Podivljala priroda

Poslovne žene iz regije 8. prosinca u Hypo centru govorit će o svojoj karijeri u razgovorima ‘jedan na jedan’ s moderatorima Gordanom Gelenčer i Aleksandrom Stankovićem.

Dospjeti u vrh najvećih regionalnih organizacija u okružju kojim dominiraju muškarci izniman je potvrat. One su se morale truditi i dokazivati mnogo više od svojih muških kolega. Kakav je bio njihov poslovni put i kako su napredovale do glavnih položaja u biznisu, sudionicama i sudionicima Liderova skupa ‘Žene u biznisu’ otkrit će Milka Forcan, konzultantica i članica Poslovnog savjeta za Jugoistočnu Europu (BAC), Ljerka Puljić, starija izvršna potpredsjednica Agrokora, i Danica Purg, direktorica i dekanica poslovne škole IEDC-a Bled.

Te iznimno uspješne poslovne žene iz regije otkrit će u razgovorima ‘jedan na jedan’ s moderatorima, novinarkom Lidera Gordanom Gelenčer i voditeljem Aleksandrom Stankovićem što ih je motiviralo na poslovnom putu, jesu li ikad pomislile odustati od karijere te kako su uskladile svoj privatni i poslovni život. Konferencija će se održati u zagrebačkom Hypo centru 8. prosinca.

Milka Forcan karijeru je počela 1992. u jednoj od najvećih srpskih kompanija Delta Holdingu koja je tada imala samo 12 zaposlenih. Aktivno je sudjelovala u širenju tvrtkine poslovne mreže u regionalne zemlje, a 2003. postala je potpredsjednica i desna ruka jednog od najbogatijih biznismena u Srbiji – Miroslava Miškovića. Prošle je godine Forcan, koju su mediji prozvali najmoćnijom ženom srpskog biznisa, napustila Delta Holding i otišla u konzultantske vode.

Ljerka Puljić, druga najutjecajnija osoba u Agrokoru, u toj je tvrtki od 1994. kad je Agrokor preuzeo Ledo u kojem je Puljić tada bila marketinška direktorica. Zatim je postala direktorica Leda, a zatim je bila imenovana potpredsjednicom Agrokora. Poslovni tjednik Lider šest ju je puta proglasio najmoćnijom ženom hrvatskog biznisa.

Danica Purg osnivačica je najpoznatije škole za menadžment u ovom dijelu Europe. Veliko priznanje za uspješan rad dobila je prošle godine kad ju je AIB (Academy of International Business) proglasio dekanicom godine.

Iskustva tih triju poslovnih žena sigurno će biti vrlo poticajna za sudionice skupa – vlasnice, direktorice i menadžerice kompanija u regiji. Na konferenciji će se predstaviti i tradicionalna Liderova lista 300 najmoćnijih žena hrvatskog biznisa.

EBRD u Hrvatskoj surađuje na gradskoj razini s većim gradovima i njihovim trgovačkim društvima (Zagreb, Split, Pula, Šibenik, Karlovac, Sisak itd.). U posljednjih desetak godina EBRD je u komunalnu infrastrukturu u Hrvatskoj uložio 200-tinjak milijuna eura svojih sredstava kojima su sufinancirali cjelokupan projekt vrijedan 400-tinjak milijuna eura u sektorima vode i odvodnje, komunalnom otpadu i javnom gradskom prijevozu. Investitori se u ovom sektoru privlače kao i u drugima – ovisi o ‘investicijskoj klimi’, dobroj regulativi i kvaliteti projekata.

EBRD se vodi s nekoliko osnovnih principa u odabiru i financiranju projekata u ovom sektoru. Prvo tražimo projekte koji su prioriteti za lokalne samouprave. Najčešće su to projekti komunalne i ekološke infrastrukture (voda, odvodnja, komunalni otpad, javni gradski prijevoz), tražimo da se projekti temelje na samoispłativosti, što znači da se EBRD-ov kredit može vraćati iz poslovanja toga gradskog poduzeća, bez intervencija iz gradskih proračuna ili državnog. U Hrvatskoj danas financiramo projekte za koje ne tražimo ni državna ni gradska jamstva pa se ne zadužuje javni proračun.

