna industrija Novska – sa svojim osnovnim programom kuhinjskog pokušta. Iz male zanatske zadruge izrastao je u velikog izvoznika koji više od 60 posto proizvoda plasira u inozemstvo i pod vodstvom Damira Perića posluje pozitivno, iako sa manjim prihodima i dobiti. Slavonska drvna industrija na čelu s Andreom Lavorenti, zajednička investicija Trokuta i talijanske grupacije Snaidero vrijedna 100-tinjak milijuna kuna, u posljednje vrijeme pak grea u gubicima.

Valja spomenuti i nešto svjetlije primjere iz branše. Jedan je od takvih MMM Vukelić u vlasništvu Marijana Vukelića. Proizvodi rezanu građu i elemente za kuhinjske fronte, dijelove namještaja te parketa 80-ak posto izvozi. Povećao je prihode, ali nije uspio zaustaviti pad dobiti. Poslovni rezultati rastu Anti Mijić – Quercusu, koji se bavi proizvodnjom i sušenjem rezane građe te proizvodnjom friza.

Treba spomenuti i kontroverznog tajkuna Željka Žužića i tvrtku Solidum – Žužić koja prerađuje drvo, proizvodi parkete i furnir. Proizvode većinom plasira na inozemno tržište i u portfelju ima još Trgovački centar Solidum, nekoliko drugih nekretnina, restoran te vozni park.

I među proizvođačima odjeće kriju se poznata imena. Zlatna igla – Siscia poznata je po modnoj kolekciji Siscii i u vlasništvu je Milana Stojanovića i Mirjane Konc. Posluje pozitivno: prihodi su se lani smanjili, a dobit povećala. Proizvođač rublja Pounje pa pod direktorskom je palicom Tihomira Babica povećao prihode i smanjio gubitak.

Među trgovcima veoma je važna Lonia, najveće trgovačko poduzeće u županiji s 250-ak zaposlenika i 65 prodavaonica različitog formata. Frane Jaram, predsjednik Upravnog odbora, odlijeva krizi i posljednje tri godine posluje stabilno. To se ne bi moglo reći za Krstu Tomislava Jarama koji je na čelu trgovine Idis. Prihodi su joj se smanjili, a iz dobiti je ušla u gubitak. Kao što kažu mještani koji primjećuju da se povlače iz većih gradova u sela, pojelo ih je vrijeme i dolazak velikih konkurenata. Građevinarima je kao i svugdje teško. Predsjednik Uprave IGM Ciglane u vlasništvu Nizozemca Herbera Klawatscha i dalje posluje s gubitkom. Stečajnu imovinu KIO Keramike iz Rijevca kupila je Keramika Modus iz Vojnića. Ceste Sisak uz mnogo su buke prođane IGM-u Turopolje, tvrtki iza koje se, čuje se u poslovnim krugovima, skriva vlasnik Željko Žužić. Stečaj kuca na vrata i prijevozniku Slavijatransu, no ne i Dunavskom Lloydu na čelu s direktorom Veliborom Gacikom, koji ima važno mjesto u riječnom prometu.

Geoprometni položaj te županije veoma je važan ponajprije zbog dobroga cestovnog, željezničkog i riječnog prometa. Velik je potencijal u razvoju plovnosti rijeke Save, ima i turističkih potencijala: Park prirode Lonjsko polje i kompleks u Topuskom. No u tome se ne krije zamašnjak razvoja – proizvodnja i izvoz svijetla su budućnost županije.