Komunalni sektor ima potencijala za povećanja javno-privatnih partnerstava (JPP). Dosad je taj segment bio zanemaren kao jedna od opcija financiranja prioriteta u ovom sektoru, ali s obzirom na krizu i pomanjkanje sredstava u proračunima te kredita na tržištu, JPP će sigurno doći do većeg izražaja kao jedna opcija, ali ne samo kao izvor financiranja nego i kao izvor povećanja učinkovitosti i kvalitete usluga, što u krizi dobiva još veću važnost. Preduvjet je za nove investicije u ovom sektoru politička odlučnost na lokalnoj razini da se ide u jasno definirane projekte koji su dobro pripremljeni.

Adria-Mar Brodogradnja, tvrtka koja se bavi projektiranjem, gradnjom i remontom vojnih brodova te onih za specijalnu namjenu, intenzivirala je ovih dana projekt gradnje dvaju malih 35-metarskih kruzera za 12 osoba koja bi trebala početi u proljeće sljedeće godine. Ulaganje je vrijedno sedam milijuna eura. Ta bi se plovila, brodovi između luksuzne jahte i velikih kruzera, upotrebljavali za eliti turizam, plovili bi Jadranom od travnja do listopada, u budućnosti i Sredozemljem izvan sezone, a mogli bi se upotrebljavati i kao čarter.

Kako je Lideru rekao vlasnik Adria-Mar Brodogradnje Mladen Šarić, za novu nišu opredijelio se zbog toga što takve ponude nema na Jadranu, a prema njegovim procjenama, na našim prostorima ima zainteresiranih za taj oblik turizma. Ja i moj poslovni partner već dulje imamo tu ideju. Analizirali smo stanje u turističkoj ponudi, istražili interes za tu nišu i vjerujem da ćemo uspjeti. Gradnja dvaju brodova tek je početak suradnje s poslovnim partnerom. Pokaže li se potreba za širenjem posla, bit ćemo spremni i za nova ulaganja – kaže Šarić.

Zbog inzistiranja njegova poslovnog partnera i ‘dosadašnje vrlo korektne suradnje’ Šarić nije htio reći o kome je riječ napomenuvši da će se i to doznati na vrijeme. Ovih dana u tvrtki očekuju i poziv libijskih vlasti za nastavak suradnje u gradnji specijalnih brodova za tamošnju obalnu stražu.

Prema prijašnjoj analizi iz 2004. kao i novoj verziji za 2012. Hrvatska je uvrštena u područja srednje ugroženosti. No treba napomenuti da su rezultati ovakvih procjena temeljeni na procjeni globalnih klimatskih modela koji imaju nedovoljnu rezoluciju za detaljne informacije u relativno manjim područjima kao što je Hrvatska. Napomenimo da su rezolucije globalnih klimatskih modela između 100 i 200 kilometara (ili grublje) pa se rezultati širih prostornih područja općenito prenose (interpoliraju) na Hrvatsku.

Kakve klimatske promjene možemo očekivati u skoroj budućnosti u svijetu, a kakve u Hrvatskoj? Profesor Koračin kaže da su glavne procjene klimatskih razlika globalnoga karaktera i da za detalje pojedinih manjih područja kao što je Hrvatska treba napraviti dodatne detaljnije klimatske simulacije s regionalnim klimatskim modelima koji imaju jače prostorne rezolucije općenito manje od 50 km između simuliranih točaka. Za Hrvatsku bi bile preporučljive rezolucije bolje od 10 km.

Globalne prosječne temperature površine porasle su 0,74 °C ± 0,18 °C, kada se procjenjuje linearni trend tijekom posljednjih 100 godina (1906.-2005.). Stopa zatopljenja tijekom posljednjih 50 godina je gotovo dvostruko viša od posljednjih 100 godina (0,13 °C ± 0,03 °C vs 0,07 °C ± 0,02 °C po desetljeću). Tri različite procjene, u skladu su s neizvjesnošću procjene u razdoblju od 1901. do 2005., ali pokazuju slične stope rasta u posljednjih nekoliko desetljeća. Globalna srednja temperatura u prosjeku iznad kopna i površine oceana nema linearni trend, a zagrijavanje iz prvih 50 godina instrumentalnog perioda (1850.-1899.) u usporedbi sa posljednjih pet godina (2001.-2005.) je 0,76 °C ± 0,19 °C Celzijeva.

Što se tiče Europe, neke od osnovnih karakteristika koje su primjenjive i na Hrvatsku su: srednja godišnja temperatura u Europi će najvjerojatnije rasti više nego srednja globalna. Veći porast u sjevernoj Europi očekuje se zimi, a u mediteranskim područjima najveći porast ljeti. Minimalne zimske temperature općenito će porasti, više nego srednje zimske temperature u sjevernoj Europi, i najviše ljetne temperature općenito će porasti, više nego srednje ljetne temperature u južnoj i srednjoj Europi.

U srednjoj Europi oborine će najvjerojatnije porasti u zimi, ali se smanjiti u ljeti. Ekstremi dnevnih oborina porast će u sjevernoj Europi. Broj oborinskih dana u godini u mediteranskom području će se najvjerojatnije znatno smanjiti.

Ipak ne trebamo očekivati apokalipsu jer znanost i tehnologija mogu umanjiti posljedice klimatskih promjena. Prva i osnovna mjera je smanjenje emisije stakleničkih plinova koji su u najvećoj mjeri uzrokovani sagorijevanjem fosilnih goriva. No te mjere smanjenja su limitirane različitim financijskim, političkim, tehnološkim, socijalnim i kulturnim faktorima te ovise i o razini svijesti u različitim sredinama. Potrebni su i paralelni napori u različitim područjima, primjerice, energiji, transportu, industriji, poljoprivredi, graditeljstvu, zaštiti šuma i zbrinjavanju otpada.

To znači nužnost razvoja obnovljivih energija te efikasnije korištenje i distribucija energije, prijelaz s fosilnih goriva na plin, razvoj nuklearnih elektrana i tehnologija apsorpcije ugljičnog dioksida, CO2, u različite materijale i njihovo skladištenje.

Sektor transporta profesor Koračin preporuča veću efikasnost u potrošnji goriva, hibridna vozila, vozila na pogon biodizelom, biogoriva, razvoj javnog prijevoza i gradnju biciklističkih staza da bi se smanjilo korištenje automobila u gradovima.

Kvalitetna gradnja trebala bi omogućiti ekonomično trošenje energije od efikasnog osvjetljenja prostora dnevnim, sunčevim svjetlom, bolje termalne izolacije, ugradnje solarnih čelija za grijanje i toplu vodu do ekonomičnije uporabe kućanskih aparata.

Budući da je industrija najodgovornija za nastanak stakleničkih plinova, profesor Koračin tvrdi da razvoj tehnologija za smanjenje emisije stakleničkih plinova i njihovog skladištenja, efikasnije korištenje električnih strojeva, skladištenje topline i energije te reciklaža otpada znatno mogu pridonijeti smanjenju emisije stakleničkih plinova.

No i poljoprivreda je jedan od proizvođača stakleničkih plinova pa profesor Koračin preporuča bolje korištenje zemljišta, skladištenje CO2 u zemljištu, obradu i poboljšanje zemljišnih karakteristika, te razvoj gnojiva koja ne narušavaju kvalitetu zemlje i ne uzrokuju bolesti.

I na kraju nema zaštite okoliša bez povratka prirodi, treba sačuvati i obnoviti šume, pošumiti neobrađene površine i iskoristiti šumske sirovine za biogoriva.

Kad je riječ o zbrinjavanju otpada, nužna je reciklaža i postavljanje uređaja za skupljanje metana i drugih plinova, izdvajanje organskih otpada za gnojiva i razvoj tehnologija za pročišćavanje voda.

Vremena za čekanje nema jer bi posljedice mogle biti katastrofalne za čovjeka, biljni i životinjski svijet. Klimatske promjene prouzročit će nestašicu hrane i vode, širenje zaraznih bolesti, potonuće manjih otoka u nekim dijelovima svijeta i prirodne katastrofe.